Sukladno članku 87. Zakona o radu (Narodne novine br. 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili uslijed drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran.
Stoga, kada radnik ne radi zbog Odluke poslodavca o otkazu ugovora o radu (bilo redovnog bilo izvanrednog), a koja odluka bi bila pred sudom utvrđena nedopuštenom, radniku pripada pravo na naknadu plaće za vrijeme od kada mu je radni odnos zbog predmetne odluke o otkazu prestao.
Međutim, kada se primjenjuje materijalno pravo odnosno prilikom primjene odredbe članka 87. Zakona o radu, naknadu neisplaćene plaće ne može se osnovano potraživati za čitavo razdoblje sve do vraćanja radnika na rad, jer bi u tom dijelu (ako bi tako bio postavljen tužbeni zahtjev) po pravilima parničnog postupka bilo nužno odbiti tužbeni zahtjev radnika za sve iznose plaća koje bi radnik eventualno potraživao za razdoblje nakon zaključenja glavne rasprave pa do povratka na posao, a što bi zapravo bilo sukladno članku 326. stavak 1. Zakona o parničnom postupku.
Naime, prema navedenoj odredbi članka 326. Zakona o parničnom postupku, sud može naložiti poslodavcu kao tuženiku da izvrši određenu činidbu samo ako je ona dospjela do zaključenja glavne rasprave. S obzirom na to, radnik može potraživati naknadu plaće samo za razdoblje od prestanka radnog odnosa, pa do zaključenja glavne rasprave, a nikako, što je dosta čest slučaj, ne može potraživati i cjelokupne naknade plaće za razdoblje od trenutka zaključenja glavne rasprave, pa do trenutka stvarnog povratka na posao po pravomoćnosti presude. I to usprkos tome što između zaključenja glavne rasprave i konačnog povratka radnika na posao u, primjerice, ovršnom postupku po pravomoćnoj presudi može proteći duže vremensko razdoblje, pa i nekoliko godina.
Dakle, u parnici u kojoj bi bila utvrđena nedopuštenost i nezakonitost otkaza te poslodavcu naloženo vraćanje radnika na posao, sud ne može dosuditi naknadu plaće za razdoblje nakon zaključenja glavne rasprave jer pravo na isplatu naknade plaće za razdoblje nakon završetka takvog radnog spora ovisi o tome je li radnik u zakonskom roku zahtijevao od poslodavca ostvarenje (dobrovoljno ili prisilno) prava vraćanja na rad.
Prepreka za drugačije pravno postupanje sudova u odnosu na poslodavca svakako je i već spomenuti normativni okvir odredbe članka 326. Zakona o parničnom postupku, ali i pretežita, posebice novija sudska praksa, (npr. Odluka Županijskog suda u Bjelovaru, Gž-1273/12 od 31. siječnja 2013.).
Daniel Sever, mag. iur.