Nakon donošenja Zakona o radu (Nar. nov., br. 149/09) osobe koje rukovode poslovima kod poslodavca mogu biti, uz uvjete propisane tim Zakonom, izuzete iz primjene pojedinih njegovih odredbi – onih koje se odnose na stanku, radno vrijeme te dnevni i tjedni odmor. U članku se ukazuje o kojem se krugu osoba radi kada se govori o rukovodećem osoblju i koje se posebnosti javljaju vezano uz njihovo radno vrijeme.
Jedna od brojnih novina koju je donio novi Zakon o radu (Nar. nov., br. 149/09), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2010., jest mogućnost neprimjene pojedinih njegovih odredbi na osobe koje rukovode poslovima kod poslodavca, pod propisanim uvjetima. Naime, odredbom članka 3. stavka 3. Zakona o radu propisana je mogućnost ugovaranja samostalnosti u određivanju radnog vremena, stanke, te dnevnog i tjednog odmora za rukovodeće osoblje. Obzirom na specifičnosti pojedinih gospodarskih grana i djelatnosti, navedenom odredbom nije unaprijed određen opseg obuhvata pojma rukovodećeg osoblja.
Odgovor na to pitanje ne nudi nažalost niti obrazloženje Konačnog prijedloga Zakona o radu iz 2009. godine, jer ono u biti samo parafrazira navedenu odredbu.
Mogli bismo reći da navedenim pojmom „rukovodeće osoblje“ ne moraju biti obuhvaćeni samo članovi uprave i izvršni direktori, već to može biti i drugo rukovodeće osoblje, ali samo ako kumulativno ispunjava sljedeće uvjete:
1) da je statutom, društvenim ugovorom, izjavom o osnivanju ili drugim pravilima poslodavca ovlašteno voditi poslove poslodavca;
2) da samostalno donosi odluke o organizaciji rada i poslovanju poslodavca; te
3) da je poslodavac s takvim radnicima ugovorio samostalnost u određivanju radnog vremena, stanke te dnevnog i tjednog odmora.
Dakle, poslodavac s rukovodećim osobljem može ugovoriti samostalnost u određivanju radnog vremena, stanke, te dnevnog i tjednog odmora, što znači da se, ako su ispunjeni svi navedeni uvjeti, na takvog rukovodećeg radnika ne primjenjuju odredbe Zakona o radu koje reguliraju pitanje radnog vremena, stanke te dnevnog i tjednog odmora.
Daljnja posljedica činjenice da je neka osoba rukovodeći radnik javlja se kod vođenja evidencije o radnom vremenu. Naime, tada prema članku 11. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima, ne bi postojala obveza vođenja evidencije o radnom vremenu. U tom slučaju rukovodeće osoblje može samostalno određivati svoje radno vrijeme. U suprotnom, kada samostalnost u određivanju radnog vremena nije ugovorena, postojat će obveza vođenja evidencije o radnom vremenu i za rukovodeće osoblje.
Svim ostalim radnicima, sukladno odredbi članka 46. stavka 3. Zakona o radu, raspored radnog vremena mora biti određen kolektivnim ugovorom, sporazumom između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu. Ako raspored nije određen niti jednim od navedenih akata i ugovora poslodavac je dužan donijeti pisanu odluku o rasporedu radnog vremena. Također, napominjemo kako poslodavac mora obavijestiti radnike o rasporedu ili promjeni rasporeda radnog vremena najmanje tjedan dana unaprijed, osim u slučaju hitnog prekovremenog rada.
Iz navedenoga proizlazi kako raspored radnog vremena ne može biti određen pravilnikom o radu, niti bi radnici koji nisu rukovodeće osoblje mogli samostalno određivati svoje radno vrijeme.