Zakon o osobnom imenu uređuje postupak određivanja i promjene osobnog imena hrvatskih državljana. Osobno ime djeteta određuju roditelji sporazumno. Ako se roditelji nisu sporazumjeli o osobnom imenu djeteta, osobno ime određuje nadležni centar za socijalnu skrb u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva jednog od roditelja. Međutim, Zakon nije propisivao postupanje u slučaju kada roditelji nisu u zakonskom roku odredili osobno ime djetetu. Stoga je Novelom Zakona propisana obveza matičara da u slučaju kada roditelji djeteta nisu u roku od 30 dana od dana njegovog rođenja odredili osobno ime djeteta, o tome izvijesti nadležni centar za socijalnu skrb, radi određivanja osobnog imena djeteta.
U praksi je, naime, primijećeno da roditelji djeteta ponekad ne odrede osobno ime djetetu u zakonskom roku za upis činjenice rođenja djeteta u maticu rođenih te se činjenica rođenja djeteta upisuje u maticu rođenih bez podatka o osobnom imenu djeteta. Kako bi se izbjeglo da u službenoj evidenciji postoji upis rođenja djeteta bez osobnog imena, taj problem nastoji se riješiti na način da u takvoj situaciji centar za socijalnu skrb odredi osobno ime djeteta.
Zakonom o osobnom imenu, među ostalim, propisano je da se bračni drugovi mogu u roku od godine dana od prestanka braka izjavom pred matičarom vratiti na prezime koje su imali prije sklapanja braka. Budući da je 2014. godine donesen Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola (Narodne novine, broj 92/14) Novelom Zakona sada se omogućuje i životnim partnerima da se u roku od godinu dana od prestanka životnog partnerstva mogu vratiti na prezime koje su imali prije sklapanja životnog partnerstva, čime su životni partneri u potpunosti izjednačeni s pravima koja imaju bračni drugovi u istoj situaciji.
Zakonom o osobnom imenu propisan je i postupak promjene osobnog imena maloljetnog djeteta. Osobno ime maloljetnom djetetu promijenit će se na zahtjev oba roditelja. U slučaju nepostojanja suglasnosti drugog roditelja za promjenu osobnog imena maloljetnom djetetu, odluku o sporu donijet će nadležno tijelo za poslove skrbništva.
Treba naglasiti da je nakon donošenja Zakona o osobnom imenu donesen novi Obiteljski zakon (Narodne novine, broj 103/15), kao lex posterior, koji u članku 100. utvrđuje da će sud u izvanparničnom postupku odlučiti koji će od roditelja u upravnoj stvari zastupati dijete. S obzirom da je u konkretnoj situaciji riječ o neusklađenosti odredbi o nadležnom tijelu koje rješava spor među roditeljima, tu neusklađenost riješila je Novela Zakona o osobnom imenu.
Naime, Zakon o osobnom imenu predviđao je da spor između roditelja rješava centar za socijalnu skrb, kako je to bilo propisano u Obiteljskom zakonu koji je bio na snazi u vrijeme donošenja Zakona o osobnom imenu. Kasnijim izmjenama Obiteljskog zakona određeno je da je rješavanje spora među roditeljima u nadležnosti suda. Treba napomenuti da buduće izmjene Zakona o osobnom imenu neće zahtijevati izmjenu te odredbe u slučaju eventualnih budućih promjena Obiteljskog zakona i drugačijeg rješavanja spora između roditelja jer ta odredba upućuje na odredbe posebnog zakona kojim se uređuju obiteljski odnosi.