Isticanje cijena proizvoda i pružanja usluga

Odredbama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14 i 110/15, u nastavku: Zakon) nastavljeno je kontinuirano djelovanje u cilju unapređenja politike zaštite potrošača, posebice u svjetlu činjenice da je Republika Hrvatska postala punopravna članica Europske unije, slijedom čega su i hrvatski potrošači postali dijelom jedinstvenog gotovo petstomilijunskog zajedničkog tržišta. Stoga je Zakon, kao i podzakonski propis donesen na temelju tog Zakona, u svojim odredbama uredio problematiku isticanja cijena proizvoda i pružanja usluga, čime je dodatno dao doprinos jačanju zaštite prava potrošača kao ekonomski slabije strane na tržištu. Ova problematika posebno je interesantna tijekom trajanja posebnih oblika prodaje (primjerice: akcijske prodaje i sezonskog sniženja), odnosno u razdobljima kada dolazi do povečane potrošnje različitih proizvoda i usluga (primjerice u vrijeme božićnih i novogodišnjih blagdana).

2.     Maloprodajna cijena i cijena za jedinicu mjere

Odredbe Zakona razlikuju dvije kategorije cijena, i to: maloprodajnu cijenu i cijenu za jedinicu mjere.

Tako je u članku 5. točki 1. navedenog Zakona cijena za jedinicu mjere definirana kao konačna cijena u kunama, za jedan kilogram, jednu litru, jedan metar, jedan četvorni metar ili jedan kubni metar proizvoda ili neka druga jedinica količine koja se općenito ili uobičajeno koristi kod prodaje proizvoda na području RH (primjerice: jedan komad dječjih pelena), a koja uključuje poreze i druga javna davanja, dok je u članku 5. točki 6. istog Zakona maloprodajna cijena definirana kao konačna cijena u kunama za pojedini proizvod ili uslugu, odnosno određenu količinu proizvoda, uključujući poreze i druga javna davanja (primjerice: porez na dodanu vrijednost - PDV, naknada za financiranje građenja i održavanja javnih cesta kod formiranje cijene goriva).

Opće odredbe o isticanju cijena proizvoda i pružanja usluga sadržane su u odredbama članka 7. Zakona. Prije svega, propisana je obveza trgovcu da jasno, vidljivo i čitljivo istakne iznos maloprodajne cijene i cijene za jedinicu mjere proizvoda ili usluge koju pruža (stavak 1.), s tim da se ova obveza ne odnosi na javnu dražbu i prodaju umjetničkih djela i antikviteta te na cijene usluga uređene posebnim propisima. Dakle, cijena mora biti istaknuta na način koji za potrošača nije zbunjujući, mora biti istaknuta na vidljivom mjestu i, dakako, mora biti za potrošača čitljiva (primjerice neće biti čitljiva u slučaju kada je izblijedila ili se djelomično obrisala). K tome, propisano je da se na proizvodu ili prodajnom mjestu, osim cijena iz stavka 1. toga članka, ne smiju istaknuti druge cijene, uz izuzetak slučajeva kada je trgovac dužan istaknuti cijenu u redovnoj prodaji i cijenu tijekom trajanja posebnog oblika prodaje, odnosno ako, kao poseban uvjet prodaje, odobrava popust za pojedine proizvode ili skupine proizvoda koji će se prodavati po nižoj cijeni od redovne, dužan je istaknuti redovnu cijenu i cijenu po kojoj će prodavati proizvode za vrijeme odobravanja popusta.

Međutim, cijenu za jedinicu mjere neće biti potrebno istaknuti ako je takva cijena istovjetna s maloprodajnom cijenom proizvoda (primjerice: ako je masa pojedinog proizvoda upravo jedan kilogram ili duljina jedan metar).

U odnosu na proizvode u rasutom stanju, koji se definiraju kao proizvodi koji su ponuđeni na prodaju potrošačima, a koji nisu prethodno zapakirani i koji su izmjereni u nazočnosti potrošača, propisano je da se kod njih ističe isključivo cijena za jedinicu mjere na prodajnom mjestu proizvoda.

Također, prilikom isticanja cijena trgovac mora voditi računa o tome da time ne oštećuje sam proizvod.

Posebno je potrebno naglasiti kako istaknuta maloprodajna cijena obvezuje trgovca da se pridržava takve istaknute cijene, kao i istaknutih uvjeta prodaje.

Isto tako, sukladno odredbama članka 7. Zakona, cijena za jedinicu mjere mora biti navedena pri oglašavanju u kojemu se navodi maloprodajna cijena proizvoda ili usluga (primjerice u reklamnom letku).

Glede posebnih oblika prodaje (akcijska prodaja, rasprodaja, sezonsko sniženje, prodaja proizvoda s greškom, prodaja proizvoda proizvoda kojima istječe rok), bitno je istaći kako je odredbom članka 18. stavka 4. Zakona propisano da je trgovac prilikom obavljanja posebnog oblika prodaje dužan istaknuti cijenu u redovnoj prodaji i cijenu tijekom trajanja posebnog oblika prodaje. Međutim, predviđeni su i određeni izuzeci od takvog pravila, pa tako stavak 5. istog članka propisuje da se isto pravilo ne primjenjuje na ugovore sklopljene izvan poslovnih prostorija i ugovore sklopljene na daljinu te u slučajevima kada posebni oblik prodaje iz ovoga članka traje najdulje tri dana (primjerice: tzv. vikend akcije). Naime, Direktiva 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača, izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 85/577/EEZ i Direktive 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (Tekst značajan za EGP), u nastavku: Direktiva o potrošačkim pravima dozvoljava državama članicama da mogu propisati dodatne zahtjeve kod ugovora sklopljenih unutar poslovnih prostorija, pa se tako iskoristila ova regulatorna mogućnost te je propisana obaveza isticanja dvaju cijena kod tzv. klasičnih ugovora dok, dakle, takva obaveza ne postoji kod ugovora sklopljenih izvan prostorija i ugovora na daljinu, s obzirom da niti sama navedena Direktiva to ne predviđa. Nadalje, radi otežane provedbe odredbe izvornog Zakona  koja je propisivala obvezno isticanje dviju cijena, i to u slučajevima kad posebni oblici prodaje traju kraće vremensko razdoblje, na što su se kontinuirano žalili trgovci, izmjenama i dopunama iz 2015. godine u tom je smislu propisano da se obveza isticanja dviju cijena ne primjenjuje na situacije kada posebni oblici prodaje traju najdulje 3 dana.  U tom kontekstu možemo istaći kao je u Prijedlogu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača, koji se trenutno nalazi u saborskoj proceduri, jasnije propisano da se obveza trgovca u pogledu isticanja cijena u redovnoj prodaji i cijena tijekom trajanja posebnog oblika prodaje odnosi samo na prodaju unutar poslovnih prostorija, te da se ista, uz prethodno navedene slučajeve, ne odnosi niti na oglašavanje, a u cilju potpunog usklađivanja s odredbama Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi.

Na kraju ovoga dijela možemo dodati kako je odredbom članka 16. stavka 2. istog Zakona propisano da u slučaju ponude zamatanja posebnim papirom za zamatanje i dodatnim ukrasima, cijena tih proizvoda i usluge zamatanja mora, također, biti istaknuta jasno, vidljivo i čitljivo.

Modalitet isticanja maloprodajne cijene i cijene za jedinicu mjere, sukladno odredbi članka 7. stavka 9. Zakona o zaštiti potrošača, ministar gospodarstva propisao je posebnim pravilnikom, odnosno Pravilnikom o načinu isticanja maloprodajne cijene i cijene za jedinicu mjere proizvoda i usluga (Narodne novine br. 66/14 i 16/15 – u nastavku: Pravilnik).

Glede same tehnike isticanja maloprodajne cijene i cijene za jedinicu mjere Pravilnik  propisuje dodatni uvjet, a to je da takva cijena mora biti za potrošača istaknuta i nedvosmisleno, pod čime podrazumijeva da je isključena mogućnost njene zamjene s maloprodajnom cijenom drugog proizvoda koji se nalazi u neposrednoj blizini, uz napomenu da cijenu nije potrebno istaknuti kod proizvoda koji nisu namijenjeni prodaji.

Cijene moraju biti istaknute u kunama oznakom „kn“, s tim da trgovac može cijene istaknuti i u drugim valutama, no u takvim eventualnim slučajevima za potrošača je mjerodavna cijena istaknuta u kunama

a)      Isticanje maloprodajne cijene proizvoda

Pravilnik propisuje da maloprodajna cijena proizvoda mora biti istaknuta na proizvodu ili na prodajnom mjestu, s tim da takva cijena mora biti istaknuta i za sve proizvode koji se prodaju, a nalaze se u izlogu, uz iznimku prodaje putem kioska i sličnih objekata kada se može cijena istaknuti i u obliku cjenika u kojem za svaki proizvod mora biti, uz maloprodajnu cijenu, označen i naziv proizvoda.

U slučaju kada je maloprodajna cijena istaknuta na prodajnom mjestu, ona mora biti istaknuta na oznaci s nazivom proizvoda i to ispred ili ispod ili pokraj proizvoda na prodajnom mjestu, a samo iznimno se može istaknuti i iznad proizvoda, ali uz uvjet da ne postoji mogućnost njene zamjene s maloprodajnom cijenom drugog proizvoda koji se nalazi u neposrednoj blizini.

Možemo dodati da je u dopunama Pravilnika iz 2015. godine trgovac, uz klasičan način isticanja, dodatno obavezan maloprodajnu cijenu benzina, dizelskih goriva, plinskih ulja, biogoriva i autoplina istaknuti i putem aplikacije „Min-go“. S tim u vezi, a u cilju dodatne zaštite potrošača, Ministarstvo gospodarstvo je pokrenulo poseban portal o cijenama motornih goriva na svim prodajnim mjestima u Hrvatskoj (http://www.min-go.hr.), s tim da bi na portalu i aplikaciji trebao biti dostupan popis svih postaja koje prodaju motorna goriva sa svim cijenama, te bi posebno trebale biti istaknute benzinske postaje s najnižim cijenama. Isto tako, putem ove aplikacije i portala potrošači mogu prijaviti sve uočene nepravilnosti u cijenama motornih goriva.

b)     Isticanje cijene za jedinicu mjere

Pravilnikom je propisano da cijena za jedinicu mjere mora biti istaknuta na prodajnom mjestu (članak 5.), a takva se cijena ističe za sljedeće taksativno navedene proizvode (članak 6.):

1. hranu i hranu za životinje, osim ako nije drugačije propisano

2. deterdžente u smislu propisa kojima se uređuje zdravstvena ispravnost deterdženata

3. dječje pelene

4. boje i lakove, izuzev slikarskih boja

5. ulja i tekućine za motore i motorna vozila

6. destiliranu vodu

7. proizvode za njegu lica i tijela

8. proizvode za pranje i čišćenje lica i tijela

9. proizvode za pranje i njegu kose

10. proizvode za pranje, čišćenje i njegu zubi i usne šupljine.

Na taj način se omogućava kvalitetnija informiranost potrošača, koji će jednostavno metodom komparacije cijena dobiti obuhvatniju informaciju temeljem koje će donijeti odluku o kupnji.

Međutim, Pravilnik propisuje i iznimke od prethodno navedene obveze, pa tako propisuje da isticanje cijene za jedinicu mjere nije potrebno za: proizvode mase manje od 50 grama ili obujma manjeg od 50 mililitara, proizvode koji se prodaju kao poklon paketi ili kompleti, proizvode koji se prodaju u okviru posebnih oblika prodaje, poslastice za kućne ljubimce, kolače, alkoholna pića u pakiranjima do 100 ml, smrznute deserte obujma do 500 ml, voće i povrće koje se prodaje komadno ili u svežnju.

Svakako je bitno posebno apostrofirati odredbe članka 7. Pravilnika koji obvezu isticanja cijene za jedinicu mjere čine ovisnom od veličine prodajnog prostora. Naime, prema stavku 1. istoga članka trgovac čiji je prodajni prostor površine veće od 50 četvornih metara obvezan je isticati cijenu za jedinicu mjere sukladno odredbama članka 5. i 6. ovoga Pravilnika, dok je stavkom 2. istog članka propisano da trgovac čiji je prodajni prostor površine manje od 50 četvornih metara može isticati cijenu za jedinicu mjere, a što implicira zaključak da za takvog trgovca ne postoji obaveza isticanja cijene za jedinicu mjere sukladno odredbama članka 5. i 6. Pravilnika.  

c)      označavanje cijena usluga

U odnosu na označavanje cijena usluga Pravilnik  nalaže trgovcu da ima cjenik usluga istaknut u poslovnim prostorijama lako dostupan potrošaču, a cijene, dakako, moraju biti nedvosmislene, jasne, vidljive i čitljive.

Međutim, ukoliko trgovac, s obzirom na broj i raznovrsnost usluga, nije u mogućnosti sve usluge koje pruža istaknuti na cjeniku, tada je u obavezi cijenu usluge istaknuti u obliku kataloga usluga s cijenama, posebne brošure ili prospekta s nedvosmislenim opisom usluga s cijenama ili na drugi odgovarajući način.

Pravilnik izrijekom propisuje da je trgovac, uz cijenu usluge, dužan navesti vrstu i opseg usluga, zatim ako se usluga pruža izvan poslovnih prostorija trgovca, u cijeni usluge moraju biti istaknuti i svi pripadajući troškovi, te u slučaju kada su proizvodi (ugradbeni ili zamjenski) sastavni dio usluge, njihova cijena mora biti istaknuta uz cijenu pripadajuće usluge.

Podredno navedenom, ističemo kako je pružanje ugostiteljskih usluga regulirano Zakonom o ugostiteljskoj djelatnosti (Narodne novine br. 85/15, 121/16 i 99/18), a koji u odredbi članka 10. stavka 5. propisuje da je u obavljanju ugostiteljske djelatnosti ugostitelj dužan vidno istaknuti cijene usluga koje se nude na hrvatskom i najmanje jednom svjetskom jeziku, na način dostupan gostima i pridržavati se istaknutih cijena, a kod pružanja usluga smještaja u cjenicima istaknuti i iznos boravišne pristojbe te cjenike (jelovnik i/ili karta pića) staviti na raspolaganje gostima u dovoljnom broju primjeraka. S tim u vezi, dodajemo kako je u podzakonskom propisu, odnosno u odredbama članka 59. Pravilnika o razvrstavanju i minimalnim uvjetima ugostiteljskih objekata iz skupina „Restorani“, „Barovi“, „Catering objekti“ i „Objekti jednostavnih usluga“ (Narodne novine 82/07, 82/09, 75/12, 69/13, 150/14, 85/15) propisano da ugostiteljski objekti iz skupina  „Restorani“, „Barovi“ i „Objekti jednostavnih usluga“ moraju na svakom stolu imati jelovnik i kartu pića ako se gosti uslužuju za stolom, zatim da ugostiteljskim objektima iz skupine „Restorani“ i „Barovi“ u kojima se gostima nude topla i hladna jela, jelovnici i karte pića moraju biti izloženi na ulazu ugostiteljskog objekta na prikladan način, a u jelovniku i karti pića, osim jela i slastica, odnosno pića i napitaka, navode se njihove cijene s porezom.

5.      Prekršajne odredbe

Uvodno napominjemo da su tržišni inspektori Ministarstva gospodarstva, sukladno članku 137. Zakona, ovlašteni rješenjem trgovcu privremeno zabraniti prodaju proizvoda i pružanje usluga do otklanjanja nalazom utvrđenih nepravilnosti, između ostalog, ako, maloprodajna cijena proizvoda i usluge i cijena za jedinicu mjere nije istaknuta jasno, vidljivo, čitljivo i na način propisan člankom 7. stavcima 1., 2., 5. i 7. ovoga Zakona, te ako prilikom posebnih oblika prodaje, kao i prilikom odobravanja popusta za pojedine proizvode ili grupe proizvoda trgovac nije istaknuo cijenu u redovnoj prodaji i cijenu tijekom trajanja posebnog oblika prodaje, odnosno popusta.

Kažnjivim odredbama članka 138. stavka 1. Zakona propisano je da će se novčanom kaznom od 10.0000,00 do 100.000,00 kuna kazniti za prekršaj trgovac-pravna osoba, uz ostalo, ako:

-(točka 2.) - jasno, vidljivo i čitljivo ne istakne iznos maloprodajne cijene i cijene za jedinicu mjere proizvoda ili usluga koje pruža

-(točka 3.) – se ne pridržava istaknute maloprodajne cijene i uvjeta prodaje

-(točka 4.) – pri oglašavanju u kojemu se navodi maloprodajna cijena proizvoda ili usluga ne navede i cijenu za jedinicu mjere

-(točka 24.) – ne istakne jasno, vidljivo i čitljivo cijenu proizvoda i usluge zamatanja

-(točka 27.) – tijekom trajanja posebnog oblika prodaje, proizvode prodaje po cijeni koja nije niža od cijene tih proizvoda u redovnoj prodaji te ako nije istaknuo cijenu u redovnoj prodaji i cijenu tijekom trajanja posebnog oblika prodaje

Isto tako, kažnjivim odredbama članka 138. stavka 2. i 3. navedenog Zakona propisano je da će se za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kazniti i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom od 10.000,00 do 15.000,00 kuna, odnosno trgovac-fizička osoba novčanom kaznom od 5.000,00 do 15.000,00 kuna.

6.      Primjeri iz sudske prakse

-isticanje cijene za jedinicu mjere i veličina prodajnog prostora

Primjer: Rješenje Visokog prekršajnog suda RH broj: Gž-4473/2015 od 1. ožujka 2018.

-navedenom drugostupanjskom odlukom prihvaćena je osnovanom žalba okrivljenice te je ukinuta pobijana presuda i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje sa obrazloženjem da okrivljenica u žalbi osnovano ukazuje da tijekom prvostupanjskog postupka nije nedvojbeno utvrđena veličina prodajnog prostora u kojem je okrivljenica poslovala u inkriminirano vrijeme, a što predstavlja odlučnu činjenicu o kojoj ovisi pravilna primjena materijalnog prava, budući da je u čl. 7. Pravilnika o načinu isticanja maloprodajne cijene i cijene za jedinicu mjere proizvoda i usluga (NN 66/14 i 16/15) propisano da je trgovac čiji je prodajni prostor površine veće od 50 četvornih metara obvezan isticati cijenu za jedinicu mjere sukladno odredbama čl. 5. i 6. ovoga Pravilnika, dok trgovac čiji je prodajni prostor površine manje od 50 četvornih metara može isticati cijenu za jedinicu mjere sukladno odredbama čl. 5. i 6. ovoga Pravilnika, a okrivljenica u obrani navodi da je veličina prostora u kojem posluje oko 20m2, pa kako u postupku nije utvrđena gore navedena odlučna činjenica, odnosno veličina poslovnog prostora okrivljenice, to je valjalo prihvatiti žalbu okrivljenice i pobijanu presudu ukinuti radi utvrđenja činjenica od kojih ovisi pravilna primjena materijalnog prava, te vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

-isticanje cijene prilikom obavljanja posebnog oblika prodaje

Primjer: Presuda Visokog prekršajnog suda RH broj: Gž-210/17 od 7. prosinca 2017.

-navedenom drugostupanjskom odlukom odbijena je kao neosnovana žalba okrivljenika i potvrđena osuđujuća prvostupanjska presuda sa obrazloženjem da je odredbom članka 18. stavka 4. Zakona o zaštiti potrošača izričito propisano da je trgovac, prilikom obavljanja posebnog oblika prodaje iz ove glave Zakona (akcijska prodaja, rasprodaja, sezonsko sniženje, prodaja proizvoda s greškom i prodaja proizvoda kojima istječe rok uporabe), dužan istaknuti cijenu u redovnoj prodaji i cijenu tijekom trajanja posebnog oblika prodaje, pa da nisu u pravu žalitelji kada u svojoj žalbi ističu da  svojim postupanjem nisu ostvarili obilježja prekršaja za koji se terete, jer je u provedenom postupku, a što ne dovode u pitanje niti žalitelji u svojoj žalbi, nedvojbeno utvrđeno da su okrivljenici na proizvodima koje su prodavali na akciji istaknuli samo njihove redovne cijene i ispod njih obavijest da se proizvod prodaje po 30% nižoj cijeni.

7.      Zaključno

Kao što je to već uvodno istaknuto, potrošač na tržištu nastupa kao ekonomski inferiornija strana u odnosu na trgovca, a to posebno iz razloga što trgovac ima mogućnost korištenja raznih oblika poslovne prakse koji mogu znatno umanjiti sposobnosti potrošača da donese odluku utemeljenu na potpunoj obavijesti, što u konačnici može rezultirati time da potrošač donosi odluku o kupnji koju inače ne bi donio, a iz čega proizlazi zaključak da trgovac može imati važan utjecaj na ekonomsko ponašanje potrošača. Upravo u takvim slučajevima odredbe Zakona o zaštiti potrošača trebale bi imati važnu ulogu, kao regulator u odnosu trgovac-potrošač, na način da potrošačima na tržištu u što većoj mjeri osiguraju ravnopravan položaj s trgovcem. U tom kontekstu možemo i promatrati problematiku isticanja cijena proizvoda i pružanja usluga, čijim detaljnim uređenjem, posebice propisivanjem određenih obveza trgovcu, kao i propisivanjem sankcija za nepostupanje po tim obvezama, Zakon o zaštiti potrošača i Pravilnik o načinu isticanja maloprodajne cijene i cijene za jedinicu mjere proizvoda i usluga dovodi kupca u položaj da dobije relevantne obavijesti, te da temeljem toga i donese informiranu i ekonomski opravdanu odluku o kupnji.

Željko Kudrić, dipl.iur.