Prema članku 35. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS), na zahtjev suda javnopravna tijela dostavit će isprave kojima raspolažu.
Odredbom stavka 2. navedenoga članka propisano je da će isprave ili dijelove isprava kojima je pristup ograničen ili zabranjen sukladno posebnim propisima javnopravno tijelo posebno označiti. S takvim ispravama postupat će se sukladno tim propisima. I te su isprave, dakle, dostupne Sudu, ali uz propisane mjere zaštite. (Komplementarne s potonjom normom su, primjerice, odredbe članka 20. Zakona o tajnosti podataka).
U odnosu na pribavu isprava (dokaza) od strane javnopravnog tijela koje ima svojstvo tuženika, tj. stranke u upravnom sporu (članak 16. i 18. ZUS-a), te od strane osoba koje nisu stranke u sporu, a nisu ni javnopravna tijela, mjerodavne su norme članka 34. stavak 3. ZUS-a, vezano uz članak 232.-234. Zakona o parničnom postupku.
Članak 35. ZUS-a odnosi se, dakle, na javnopravno tijelo koje nije stranka u odnosnom sporu, a raspolaže ispravom koju je sud zatražio radi rješavanja upravnog spora.
Kako postupiti ako takvo javnopravno tijelo u ostavljenom roku ne postupi po traženju suda, ili to izrijekom odbije učiniti?
Protiv rješenja kojim je sud zatražio dostavu isprave nije dopuštena posebna žalba (članak 67. stavak 1., vezano uz članak 35. ZUS-a), pa rješenje iz članka 35. ZUS-a svojstvo pravomoćnosti stječe danom donošenja, dok svojstvo izvršnosti stječe nakon dostave javnopravnom tijelu u čijem je posjedu tražena isprava, po isteku sudskog roka određenog za dostavu isprave.
Prema članku 82. stavak 2. ZUS-a, u pogledu izvršenja rješenja u upravnom sporu, uključujući rješenje iz članka 35. ZUS-a, odgovarajuće se primjenjuju odredbe ZUS-a o izvršenju pravomoćnih presuda.
Rješenje iz članka 35. ZUS-a, po prirodi svojeg sadržaja, može biti prisilno izvršeno. Do prisilnog izvršenja može doći na zahtjev stranke, ali i odlukom suda donesenoj po službenoj dužnosti. Po tome ova vrsta rješenja pripada u mješovitu skupinu, dok postoje i rješenja koja se izvršavaju isključivo na zahtjev stranke, ili samo službenoj dužnosti (više o tome v. npr. u: Rajko, Alen – Juričić, Vedran, Izvršenje rješenja u upravnom sporu, Informator, br. 6409/16; podsjećamo da se presuda donesena u upravnom sporu izvršava isključivo na zahtjev stranke).
Rješenje iz članka 35. ZUS-a odnosi se na izvršenje nenovčane obveze, pa se primarno primjenjuju odredbe članka 81. ZUS-a, a podredno pravila kojima je uređeno izvršenje u općem upravnom postupku, tj. mjerodavnih normi Zakona o općem upravnom postupku (ZUP). Takvo kondemnatorno rješenje prisilno je moguće izvršiti do donošenja presude.
Ovdje u obzir dolazi prisilno izvršenje novčanom kaznom (članak 142. ZUP-a, vezano uz članak 81. stavak 3.6. i 8.-10. ZUS-a).
Rješenje o izvršenju donosi se kada sud utvrdi da je zahtjev za izvršenje osnovan, ako pritom nema razloga za odbacivanje ili odbijanje zahtjeva, ni za obustavu postupka izvršenja. Ako sud utvrdi da je zahtjev osnovan, rješenjem o izvršenju može se odrediti dodatan rok za ispunjenje obveze, pod prijetnjom novčanog kažnjavanja (čl. 139. st. 2. i 3. ZUP-a).
Stoga, ako javnopravno tijelo iz članka 35. ZUS-a u ostavljenom roku ne dostavi ispravu koju je rješenjem zatražio sud, može biti doneseno rješenje o prisilnom izvršenju takvog rješenja, pod prijetnjom izricanja novčane kazne čelniku odnosnoga javnopravnog tijela. Po potrebi, kazna može biti izricana opetovano, do izvršenja rješenja.
Protiv rješenja o izvršenju dopuštena je posebna žalba, koja ne odgađa izvršenje rješenja, ali je postupak po žalbi hitan (članak 81. stavak 10., vezano uz članak 67. stavak 1. ZUS-a).
dr. sc. Alen Rajko