Obiteljsko pravo posebno je područje interesa svakog pojedinca, ali i struke i sudske pakse, i s ustavnog i konvencijskog aspekta. Ocjenjujući Obiteljski zakon iz 2014. godine, Ustavni sud je u rješenju U-I-3101/2014 od 12. siječnja 2015., istaknuo: „ObiZ/14 je sistemski zakon koji ima općedruštveni karakter i djeluje na osobne i statusne situacije svakog građanina. Načelno govoreći, sistemski zakon koji uređuje obiteljske odnose ima, više od bilo kojeg drugog zakona, kapilarne učinke na pojedince i cjelokupnu društvenu zajednicu jer ulazi u dom svakog čovjeka i izravno utječe na socijalnu stvarnost hrvatskog društva.“
Ustavni sud se pravnim položajem izvanbračne zajednice, u smislu članka 61. Ustava, bavio u Izvješću o uočenoj pojavi neustavnosti u sustavu mirovinskog osiguranja (Izvješće Hrvatskom saboru broj: U-X-1457/2007 od 18. travnja 2007., Narodne novine, broj 43/07). Ta se neustavnost očitovala u nejednakom pravnom položaju u ostvarivanju prava na obiteljsku mirovinu članova obitelj: izvanbračnih udovica, odnosno udovaca u odnosu na članove obitelji; bračne udovice, odnosno udovce. U Izvješću je Ustavni sud utvrdio da je u Republici Hrvatskoj obitelj pod osobitom zaštitom države, pa predstavlja zaštićeno ustavno dobro. S druge strane, brak i izvanbračna zajednica su Ustavom priznate zajednice. Ustavni sud je naveo da u odnosu na obitelj, Ustav ne čini razlike između bračne i izvanbračne zajednice. Obje vrste zajednica Ustavom su priznate i obje vrste uređuju se zakonom. Pri razmatranju problema vezanih uz priznavanje prava na obiteljsku mirovinu izvanbračnim udovicama, odnosno udovcima, Ustavni sud je uvažio i činjenicu da su pravni učinci izvanbračne zajednice žene i muškarca uređeni Obiteljskim zakonom (Narodne novine, broj 116/03, 17/04 i 136/04) te da u području nasljednih odnosa ostavitelja na temelju zakona nasljeđuje i njegov izvanbračni drug, koji je u pravu nasljeđivanja izjednačen s bračnim (članak 8. stavak 2. Zakona o nasljeđivanju, Narodne novine, broj 48/03).
Ustavni sud je u odluci broj: U-III-3034/2012 od 21. veljače 2017. izrazio svoje stajalište o položaju izvanbračnih drugova u odnosu na bračne drugove u slučajevima kada je riječ o podmirenju porezne obveze. Podnositelj je u tom konkretnom predmetu, kao izvanbračni drug pokojne ostaviteljice, naslijedio više nekretnina. Podnositelj je isticao da je time što mu je nametnuta obveza plaćanja poreza na promet nekretnina napravljena neopravdana razlika u postupanju između njega, koji je nekretninu stekao nasljeđivanjem od izvanbračnog druga, i osoba koje nekretnine stječu nasljeđivanjem od bračnih drugova, budući da su ovi posljednji oslobođeni obveze plaćanja tog poreza. Smatrao je da je bio neopravdano stavljen u nejednak položaj prema osobama u bračnoj zajednici, jer je, za razliku od njih, bio dužan platiti porez na promet nekretnine koju je naslijedio iza smrti svoje izvanbračne družice. Ustavni sud je istaknuo da u konkretnom slučaju nadležna upravna tijela ni Visoki upravni sud nisu ni pokušali sagledati učinke svoga tumačenja odnosno primjene prava na podnositeljev slučaj u svjetlu ustavne i konvencijske zabrane diskriminacije odnosno u svjetlu dotadašnjeg razvoja zakonodavnog poretka u Republici Hrvatskoj u smjeru otklanjanja razlika između bračnih i izvanbračnih drugova kad je riječ o imovinskim pravima i o nasljeđivanju imovine. Ustavni sud je utvrdio da je u okolnostima konkretnog slučaja, uskim i mehaničkim tumačenjem pojma "bračni drug" u primjeni ZoPPN/97 od strane Visokog upravnog suda i upravnih tijela, došlo do povrede članka 14. u vezi s člankom 48. stavkom 1. Ustava.
O izvanbračnoj zajednici i nasljeđivanju
Obiteljski zakon (Narodne novine broj 103/15, u nastavku: ObiZ/15) je temeljni zakon kojim su uređeni odnosi vezani uz brak i izvanbračnu zajednicu u Republici Hrvatskoj. Člankom 1. ObiZ-a/15, između ostalog navodi se da se tim Zakonom uređuju brak, izvanbračna zajednica žene i muškarca (...). Člankom 11. stavkom 1. ObiZ-a/15 propisano je da se odredbe toga Zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenoga muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka. Stavkom 2. članka 11. određeno je da izvanbračna zajednica koja ispunjava pretpostavke iz stavka 1. ovoga članka stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica te se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o osobnim i imovinskim odnosima bračnih drugova, odnosno odredbe drugih zakona kojima se uređuju odnosi u poreznim stvarima, osobni, imovinski i drugi odnosi bračnih drugova. Stavkom 3. članka 11. ObiZ/15 propisuje se da nepovoljno postupanje prema izvanbračnim drugovima u pogledu pristupa koristima, povlasticama, ali i obvezama zajamčenim bračnim drugovima koje ne može biti opravdano objektivnim razlozima te koje nije nužno za njihovo ostvarenje, predstavlja diskriminaciju temeljem obiteljskog statusa.
Nasljeđivanje izvanbračnih supružnika uređeno je Zakonom o nasljeđivanju (Narodne novine, broj 48/03 i 116/03). Člankom 8. stavkom 2. Zakona o nasljeđivanju propisano je da na temelju zakona ostavitelja nasljeđuje i njegov izvanbračni drug koji je u pravu nasljeđivanja izjednačen s bračnim. Izvanbračnom zajednicom u smislu toga Zakona smatra se životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja je trajala dulje vrijeme, a prestala je ostaviteljevom smrću, pod uvjetom da su bile ispunjene pretpostavke koje se traže za valjanost braka.
Mjerodavne politike i načela domaćeg pravnog sustava – ponavljanje stajališta Ustavnog suda, kroz konkretnu kontrolu
Ovdje dajemo pozornost odluci Ustavnog suda, kojom je usvojena ustavna tužba, u kojoj je podnositeljica istaknula povrede Ustava učinjene pojedinačnim aktima tijela sudbene i upravne vlasti, kojima je odlučeno u postupku vođenom radi naplate poreza na nasljedstva i darove. Ustavni sud je odlukom broj: U-III-842/2017 od 1. ožujka 2018. ukinuo presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usž-3740/16-2 od 23. studenog 2016., presudu Upravnog suda u Splitu broj: Uslsav-501/15-7 od 13. svibnja 2016., rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak klasa: UP/II-410-16/14-01/67, ur. broj: 513-04/15-3 od 30. listopada 2015. i rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Split klasa: UP/I-410-16/2014-01/00148, ur. broj: 513-07-17-08-2014-003 od 14. veljače 2014. Predmet je vraćen Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Poreznoj upravi, Područnom uredu Split, Ispostavi Split, na ponovni postupak.
U konkretnom slučaju podnositeljici je prvostupanjskim poreznim rješenjem utvrđena osnovica poreza na nasljedstva i darove u iznosu od 310.045,30 kuna te je na navedenu poreznu osnovicu utvrđen porez na nasljedstva i darove po stopi od 5% u iznosu od 15.502,26 kuna. Protiv prvostupanjskog rješenja podnositeljica je izjavila žalbu smatrajući da je ona, kao izvanbračni drug ostavitelja, oslobođena plaćanja poreza na nasljedstva i darove. Konačnim upravnim aktom žalba podnositeljice je u cijelosti odbijena kao neosnovana. U obrazloženju konačnog upravnog akta upravno tijelo je napomenulo da za utvrđivanje imovinskih odnosa u izvanbračnoj zajednici, odnosno imovinskih odnosa izvanbračnih drugova, Zakonom o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave nije propisano oslobođenje od plaćanja poreza, niti taj Zakon sadrži odredbu prema kojoj bi izvanbračni drugovi, u smislu ostvarivanja prava iz ovog poreznog oslobođenja, bili izjednačeni s propisanim ovlaštenicima tog prava.
Protiv konačnog upravnog akta podnositeljica je pokrenula upravni spor. Prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev podnositeljice kojim je tražila poništenje upravnih akata u cijelosti, kao neosnovan, obrazloživši da u pravnom poretku Republike Hrvatske ne postoji pravna osnova na temelju koje bi podnositeljica, kao izvanbračni drug ostavitelja, bila oslobođena obveze plaćanja poreza na nasljedstva i darove. Protiv prvostupanjske presude podnositeljica je podnijela žalbu, koja je u cijelosti odbijena kao neosnovana, uz obrazloženje da Zakon o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave kao lex specialis ne propisuje da bi izvanbračni drug bio oslobođen od plaćanja poreza na nasljedstvo i darove ili da bi bio izjednačen u tom smislu s bračnim drugom.
Ustavni sud je utvrdio da je u vrijeme donošenja upravnih akata u konkretnom slučaju bio u primjeni Obiteljski zakon iz 2003. godine (Narodne novine, broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11 i 61/11, u nastavku: ObiZ/03-11), u kojem su članci 1., 3. i 258., sadržajno i u bitnom bili istovjetni člancima 1. i 11. stavcima 1., 2. i 3. ObiZ-a/15. U vrijeme vođenja upravnog i uspravnosudskog postupka u konkretnom slučaju, na snazi je bio Zakon o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (Narodne novine, broj 117/93, 92/94, 69/97, 33/00, 73/00, 127/00, 59/01, 107/01, 117/01, 150/02, 147/03, 132/06, 26/07, 73/08, 25/12, 147/14, 100/15, u nastavku: Zakon o financiranju).
Ustavni sud je istaknuo da se zakonodavni okvir u Republici Hrvatskoj postupno razvijao u smjeru izjednačavanja položaja osoba s obzirom na njihov bračni odnosno izvanbračni status te da je danas, osobito u odnosu na imovinskopravne učinke izvanbračnih i bračnih zajednica, razlikovanje po ovoj karakteristici otklonjeno. Donesen je novi Opći porezni zakon (Narodne novine, broj 115/16, u nastavku: OPZ/16), čijim je stupanjem na snagu 1. siječnja 2017. prestao važiti Opći porezni zakon iz 2008. godine (Narodne novine, broj 47/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15 i 44/16). Članak 15., u stavku 1., OPZ-a/16, pod nazivom: „Položaj izvanbračne zajednice“, propisuje da se odredbe toga Zakona i drugih poreznih propisa koje se primjenjuju na bračnog druga primjenjuju i na izvanbračnog druga, životnog partnera i neformalnog životnog partnera. Postojanje statusa iz stavka 1. članka 15. utvrđuju nadležna tijela prema odredbama posebnih propisa.
Ustavni sud je u ovoj odluci istaknuo da u pravnom poretku Republike Hrvatske ne postoje okolnosti koje bi opravdavale različiti tretman u poreznoj politici između bračnih i izvanbračnih drugova. Na takav zaključak upućuju i odredbe sadržane u člancima 14. stavku 2., 48. stavku 1. i 61. stavku 2. Ustava. Ustavni sud posebno je istaknuo da je zakonodavnim promjenama u poreznoj politici, konkretno člankom 15. OPZ-a/16, propisano da se odredbe OPZ-a/16 i drugih poreznih propisa koje se primjenjuju na bračnog druga primjenjuju i na izvanbračnog druga. Iako se taj zakon ne primjenjuje na slučaj podnositeljice, budući da se u postupku oporezivanja primjenjuju propisi koji su bili na snazi u vrijeme nastanka činjenica na kojima se temelji oporezivanje, prema stajalištu Ustavnog suda, ipak ukazuje na činjenicu da su upravna tijela i Upravni sud zanemarili mjerodavne politike i načela domaćeg pravnog sustava. Ustavni sud je primijetio da u konkretnom slučaju ni nadležna upravna tijela ni Upravni sud nisu ni pokušali sagledati učinke svoga tumačenja odnosno primjene prava na podnositeljičin slučaj u svjetlu ustavne i konvencijske zabrane diskriminacije odnosno u svjetlu dotadašnjeg razvoja zakonodavnog poretka u Republici Hrvatskoj u smjeru otklanjanja razlika između bračnih i izvanbračnih drugova kad je riječ o imovinskim pravima.
Ustavni sud je ponovio stajalište izraženo u odluci broj: U-III-5989/2013 od 9. veljače 2016. (Narodne novine broj 25/16.): "Ako je u nekom konkretnom slučaju mjerodavan jedan zakon, ali združeni učinci tog i nekog drugog ili više drugih zakona izravno utječu na zakonska prava ili obveze stranaka, onda su nadležna tijela, uključujući sudove, bez iznimke dužni tumačiti sve te mjerodavne propise u njihovoj ukupnosti, polazeći od združenih učinaka koje oni proizvode za stranku u svjetlu osobitih okolnosti samog slučaja, stalno imajući na umu da njihove odluke ne smiju dovoditi do nerazumnog i objektivno neopravdanog ishoda za samu stranku, a ponajmanje kršiti njihova ustavna prava ili objektivne vrijednosti hrvatskog ustavnog poretka." U konkretnom predmetu Ustavni sud je utvrdio da je u okolnostima konkretnog slučaja, uskim i mehaničkim tumačenjem pojma "bračni drug" u primjeni ZoFJLPRS-a od strane Upravnog suda i upravnih tijela, došlo do povrede članka 14. u vezi s člankom 48. stavkom 1. Ustava.
Zaključno
U recentnim odlukama u konkretnoj kontroli, u kojima se bavio poreznim predmetima, Ustavni sud je, kao npr. u odluci i rješenju broj: U-IP-3820/2009 i dr. od 17. studenoga 2009. (Narodne novine broj 143/09), istaknuo da Europski sud za ljudska prava (u nastavku: ESLJP) polazi od načelnog stajališta da je svako oporezivanje prima facie miješanje u pravo na mirno uživanje vlasništva zajamčeno člankom 1. stavkom 1. Protokola br. 1 uzKonvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, budući da ono 'pogođenu osobu lišava imovine, to jest iznosa novca koji ona mora platiti' (Presuda Velikog vijeća Europskog suda u predmetu Burden protiv Ujedinjenog Kraljevstva, 20. travnja 2008., zahtjev br. 13378/05, § 59.). Međutim, Konvencija ne lišava državu njezinih poreznih ovlasti: država ima pravo primijeniti zakone radi osiguranja plaćanja poreza. Takvo miješanje države u imovinu osoba općenito je opravdano na temelju članka 1. stavka 2. Protokola br. 1 uz Konvenciju, koji izrijekom propisuje 'pravo države da primijeni zakone koje smatra potrebnima da bi uredila upotrebu vlasništva u skladu s općim interesom ili za osiguranje plaćanja poreza ili drugih doprinosa ili kazni'. S aspekta nadzora koji provodi ESLJP, 'države, u načelu, ostaju slobodne iznaći različita pravila u području porezne politike' (Presuda Burden, § 65.). Ipak, Ustavni sud je istaknuo da ESLJP, slično kao i Ustavni sud u postupcima pokrenutim ustavnim tužbama, pridržava pravo sudske kontrole miješanja države putem poreznih mjera u privatnu imovinsku sferu pojedinaca u konkretnim slučajevima, „budući da je pravilna primjena članka 1. Protokola br. 1 predmet njegova nadzora“ (Presuda Burden, § 59.).
Ovim podsjećanjem na neke od važnijih odluka i rješenja Ustavnog suda u ovom području, skrećemo pozornost na značaj odluka i stajališta Ustavnog suda, kao i utjecaja i primjene stajališta ESLJP-a za domicilno pravo i sudsku praksu. Posebno je potrebno naglasiti razvoj zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda, ali i podizanje znanja i svijesti o neprihvaćanju diskriminacije u današnjem modernom europskom ustavnom i konvencijskom prostoru, s bilo kojeg aspekta, u okvirima jasno određenim i međunarodnim dokumentima i domaćim zakonima i sudskom praksom. Bitno je ponoviti stajalište Ustavnog suda da se zakonodavni okvir u Republici Hrvatskoj postupno razvijao u smjeru izjednačavanja položaja osoba s obzirom na njihov bračni odnosno izvanbračni status te da je danas, osobito u odnosu na imovinskopravne učinke izvanbračnih i bračnih zajednica, razlikovanje po ovoj karakteristici otklonjeno. Pratili smo razvoj ovih stajališta i kroz zakonske promjene, ali i kroz stalno ukazivanje Ustavnog suda na potrebu zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Dr. sc. Sandra Marković, odvjetnica u Zagrebu