Zakon o zaštiti potrošača definira potrošača kao fizičku osobu koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan okvira svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, pri čemu se, naravno, sklapanje ugovora odnosi na trgovca. Pojam trgovca sam zakon proširuje izvan okvira koji je postavljen Zakonom o trgovini, pa trgovac prema njemu može biti svaka osoba koja djeluje na tržištu u okviru trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Iz navedenog bi bilo sasvim jasno da zaštitu, sukladno Zakonu o zaštiti potrošača uživaju samo fizičke osobe kad sklapaju ugovor izvan svoje registrirane djelatnosti.
Prilikom određivanja pojma potrošača zanimljiva je presuda Visokog upravnog suda broj: Us-3781/2011 od 28. veljače 2012., u kojoj je svojstvo potrošača priznato obrtniku koji je sklopio ugovor s telekomunikacijskim operatorom, iz razloga što svaki ugovor o pretplatničkom odnosu, sukladno članku 41. stavak 4. Zakona o elektroničkim komunikacijama, mora sadržavati odredbe o zaštiti potrošača. Taj zakon definira pretplatnika kao fizičku ili pravnu osobu koja je sklopila ugovor s operatorom javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga neovisno o tome sklapa li se on u okviru obavljanja registrirane djelatnosti ili ne.
Iz navedenog bi se moglo zaključiti da bi i trgovačko društvo koje je kao pretplatnik zaključilo ugovor o pretplatničkom odnosu s telekomunikacijskim operatorom uživalo zaštitu koju potrošaču priznaje Zakon o zaštiti potrošača. Bitno je istaknuti da je ovakva odluka suda utemeljena na Direktivi 2009/136/EC Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009., koja proširuje pojam potrošača na male i srednje poduzetnike kada zaključuju ugovor s telekomunikacijskim operatorom. Zakon o elektroničkim komunikacijama zapravo nije preuzeo cjeloviti tekst Direktive već je pojam pretplatnika proširio na sve pravne osobe.
Treba istaknuti da je u zakonodavstvu i sudskoj praksi Europske unije još uvijek prevladavajući stav da bi se pojam potrošača trebao zadržati samo unutar okvira fizičke osobe koja na tržištu sklapa ugovore izvan svoje registrirane djelatnosti. No, Europsko zakonodavstvo nije toliko rigorozno prema državama članicama po pitanju određivanja samog pojma potrošača.
Tako je sukladno Direktivi 2011/83/EU omogućeno državama članicama da svojim nacionalnim zakonodavstvom, a prema vlastitim pravnim shvaćanjima, prošire sam pojam potrošača. Direktiva proširuje pojam potrošača tretirajući trgovačke ugovore koji su sklopljeni izvan okvira registrirane djelatnosti trgovca kao potrošačke ugovore. Sukladno toj Direktivi, intencija je i zakonodavstva Europske unije da se pojam potrošača proširi na male i srednje poduzetnike, start-up-ove te neprofitne organizacije kad na tržištu zaključuju određene ugovore.
Stoga su neke države proširile sam pojam potrošača na pravne osobe i to na male i srednje poduzetnike kad oni sklapaju potrošačke ugovore izvan svoje registrirane djelatnosti.
Daniel Deković, mag. iur.