Prema članku 54. stavak 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN br. 80/13 i 137/13) naknada plaće određuje se od osnovice za naknadu plaće koju čini prosječni iznos plaće koja je osiguraniku isplaćena u posljednjih šest mjeseci prije mjeseca u kojem je nastupio slučaj na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu plaće, neovisno o tome na čiji se teret isplaćuje, osim u slučaju kad je posebnim zakonom drukčije propisano. Prema stavku 2. istog članka pod plaćom na osnovi koje se utvrđuje osnovica za naknadu plaće podrazumijeva se, u smislu ovoga Zakona, redovita mjesečna plaća osiguranika utvrđena u skladu s odredbama propisa o radu te naknada plaće isplaćena za vrijeme odsutnosti s rada (godišnji odmor, plaćeni dopust i privremena nesposobnost) koja se isplaćuje na teret pravne ili fizičke osobe kod koje je osiguranik zaposlen.
Nadalje, prema provedbenom propisu navedenog Zakona, članku 73. Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja (NN br. 49/14 i 51/14), pod prosječnim iznosom redovne mjesečne plaće, temeljem koje se utvrđuje osnovica za izračun naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti, odnosno spriječenosti za rad, podrazumijeva se iznos dobiven na način da se zbroj isplaćenih redovnih mjesečnih plaća u propisanom obračunskom razdoblju podijeli s brojem sati rada za koje su isplaćene.
Iznimno, ako osiguraniku nije isplaćena niti jedna plaća, odnosno ako je isplaćena samo jedna plaća u propisanom šestomjesečnom razdoblju, kao osnovica za naknadu plaće uzima se plaća isplaćena do dana nastanka osiguranog slučaja na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu plaće, odnosno plaća pripadajuća prema ugovoru o radu, drugom ugovoru ili pojedinačnom aktu. Tako utvrđena osnovica za naknadu plaće, kad se naknada plaće isplaćuje na teret sredstava HZZO-a, ne može biti viša od propisane najniže osnovice osiguranja koja služi za obračunavanje i plaćanje doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje važeće za mjesec koji prethodi mjesecu u kojem je nastupio osigurani slučaj, umanjene za doprinose iz osnovice, porez i prirez.
Treba reći da se pod isplaćenim plaćama u šestomjesečnom obračunskom razdoblju podrazumijevaju sve isplaćene redovne plaće, u smislu odredaba članka 54. stavka 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i članka 73. Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, neovisno o tome za koje su razdoblje one isplaćene.
Prema tome, radi se o zbroju isplaćenih redovnih mjesečnih plaća u propisanom obračunskom razdoblju podijeljenom s brojem sati rada za koje su isplaćene.
Ponekad se u praksi postavlja pitanje – kako obračunati naknadu plaće osiguraniku (radniku) koji radi ili je u zadnjih 6 mjeseci prije bolovanja bio zaposlen kod dva ili više poslodavaca?
Ako je osiguranik u posljednjih 6 mjeseci bio zaposlen kod dva ili više poslodavaca, osnovica za naknadu plaće određuje se od plaće koja je osiguraniku isplaćena u svih 6 mjeseci. Dakle, kod izračuna osnovice za naknadu plaće u obzir se uzimaju plaće isplaćene kod svih poslodavaca.
Ako osiguranik radi istovremeno kod dva ili više poslodavaca, naknadu plaće osiguraniku isplaćuje svaki poslodavac, s tim da se osnovica za naknadu određuje u odnosu na razmjerni dio sati rada kod svakog poslodavca – naknadu isplaćuje svaki poslodavac razmjerno satnici.