Zakon o radu (Narodne novine, broj 93/14) ne regulira posebna pravila koja se odnose na službeni put, no, vrijeme provedeno na službenom putu obavljanjem rada treba promatrati u kontekstu uređenja radnog vremena iz tog Zakona.
Što se tiče materijalnih troškova na službenom putu, treba reći da su neoporezivi iznosi dnevnica, naknade za korištenje osobnog automobila u službene svrhe, naknade za smještaj na službenom putovanju u tuzemstvu i/ili inozemstvu propisani odredbama Zakona o porezu na dohodak i Pravilnika o porezu na dohodak.
Najčešća pitanja koja se javljaju u vezi službenog puta odnose se na radno vrijeme (a time i na plaću), odnosno odmore. Ako poslodavac pošalje radnika na službeni put da odradi određeni posao, postavlja se pitanje koje je radnikovo pravo na plaću za vrijeme službenog puta: plaća li mu se kao plaća efektivni rad ili i vrijeme provedeno na putu?
U svakom slučaju, radnik ima pravo na plaću za sate na tom putu u kojima je obavljao posao prema ugovoru o radu, a za sate koje je proveo na putovanju do mjesta obavljanja posla nema pravo na plaću, jer tada nije obavljao nikakve poslove za koje je sklopio ugovor o radu.
No, za ukupne sate provedene na službenom putu (putovanje + rad) radnik ima pravo na dnevnicu i troškove, sukladno kolektivnom ugovoru, pravilniku o radu, ugovoru o radu ili odluci poslodavca.
Ako bi radnik na tom službenom putu obavljao poslove u dane vikenda, kada inače ne radi, taj rad smatrat će se prekovremenim radom, pa bi radnik uz plaću za sate rada, imao i pravo na dodatak na plaću za te sate s osnove prekovremenog rada, kao i na dodatak na plaću za rad nedjeljom, ako je bilo potrebno da radi i taj dan. No, tu je moguće da radnik istovremeno ostvari pravo na dva dodatka na plaću (prekovremeni rad i rad nedjeljom), a visina tih dodataka, kao i mogućnost njihove kumulacije, ovisi o odredbama pravilnika o radu, kolektivnog ugovora ili ugovora o radu. Naime, tim bi aktima odnosno ugovorima trebalo biti riješeno i pitanje kumulacije dodataka na plaću.
Osim pitanja plaće, vezano za službeni put postavljaju se i pitanja vezana uz tjedni odmor. Naime, ako je službeni put pao u dan tjednog odmora, poslodavac će, sukladno članku 75. stavak 4. Zakona o radu, ako radnik ne može koristiti tjedni odmor u neprekidnom trajanju od najmanje dvadeset četiri sata, kojem se pribraja dnevni odmor od 12 sati, radniku morati za svaki radni tjedan omogućiti korištenje zamjenskog tjednog odmora odmah po okončanju razdoblja koje je proveo na radu, zbog kojeg tjedni odmor nije koristio ili ga je koristio u kraćem trajanju.
Također, treba naglasiti da na službenom putu treba poštivati i pravila o dnevnom odmoru, kako su propisana Zakonom o radu.
O razmatranim pitanjima govore i sljedeća stajališta Ministarstva rada i mirovinskog sustava:
- Vrijeme dok radnik putuje prema konačnom odredištu službenog puta i vrijeme dok se vraća sa službenog puta ne uračunava se u radno vrijeme, osim u slučaju radnika koji se nalaze na radnom mjestu vozača kojima se cjelokupno vrijeme provedeno na putu uračunava u radno vrijeme.
- Međutim, vrijeme putovanja ne uračunava se niti u odmore propisane Zakonom o radu, te je poslodavac dužan osigurati radniku minimalni dnevni odmor između dva radna dana provedena na službenom putovanju, odnosno između završetka službenog putovanja i sljedećeg radnog dana.