Disleksija i disgrafija su specifična kognitivna funkcioniranja učenika i trajni poremećaji u pisanome jeziku, u svladavanju čitanja, pisanja, nerijetko i računanja zbog nemogućnosti da se ispravno dekodiraju pisani simboli jezika i da se automatiziraju mentalne akcije (kao npr. obradba pisanih simbola i/ili fonološka obradba glasova govora i istovremena obradba i automatizacija) koje su temelj toga dekodiranja. Time se bitno narušava preciznost i brzina čitanja te dobro razumijevanje pročitanoga, što se pak odražava na usvajanje sadržaja iz svih nastavnih predmeta. Sukladno tome, procese obrazovanja potrebno je prilagoditi specifičnim potrebama učenika s disleksijom.
Ako stručno povjerenstvo prilikom upisa djeteta u 1. razred osnovne škole smatra da kod djeteta postoje takve psihofizičke teškoće zbog kojih ne može biti uključeno u redovnu nastavu, predlaže Stručnom povjerenstvu Gradskog ureda Grada Zagreba nadležnom za poslove obrazovanja utvrđivanje prijevremenog upisa djeteta u prvi razred osnovne škole, odgode upisa u prvi razred osnovne škole ili primjerenog programa osnovnog obrazovanja za učenike s teškoćama u razvoju. Iako se ovi postupci provode pri upisu u školu ili tijekom 1. razreda, oni se mogu provesti i za učenika kod kojeg se ta potreba iz nekih razloga ukazala naknadno. Postupak utvrđivanja psihofizičkog stanja djeteta prilikom upisa u prvi razred osnovne škole reguliran je Pravilnikom o postupku utvrđivanja psihofizičkog stanja djeteta, učenika te sastavu stručnih povjerenstava (Narodne novine, br. 67/2014).
Primjeren program osnovnog obrazovanja za učenike s teškoćama u razvoju utvrđuje se u skladu s Pravilnikom o osnovnoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju koji disleksiju i disgrafiju svrstava u poremećaje govorno-glasovne komunikacije. Učenik s teškoćama u razvoju svladava redovne ili prilagođene nastavne programe s individualiziranim postupcima i posebnom dodatnom pomoći defektologa odgovarajuće specijalnosti. Za učenike s disleksijom Pravilnik propisuje potpunu odgojno-obrazovnu integraciju, s time da članak 65. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi naglašava da se primjeren program školovanja i oblik pomoći utvrđuju za svakog učenika pojedinačno.
Učiteljima i nastavnicima savjetuje se primjena individualiziranih i specifičnih oblika poučavanja poput davanja prednosti češćim usmenim oblicima u poučavanju i provjeravanju znanja, sistematskim provjerama je li učenik razumio sadržaj, pojmove i definicije, koristiti prerađene, sažete, jednostavnije tekstove, koristiti mnogo konkretnih primjera, slika, pokusa povezanih s učenikovom životnom sredinom i sl.
Uputama za vanjsko vrednovanje obrazovnih postignuća učenika s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama u osnovnim školama preporučuje se učenikovo znanje provjeravati primjenom prilagođenih postupaka i korištenjem prilagođenih ispitnih materijala i uvjeta ispitivanja. Prilagodba uključuje tehničku prilagodbu, osobnog pomagača, prilagodbu ispitnog materijala i vremena trajanja ispita.
Tehnička prilagodba podrazumijeva mogućnost da se učeniku s disgrafičnim teškoćama omogući pisanje na računalu. Ako učenik ima jače izražene teškoće u čitanju (disleksija) i ne može samostalno čitati tekst, znanje treba provjeravati usmeno, čitati pitanje na koje će on odgovoriti usmeno, a pomagač zapisuje odgovor, ako nema drugih prilagodbi može mu se dodijeliti osobni pomagač. Isto vrijedi i za provjeru znanja iz matematike, nastavnog predmeta s kojim znatan broj djece s disleksijom ima poteškoće. Ispitni materijal trebao bi biti prilagođen tako da se izbjegavaju velike tekstualne cjeline, podcrtavanje naslova ili nizova riječi što može uzrokovati vizualno spajanje riječi, povećati razmak između slova i redaka i odvajati redove dvostrukim razmakom, jednostavno oblikovati stranicu, prilagoditi font riječi i td. Vrijeme za rješavanje pisanih zadataka potrebno je produljiti za 50% vremena više nego što je to uobičajeno.
Posljedice disleksije za dijete mogu biti osobito teške. Učitelji često zanemaruju teškoće etiketirajući djecu s disleksijom kao lijene, neodgovorne pa čak i zločeste đake. Simptomi i utjecaj disleksije na obrazovne kapacitete i kompetencije učenika nisu generalni i jednoznačni - svako dijete se nosi s teškoćama na sebi svojstven način. Dakle, univerzalni programi pomoći nisu primjereni za djecu s disleksijom. Priroda poteškoće je takva da zahtjeva individualni pristup za svako dijete.
Željko Čižmek, mag.act.soc.