Priopćenje za medije br. 20/19
U Luxembourgu 28. veljače 2019.
U kolovozu 2013. na vozilu koje nije bilo u upotrebi dulje od 24 sata, parkiranom u garaži obiteljske kuće, izbio je požar koji je oštetio kuću. Uzrok požara nalazio se u električnim instalacijama vozila. Građanskopravna odgovornost u pogledu upotrebe vozila bila je pokrivena osiguranjem ugovorenim s društvom Línea Directa Aseguradora, S.A. (u daljnjem tekstu: Línea Directa). Kuća je bila osigurana pri društvu Segurcaixa, Sociedad Anónima de Seguros y Reaseguros (u daljnjem tekstu: Segurcaixa) te je društvu vlasniku kuće isplaćen iznos od 44 704,34 eura radi naknade štete koja je toj kući nastala zbog požara na vozilu.
U ožujku 2014. Segurcaixa je pokrenula postupak protiv društva Línea Directa pred Juzgado de Primera Instancia de Vitoria-Gazteiz (Prvostupanjski sud u Vitoria-Gazteizu, Španjolska) radi toga da mu se naloži povrat iznosa plaćenog radi naknade štete jer je uzrok nezgode bio događaj prilikom upotrebe vozila koji je obuhvaćen osiguranjem upotrebe vozila. Taj je sud smatrao da se požar ne može smatrati „događajem prilikom upotrebe vozila” koji je obuhvaćen osiguranjem upotrebe vozila te je odbio zahtjev društva Segurcaixa. Odlučujući povodom žalbe koju je podnijela Segurcaixa protiv te presude, Audiencia Provincial de Álava (Provincijski sud u Alavi, Španjolska) ukinula je tu odluku i prihvatila zahtjev društva Segurcaixa, pri čemu je smatrala da je „događaj prilikom upotrebe vozila” „požar na vozilu koje je njegov vlasnik privremeno parkirao na garažnom mjestu, ako je do izgaranja došlo zbog uzroka unutar samog vozila i bez uplitanja treće osobe”.
Društvo Línea Directa je protiv te presude podnijelo žalbu u revizijskom postupku Tribunalu Supremo (Vrhovni sud, Španjolska). Budući da je imao dvojbe oko tumačenja koje treba dati pojmu „upotreba vozila” iz Direktive u odnosu na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila1, taj je sud odlučio postaviti pitanja Sudu.
U svojem današnjem mišljenju nezavisni odvjetnik Yves Bot smatra da je predmetna situacija obuhvaćena pojmom „upotreba vozila”. On najprije podsjeća da je taj pojam autonoman pojam prava Unije čije se tumačenje ne može prepustiti ocjeni pojedine države članice. Prema mišljenju nezavisnog odvjetnika, s obzirom na sudsku praksu Suda, nema nikakve sumnje da taj pojam obuhvaća situacije u kojima je šteta prouzročena dok je vozilo bilo parkirano na privatnom mjestu predviđenom za tu svrhu.
Međutim, zajednička točka različitih predmeta u kojima je Sud odlučivao jest sudjelovanje vozila koje je u upotrebi ili je neposredno prije bilo u upotrebi. Stoga treba utvrditi može li nepostojanje upotrebe vozila tijekom vremena koje je dovoljno blizu vremenu prije nezgode biti razlog isključenja zaštite koju dodjeljuju propisi Unije u području građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila. Nezavisni odvjetnik smatra da ne može jer zakonodavac Unije nije predvidio vremensko ograničenje nastanka nezgode, kad je riječ o provedbi zaštite žrtava nezgoda koje su uzrokovala vozila, a sudska praksa Suda nastoji prenijeti cilj zaštite, koji zakonodavac Unije stalno slijedi i snaži, kada se vozilo upotrebljava ili je namijenjeno tome da se upotrebljava u skladu sa svojom funkcijom prijevoznog sredstva. Osim toga, analiza svakog pojedinačnog slučaja trajanja prethodne upotrebe vozila bila bi izvor pravne nesigurnosti koji bi bio protivan prethodno navedenom cilju. Nezavisni odvjetnik na temelju toga zaključuje da jedino situacije u kojima do nezgode dođe dok vozilo služi ili je služilo drugim svrhama, a ne prijevozu, primjerice kao radni stroj2 ili kao oružje, ili pak kao mjesto stanovanja, nisu obuhvaćene pojmom „upotreba vozila”.
Ostaje utvrditi treba li odrediti ograničenja koja se odnose na uzrok štete, to jest mehanizme vozila nužne za njegovu prijevoznu funkciju. Nezavisni odvjetnik zaključuje, s jedne strane, da zakonodavac Unije nije odredio takve uvjete. S druge strane, budući da je vozilo spontano prouzročilo požar, prema njegovu je mišljenju dovoljno navesti njegovo sudjelovanje. Dodaje da, s obzirom na to da je takva opasnost neodvojiva od prijevozne funkcije vozila, nije potrebno istraživati bilo kakvu radnju ili točan uzrok štete. Takvo je tumačenje u skladu s ciljem da žrtve nezgoda uzrokovanih tim vozilima uživaju usporedivo postupanje bez obzira na to gdje se na području Unije dogodila nezgoda. U tim okolnostima, nezavisni odvjetnik smatra da sudjelovanje vozila, koje je upotrijebljeno u skladu sa svojom funkcijom prijevoznog sredstva, proizlazi iz samog utvrđenja njegova doprinosa, na neki način, nastanku nezgode.
NAPOMENA: Sud nije vezan mišljenjem nezavisnog odvjetnika. Zadaća je nezavisnih odvjetnika predložiti Sudu u punoj neovisnosti pravno rješenje u predmetu za koji su zaduženi. Suci Suda sada počinju vijećati u ovom predmetu. Presuda će se donijeti naknadno.
NAPOMENA: Prethodni postupak omogućuje sudovima država članica da u okviru postupka koji se pred njima vodi upute Sudu pitanja o tumačenju prava Unije ili o valjanosti nekog akta Unije. Sud ne rješava spor pred nacionalnim sudom. Na nacionalnom je sudu da predmet riješi u skladu s odlukom Suda. Ta odluka jednako obvezuje i druge nacionalne sudove pred kojima bi se moglo postaviti slično pitanje.
__________________________________
(1) Direktiva 2009/103/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2009. u odnosu na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornosti (SL 2009., L 263, str. 11.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 7., str. 114.)
(2) Vidjeti presudu od 28. studenoga 2017., Rodrigues de Andrade (C-514/16 ; vidjeti također PM br.º 124/17).
