Maloljetnička delinkvencija, nasilje u školi, bullying, uništavanje školske imovine i druga neprimjerena ponašanja učenika i trećih osoba opravdavaju potrebu uvođenja video nadzora u školama. Vrijednost video nadzora je u tome što doprinosi većoj disciplini i sigurnosti učenika i nastavnika, a može poslužiti i kao preventivni čimbenik u smislu psihološkog utjecaja na treće osobe koje se kreću u okruženju škole s ciljem lošeg utjecaja na učenike.
Video nadzor omogućava praćenje događaja u područjima nadziranja s udaljenog i skrivenog mjesta. Nadgledanje se provodi putem monitora, a događaji se snimaju na uređaj za pohranu slika s mogućnošću njihovog pregledavanja u određenom vremenskom razdoblju. Postavljanje video nadzora u školi dopušteno je uz ispunjenje pretpostavki iz Zakona o privatnoj zaštiti, Zakona o zaštiti osobnih podataka i Zakona o radu.
Zakon o privatnoj zaštiti
Zakon o privatnoj zaštiti (Narodne novine, br. 68/03, 31/10, 139/10) uređuje način obavljanja djelatnosti zaštite osoba i imovine koju ne osigurava država i iznad opsega koji osigurava država, propisuje uvjete za njezino obavljanje, uvjete i način rada osoba koje obavljaju poslove privatne zaštite, te nadzor njihova rada. Pravne osobe (u ovom slučaju škole) koje žele zaštiti svoju imovinu i zaposlenike, moraju u tu svrhu angažirati pravnu osobu ili obrtnika koji ima odobrenje za obavljanje poslova privatne zaštite ili osnovati vlastitu unutarnju čuvarsku službu.
U privatnu zaštitu ubraja se i tehnička zaštita koja pak uključuje sustav videonadzora s pohranom videozapisa što je propisano provedbenim Pravilnikom o načinu i uvjetima obavljanja poslova privatne zaštite na javnim površinama (Narodne novine, br. 36/12) donesenim ne temelju predmetnog zakona. Pravilnik propisuje i obvezu isticanja obavijesti (pisane i slikovne), na vidljivom mjestu, da se prostor nadzire video kamerama.
Zakon o radu
S obzirom da bi se postavljanjem sigurnosnih kamera u školske prostorije prikupljali osobni podaci koji bi se po potrebi dostavljali trećim osobama zaduženim za obradu tih podataka (npr. zaštitarske tvrtke ili policija), škola sukladno članku 29. Zakona o radu (Narodne novine, br. 93/14) ima obvezu pravilnikom unaprijed propisati koje će podatke u tu svrhu prikupljati, obrađivati, koristiti ili dostavljati trećim osobama. U skladu sa stavkom 6. istog članka, poslodavac (škola) koji zapošljava najmanje dvadeset radnika, dužan je imenovati osobu koja je osim njega ovlaštena nadzirati da li se osobni podaci radnika, obrađuju, koriste i dostavljaju trećim osobama u skladu sa zakonom. Nadalje, članak 151. stavak 1. točka 8. Zakona nalaže poslodavcu da za odluku o imenovanju osobe iz članka 29. stavka 6. pribavi prethodnu suglasnost radničkog vijeća odnosno sindikalnog povjerenika.
Uvođenje video nadzora svakako predstavlja uvođenje novih tehnologija u radni prostor koje bi sigurno utjecale na razinu sigurnosti na radu, organizaciju i način rada u školi te bi takva odluka bila podložna odredbama članka 150. Zakona o radu po kojem se poslodavac prije donošenja odluke važne za položaj radnika mora savjetovati s radničkim vijećem odnosno sindikalnim povjerenikom ako vijeće nije ustrojeno, kako bi se sagledao utjecaj predmetne odluke na položaj radnika. Suglasnost radničkog vijeća odnosno sindikalnog povjerenika traži se i člankom 151. stavkom 1. točkom 6. Zakona u slučaju prikupljanja, obrađivanja, korištenja i dostavljanja trećim osobama podataka o radniku.
Zakon o zaštiti osobnih podataka
Osobni podatak je svaka informacija koja se odnosi na identificiranu fizičku osobu ili fizičku osobu koja se može identificirati odnosno čiji se identitet može utvrditi na nekim propisanim svojstvima koja među ostalim uključuju i fizički identitet (izgled).Dakle,iz odredbi članka 2. stavka 1. točke 1. ZZOP-a proizlazi da snimka dobivena video nadzorom kamerom predstavlja osobni podatak te da se na nju primjenjuju sve odredbe Zakona o zaštiti osobnih podataka (Narodne novine, br. 103/03, 118/06, 41/08, 130/11).
Voditelj zbirke osobnih podataka smije obrađivati osobne podatke samo uz uvjete određene Zakonom o zaštiti osobnih podataka i posebnim zakonima. Osobni podaci moraju se obrađivati pošteno i zakonito, odnosno osobni podaci mogu se prikupljati u svrhu s kojom je ispitanik upoznat, koja je izričito navedena i u skladu sa zakonom. Osobni podaci mogu se dalje obrađivati samo u svrhu za koju su prikupljeni, odnosno u svrhu koja je podudarna sa svrhom prikupljanja (članak 6.).
Odredbe članka 6. dodatno su osnažene člankom 7. koji naglašava da se osobni podaci smiju prikupljati i dalje obrađivati isključivo uz privolu ispitanika, samo u svrhu za koju je ispitanik dao privolu i u slučajevima određenim zakonom. Iz prethodnog proizlazi da je škola dužna upoznati sve dionike odgojno-obrazovnog procesa s potrebom uvođenja video nadzora te pribaviti dopuštenje radnika škole i roditelja za provođenje video nadzora u prostorijama škole. Svrha prikupljana podataka video nadzorom mora biti opravdana i obrazložena. Opravdani razlozi mogu biti učestala oštećenja imovine, opetovano nasilje među učenicima, neprimjereno ponašanje učenika prema nastavnicima i sl.
Prije prikupljanja bilo kakvih osobnih podataka, voditelj zbirke (škola) osobnih podataka ili izvršitelj obrade dužan je informirati ispitanike čiji se podaci prikupljaju o identitetu voditelja zbirke osobnih podataka, o svrsi obrade u koju se podaci prikupljaju, o postojanju prava na pristup podacima i prava na ispravak podataka koji se na njega odnose, o primateljima ili kategorijama primatelja osobnih podataka te radi li se o dobrovoljnom ili obveznom davanju podataka i o mogućim posljedicama uskrate davanja podataka. U slučaju obveznog davanja osobnih podataka navodi se i zakonska osnova za obradu osobnih podataka (članak 9.). Prije davanja osobnih podataka na korištenje drugim primateljima (npr. policiji), voditelj zbirke (škola) osobnih podataka dužan je o tome informirati ispitanika (roditelja, nastavnika).
Zaključno, za uvođenje sigurnosnih kamera u škole moraju postajati opravdani razlozi temeljeni na postojećim i ponovljenim okolnostima koje doprinose nepovoljnom utjecaju na sigurnost dionika odgojno-obrazovnog procesa te snažna zakonska utemeljenost. Ne bilo primjereno niti zakonito uvođenje video nadzora u škole sa svrhom prevencije nekog budućeg, zamišljenog događaja ili okolnosti (npr. prevencija imovinske štete ili nasilja koje se nije dogodilo). Smatramo da je snažna zakonska regulativa za uvođenje kamera u škole sasvim opravdana s obzirom da takvo rješenje zadire u zajamčeno pravo na privatnost svakog građanina. Problemi s ponašanjem učenika primarno bi se trebali rješavati odgojnim metodama i užom suradnjom škole s roditeljima i institucijama zdravstva i socijalne skrbi. Mišljenja smo da bi video nadzor u školi trebao biti posljednje rješenje.
Željko Čižmek, mag.act.soc.