U središtu

Nove potpore poslodavcima pogođenim gospodarskom krizom

18.07.2014 Stari Zakon o potpori za očuvanje radnih mjesta bio je na snazi od 2009. do kraja 2010. godine. Uveo je institut financijske pomoći poduzetnicima u privremenim poteškoćama uvjetovanim gospodarskom krizom. Zakonom nisu ostvareni očekivani rezultati zbog niza razloga koje Vlada novim Zakonom pokušava ispraviti.

U saborskoj proceduri trenutno se nalazi Konačni prijedlog novog Zakona o potporama za očuvanje radnih mjesta kojim bi se trebali ispraviti propusti njegova prethodnika. Podsjećamo, u prethodnim razdobljima poslodavci nisu iskazali dostatni interes prema potporama zbog niza otežavajućih razloga poput propisanog uvjeta da program skraćivanja radnog vremena mora biti odobren od strane radničkog vijeća odnosno sindikalnog povjerenika, nemogućnosti umanjivanja minimalne plaće koju su poslodavci isplaćivali te pretpostavke da poslodavci ne koriste potpore po drugim izvorima što je bila prepreka za ostvarivanje prava na potporu i sl. Vlada očekuje da će se novim Zakonom potaknuti poslodavce da umjesto otpuštanja radnika zatraže državne potpore za očuvanje radnih mjesta.

Poslodavac koji može biti korisnik potpore za očuvanje radnih mjesta je fizička ili pravna osoba kod koje je došlo do privremenog pada poslovnih aktivnosti i/ili ostvarenog gubitka u poslovanju. S druge strane, potporu ne može primiti poslodavac koji je korisnik potpora za zapošljavanje odnosno poduzetnik koji djeluje u sektorima koji su izuzeti od primjene posebnih pravila o državnim potporama navedenim u Uredbi Komisije (EU) br. 1407/2013. Potpora se može dodijeliti pod uvjetom da je poslodavac podmirio obveze poreza i doprinosa te da je utvrdio program za očuvanje radnih mjesta. Program se donosi sporazumno s radničkim vijećem odnosno sindikatom ako vijeće nije utemeljeno. Ako pak nije utemeljeno radničko vijeće niti sindikat, poslodavac je dužan obavijestiti radnike. Člancima 5., 6. i 7. Prijedloga propisan je obvezatni sadržaj programa kao i obvezatno podnošenje programa na posebnom obrascu Zavodu za zapošljavanje.

Uvode se dvije vrste potpore poslodavcima: institut skraćenog punog radnog vremena te potpora za obrazovanje i osposobljavanje. Poslodavac će moći skratiti radni tjedan do 16 sati tjedno, umjesto dosadašnjih osam sati. Radniku kojemu je skraćen radni tjedan država će kao i do sada isplaćivati razliku plaće za razmjeran broj radnih sati za koje mu je skraćeno radno vrijeme. Taj iznos ne može biti viši od iznosa minimalne plaće koja je trenutno 3.017,16 kuna. Potpore će se moći koristiti najduže 12 mjeseci (prije 6 mj.) i fleksibilno rasporediti unutar razdoblja od 3 godine. Uz navedeno, potpora se ne mora koristiti u neprekinutom razdoblju niti u jednakoj visini.

U slučaju restrukturiranja ili reorganizacije poslovanja te posljedično obrazovanja i osposobljavanja radnika za druga radna mjesta, poslodavcima se nudi potpora kad zbog prethodno navedenih razloga radnici nisu u mogućnosti obavljati ugovoreni rad. Visina potpore utvrđuje se u visini novčane pomoći koju nezaposlenoj osobi isplaćuje Zavod za zapošljavanje tijekom razdoblja provedenog na obrazovanju ili osposobljavanju. Trenutno ta pomoć iznosi 50 % minimalne neto plaće. Vrijedi naglasiti da poslodavac ne može istovremeno za iste radnike koristiti obje potpore. Na radnike koji koriste bilo koji oblik potpore, ne primjenjuje se odredba članka 7. stavka 3. Zakona o radu o najpovoljnijem pravu.

Članak 13. Prijedloga novog Zakona propisuje posebne obveze poslodavcu za vrijeme trajanja korištenja potpora. Poslodavac je dužan radnicima redovito isplaćivati naknadu plaće te podmirivati obvezne doprinose i poreze. Poslodavac ne smije zapošljavati radnike za obavljanje onih poslova na kojima rade radnici za koje prima naknadu, istim radnicima ne smije odrediti prekovremeni rad ili koristiti rad ustupljenih radnika te ne smije isplaćivati bonuse, nagrade, stimulacije osobama koje obavljaju upravljačke ili nadzorne poslove poslodavca, a koje se odnose na redovito poslovanje.

Zahtjev za potporama podnosi se Zavodu za zapošljavanje prema sjedištu poslodavca. Poslodavac je dužan priložiti dokaze o ispunjavanju uvjeta propisanih u članku 4., 5., i 6. ovog Prijedloga. Povjerenstvo Zavoda odlučuje o zahtjevu i donosi rješenje na temelju kojeg se potpisuje ugovor s poslodavcem kojim se uređuje vrsta potpore, trajanje, visina, način i rokovi plaćanja, te međusobna prava i obveze ugovornih stranaka. Postupanje poslodavca protivno odredbama ovog Prijedloga Zakona osnova je za ukidanje rješenja i za raskid ugovora pri čemu poslodavac ima obvezu vraćanja isplaćenih potpora, pokretanjem postupka prisilne ovrhe na temelju instrumenta osiguranja tražbine. Instrument osiguranja tražbine je bjanko zadužnica s pretpostavljenim iznosom koji odgovara visini ugovorenih sredstava.

Zaključno, za provođenje ovoga zakona u 2014. godini osigurana su sredstva državnog proračuna u iznosu od 5.000.000 kuna, dok su za 2015. i 2016. godinu planirana sredstva u iznosu od 10.000.000 kuna po godini.

Željko Čižmek, mag. act. soc.