Hrvatska želi do 2016. za 80 posto smanjiti broj korisnika u ustanovama socijalne skrbi

Hrvatska se u zadnjih desetak godina priključila međunarodnom modelu deinstitucionalizacije te potpisala i usvojila niz konvencija, dokumenata i strategija koje proklamiraju pravo osoba s invaliditetom na život u zajednici, tako da je od 1997. do 2014. njih 646 iz institucija otišlo živjeti u 185 stambenih zajednica.  Na proces deinstitucionalizacije utječe mnogo čimbenika, od zakonske regulative, koja je sada u Hrvatskoj dovršena, preko finacijskih mogućnosti, do otpora dijela obitelji invalidnih osoba i osoba s duševnim poteškoćama, koje ne žele da ih se izmjesti iz institucija u kojima su godinama živjeli.

Otpori zbog straha od samostalnog života

Otpori se temelje na strahu obitelji i nekih korisnika da će u stambenim zajednicama imati slabiju skrb, odnosno da, niti uz stručnu podršku, neće moći samostalno živjeti. O tome se, primjerice, radilo prije godinu dana u slučaju otpora roditelja i članova obitelji osoba smještenih u zagrebačkom Domu za rehabilitaciju "Stančić". U godinu dana, odnosno do 18. lipnja ove godine, iz "Stančića" je deinstitucionalizirano ukupno 40 osoba s intelektualnim teškoćama koje su bile korisnici tjednog i stalnog smještaja. No, bez obzira na poteškoće, proces deinstitucionalizacije se ubrzava, što potvrđuje podatak da je polovica od ukupno 646 osobe koje su iz institucija prešle živjeti u stambene zajednice, to učinila u zadnje tri godine.

U Ministarstvu socijalne politike i mladih najavljuju da će se taj proces odvijati sve brže jer je početkom listopada usvojen Operativni plan deinstitucionalizacije i transformacije domova socijalne skrbi od 2014. do 2016., kojim je predviđeno da 1043 osobe iz 32 ustanove budu smještene u stambene zajednice. Po podacima iz 90 domova, udruga, vjerskih zajednica i drugih pravnih osoba koje pružaju uslugu smještaja, lani je na stalnom ili tjednom smještaju bilo 6757 korisnika, od kojih su 3976 osobe s mentalnim oštećenjima (psihički bolesne odrasle osobe) i 2781 osoba među kojom su djeca s teškoćama u razvoju i odrasli s tjelesnim, osjetilnim ili intelektualnim oštećenjima.

Osobe s intelektualnim teškoćama kroz povijest bile degradirane i obespravljene

U 21. stoljeću deinstitucionalizacija osoba s invaliditetom postaje jedno od nezaobilaznih pitanja i pokazatelj ostvarivanja temeljnih ljudskih prava, a u našoj je zemlji učinjen određen pomak kroz postupnu tranziciju i promjenu medicinskog modela u socijalni model i model ljudskih prava. Osobe s intelektualnim teškoćama kroz povijest su uglavnom bile degradirane i obespravljene, često obilježavane kao devijantne i nepoželjne, pa ih se zbog toga izdvajalo iz društva. Zbog toga su sve do sredine dvadesetog stoljeća uglavnom bile obuhvaćene isključivo segregacijskim sustavom tretmana. Zajedničke europske smjernice za prijelaz s institucionalne skrbi na usluge podrške životu u zajednici donose praktične savjete o tome kako trajno prijeći s institucionalne skrbi na alternative oblike usmjerene na obitelj i zajednicu.

Hrvatski Plan deinstitucionalizacije i transformacije domova socijalne skrbi želi smanjiti ulazak takvih osoba u institucije i povećati izlazak iz njih, pri čemu posebno treba stimulirati obiteljsku reintegraciju, razvijati mreže usluga na lokalnoj razini i voditi računa o regionalnoj ravnomjernosti.

U institucijama treba ostati svega 20 posto korisnika

Cilj je do 2016. postići da u institucijama ostane svega 20 posto korisnika, a pritom se, uz pomoć edukacije, planira deinstitucionalizirati i 40 posto djece i mladih s problemima u ponašanju. Za ostvarivanje tih ciljeva potreban je aktivan pristup svih čimbenika u društvu, od Ministarstva do lokalnih zajednica i civilnog društva, a novac za provedbu treba biti osiguran u državnom proračunu i iz drugih izvora, kao što su europski fondovi, stoji u planu. Proces deinstitucionalizacije domova za osobe s invaliditetom kod nas je počeo 1997. na inicijativu Centra za rehabilitaciju Zagreb i Udruge za promicanje inkluzije koja u svojem programu organiziranog stanovanja pruža podršku za 244 korisnika u osam gradova - Zagrebu, Osijeku, Bjelovaru, Šibeniku, Slavonskom Brodu, Pakracu, Grubišnom Polju i Lipiku.piše: Smiljanka Škugor Hrnčević