Sud u Strasbourgu: Nema loptanja s afganistanskim izbjeglicama

Golajan Tarakhel, njegova supruga Maryam Habibi i njihova djeca žive u Lausannei, kamo su stigli iz Austrije gdje su podnijeli zahtjev za azil koji im je bio odbačen, a u Europu su stupili prvi put na tlo Italije 2011.

Podnositelji zahtjeva za azil "posebno su ranjiva i deprivilegirana skupina", presudio je ECHR, pozivajući se na članak 3 Europske konvencije o ljudskim pravima, koji zahtijeva "posebnu zaštitu" za djecu, čak i kad su u pratnji roditelja.U 2013. godini bilo je podneseno više od 14.000 zahtjeva za azil u Italiji, a smještajnih kapaciteta ima samo za 9.630 osoba, napominje ECHR i zaključuje da s obzirom na prenatrpanost centara za strance u Italiji, "nije neutemeljeno" da bi mogli biti smješteni u "nezdravim i nasilnim uvjetima".

Odluka suda u Strasbourgu važna je jer bi mogla otežati pokušaje europskih zemalja da, pozivajući se na zakon nazvan "Dublin" (prema gradu gdje je donesen) tražitelje azila vraćaju u onu europsku državu na čije su tlo tražitelji azila stupili kad su ušli u Europu. Najčešće je to upravo Italija, glavna ulazna luka za potencijalne useljenike iz Afrike, s Bliskog istoka i iz Azije.

Suci su dodali da stanje u Italiji nije tako teško kao u Grčkoj, gdje su nasilje i nezdravi uvjeti u centrima za strance vrlo rašireni. Od 1. siječnja više od 150.000 potencijalnih useljenika iskrcalo se na talijanske obale. No, deseci tisuća tražitelja azila uspiju se provući kroz mrežu kontrolora i idu dalje na sjever u potrazi za boljim uvjetima. Ako ih vlasti uhvate, vraćaju ih u izbjegličke centre u Italiju.

Udruge za ljudska prava kritiziraju propise EU o azilu, jer "ljudima iz čamaca" ne pružaju mogućnost da iz južnoeuropskih zemalja, gdje se iskrcaju, stignu na sjever i pridruže se rodbini ili prijateljima.Zemlje kao što su Njemačka i Švedska uzvraćaju da moraju postojati ograničenja kako bi se onemogućilo tražiteljima azila da preplave države koje imaju velikodušniji sustav postupanja prema izbjeglicama.