Člankom 4. Zakona o hrvatskom državljanstvu preciznije se propisuje stjecanje hrvatskog državljanstva podrijetlom za djecu rođenu u Republici Hrvatskoj (u nastavku teksta: RH), odnosno podrijetlom će steći hrvatsko državljanstvo dijete:
Kod stjecanja hrvatskog državljanstva podrijetlom djeteta rođenog u inozemstvu čiji je jedan roditelj u trenutku njegova rođenja hrvatski državljanin, povećala se dobna granica za prijavu u evidenciju hrvatskih državljana do navršene 21. godine života osobe, kako bi joj se ostavila mogućnost da samostalno podnese prijavu za upis u knjigu državljana, ako su njezini roditelji to propustili učiniti do njezine punoljetnosti.
Uzimajući u obzir činjenicu da osobe bez poslovne sposobnosti imaju glasačko pravo u RH omogućuje se stjecanje hrvatskog državljanstva i osobama kojima je oduzeta poslovna sposobnost, odnosno ona neće biti jedan od uvjeta kod redovitog načina stjecanja hrvatskog državljanstva.
Liberalizirao se postupak stjecanja hrvatskog državljanstva prirođenjem za iseljenike, njihove potomke i njihove bračne drugove, odnosno oni će moći steći hrvatsko državljanstvo iako ne ispunjavaju potrebne zakonske pretpostavke: poznavanje hrvatskog jezika i latiničnog pisma, hrvatske kulture i društvenog uređenja. Na taj način izostavlja se generacijsko ograničenje za stjecanje hrvatskog državljanstva potomaka iseljenika u ravnoj liniji i njihovih bračnih drugova.
Iako se ukidanjem poznavanja hrvatskog jezika i kulture želi privući hrvatske iseljenike na povrat u domovinu i pojednostaviti postupak dobivanja hrvatskog državljanstva, neopravdano je da ti isti iseljenici ne moraju dokazivati poznavanje osnova hrvatskog jezika i kulture kao dio hrvatskog identiteta kako bi postali hrvatski državljani, a što je jedan od elementarnih uvjeta za dokazivanje pripadnosti nekom narodu u ovom slučaju hrvatskom, a što je praksa i u drugim uređenim europskim državama na koju se često volimo pozivati.
Iseljenikom će se smatrati osoba koja je iselila iz RH prije 8. listopada 1991. s namjerom da u inozemstvu stalno živi. U hrvatsko državljanstvo temeljem iseljenja neće moći biti primljen netko tko je iselio s područja RH, a čije podrijetlo nije hrvatsko, to jest nije imao bivše hrvatsko republičko državljanstvo, odnosno zavičajnost na području RH.
Naime, kako je Zakon o hrvatskom državljanstvu stupio na snagu 8. listopada 1991. po prirodi stvari to se određenje odnosi na stjecanje hrvatskog državljanstva iseljenika, njihovih potomaka i njihovih bračnih drugova koje su na navedeni dan već imale status iseljenika s područja RH.
To je potvrdila i sudska praksa, odnosno nekoliko presuda Visokog Upravnog suda, koje pak Ustavni sud nije nikada osporio, sukladno kojima za osobe koje su do 8. listopada 1991 g. upisane u evidenciju državljanstva neke druge bivše jugoslavenske republike, iako su joj oba roditelja hrvatski državljani podrijetlom, ne postoji kontinuitet hrvatskog državljanstva.1
Ako je osobi, rođenoj u drugoj bivšoj jugoslavenskoj republici od roditelja hrvatskih državljana, po rođenju upisan podatak o državljanstvu republike rođenja pogreškom matičara, navedeni problem nije dužna rješavati Republika Hrvatska svojim zakonodavstvom, već država u čijim su državnim maticama takvi upisi izvršeni (uglavnom Republika Srbija te Bosna i Hercegovina). Iz prakse Ministarstva unutarnjih poslova poznato je kako do upisa podatka o državljanstvu republike rođenja osobama čiji su roditelji imali hrvatsko republičko državljanstvo nije dolazilo samo zbog greške matičara već i voljom, odnosno suglasnošću roditelja, ili bi sama osoba naknadno zatražila upis u evidenciju državljanstva republike u kojoj je rođena i prebiva, primjerice prilikom određivanja matičnog broja građanina ili izdavanja prve identifikacijske isprave.
Postrožit će se kriteriji za stjecanje hrvatskog državljanstva za bračnog druga osobe čije bi primanje u hrvatsko državljanstvo predstavljalo interes za RH na način da će se tražiti da živi u RH s odobrenim boravkom u trajanju od jedne godine. Isto tako, u slučaju stjecanja hrvatskog državljanstva osobe čije bi primanje u hrvatsko državljanstvo predstavljalo interes za Republiku Hrvatsku, osim nadležnog ministarstva, mišljenje o postojanju interesa Republike Hrvatske za primitak stranca u hrvatsko državljanstvo, moći će davati i mjerodavni središnji državni ured.
Stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem2 omogućit će se za maloljetnu djecu čiji je jedan od roditelja stekao hrvatsko državljanstvo kao iseljenik ili potomak iseljenika iz RH ili kao pripadnik hrvatskog naroda. Zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva za maloljetno dijete moći će podnijeti jedan od roditelja djeteta uz pisanu suglasnost drugog roditelja ili skrbnik djeteta. U iznimnim slučajevima zahtjev će moći samostalno podnositi samo jedan od roditelja, odnosno ako je drugi roditelj umro ili je proglašen umrlim, ako je drugi roditelj lišen poslovne sposobnosti u dijelu koji se odnosi na odlučivanje o statusnim pitanjima djeteta, ako na temelju sudske odluke samostalno ostvaruje roditeljsku skrb u cijelosti ili u tom dijelu, odnosno ako drugom roditelju miruje ostvarivanje roditeljske skrbi na temelju sudske odluke, i ako je drugom roditelju nepoznato boravište (u potonjem slučaju zahtjev će se moći podnositi samo uz prethodnu suglasnost nadležnog centra za socijalnu skrb). Sukladno tome, stjecanje hrvatskog državljanstva djeteta koje živi u Republici Hrvatskoj vezivat će se uz odobreni stalni boravak. Na taj način želi se spriječiti dosadašnje situacije primijećene u praksi. Naime, često se događa da dijete koje ne živi u Republici Hrvatskoj, a čiji je jedan roditelj stekao hrvatsko državljanstvo prirođenjem, dok drugi roditelj živi u inozemstvu, dođe u Republiku Hrvatsku, regulira privremeni boravak temeljem spajanja obitelji i odmah podnese zahtjev za hrvatsko državljanstvo. Tu se radi o situacijama kada djeca žive u inozemstvu te zadržavaju kulturu, običaje i navike svoje zemlje u kojoj se školuju i nemaju nikakve poveznice s Republikom Hrvatskom, osim jednog roditelja koji je stekao hrvatsko državljanstvo prirođenjem. Po stjecanju državljanstva te osobe napuštaju Republiku Hrvatsku.
Prestanak državljanstva otpustom omogućiti će se za maloljetno dijete čija su oba roditelja hrvatski državljani, ukoliko je na navedeni način prestalo samo jednom od roditelja, kada će biti potrebna pisana suglasnost drugog roditelja za otpust njihova djeteta iz hrvatskog državljanstva. Maloljetno dijete posvojeno od stranih državljana otpustit će se iz hrvatskog državljanstva na zahtjev posvojitelja. U postupku otpusta djece utvrđivati će se da li je dijete obuhvaćeno zajamčenjem roditelja ili već ima strano državljanstvo, a s ciljem sprečavanja pojave apatridnosti.
Punoljetne osobe koje su se odrekle hrvatskog državljanstva neće moći ponovno steći hrvatsko državljanstvo niti po jednoj zakonskoj osnovi.
Česti su slučajevi u kojima su se osobe morale odreći hrvatskog državljanstva kako bi mogle raditi u nekoj stranoj državi, a koja ne priznaje dvostruko državljanstvo. Naime, osoba koja ima hrvatsko i strano državljanstvo te koja radi zaposlenja u nekoj stranoj državi želi da joj prestane hrvatsko državljanstvo, imat će mogućnost podnijeti zahtjev za prestanak hrvatskog državljanstva otpustom ili odricanjem. U slučaju da traži otpust iz hrvatskog državljanstva, imat će mogućnost sukladno odredbama Zakona o hrvatskom državljanstvu podnijeti zahtjev za ponovni primitak u hrvatsko državljanstvo. Osim toga, hrvatsko državljanstvo može prestati odricanjem samo ako osoba već u trenutku davanja izjave o odricanju od hrvatskog državljanstva ima strano državljanstvo pa se stoga ne može dogoditi da osoba ostane bez državljanstva.
Uvest će se nadležnost policijskih uprava, odnosno policijskih postaja u RH za podnošenje zahtjeva za stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem. Stranci koji u RH imaju odobren privremeni ili stalni boravak zahtjev će podnositi u policijskoj upravi, odnosno policijskoj postaji prema mjestu odobrenog privremenog ili stalnog boravka u RH, dok će oni koji nemaju reguliran status stranca u RH zahtjev podnositi u inozemstvu putem diplomatske misije ili konzularnog ureda RH. U slučaju da predmetni zahtjev podnosi osoba s invaliditetom tada će umjesto njega osobno moći podnijeti njegov zakonski zastupnik ili ovlašteni punomoćnik.
Suočeni s trenutno velikim migrantskim problemima u cijeloj EU država bi trebala voditi računa da olako ne dodjeljuje hrvatsko državljanstvo, a posebice da migrantima sumnjivog porijekla ne omogući dobivanje hrvatskog državljanstva ni u slučaju potrebe zapošljavanja kako bi se spriječile moguće opasnosti za nacionalnu sigurnost, a nadasve sigurnost hrvatskih građana.
Rješenje o stjecanju hrvatskog državljanstva poništit će se bez vremenskog ograničenja ako je stečeno temeljem braka sklopljenog iz koristi sukladno odredbama Zakona o strancima ili lažnim predstavljanjem ili prijevarom u upravnom postupku stjecanja hrvatskog državljanstva. Predmetno rješenje ukidat će se u obnovljenom postupku po službenoj dužnosti temeljem odredbe Zakona o općem upravnom postupku3, ukoliko se utvrdi da je osoba koja je stekla hrvatsko državljanstvo osuđena za kaznena djela protiv RH i kaznena djela protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva, na kaznu zatvora u trajanju od najmanje pet godina.
Kod ukidanja rješenja primjenjuju se postupovne radnje sukladno načelu lex specialis derogat legi generali, temeljem ovlaštenja iz ZUP-a4, dok se u postupku poništenja rješenja o primitku u hrvatsko državljanstvo primjenjuju odredbe ZUP-a kao općeg zakona u vođenju postupka i rješavanju upravnih stvari. S obzirom na to da osoba koja vodi upravni postupak treba, primjenjujući načela upravnog postupka, u potpunosti utvrđivati sve činjenice i okolnosti za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, postavlja se pitanje kako je onda moguće da se donose upravni akti iz kojih proizlaze značajni propusti, a posebice kada se radi o tako osjetljivim pitanjima kao što je stjecanje hrvatskog državljanstva. Odgovor je da su sve osobe koje su bile involvirane u radnje postupka, taj isti postupak vodile na nestručan i neprofesionalan način ne pridržavajući se propisanih pravila struke što je i proizvelo takve pravne posljedice. No, propusti i odgovornost nadležnih tijela nikako se ne mogu isključivati donošenjem odredbi koje nisu u skladu s ustavno-pravnim poretkom RH. Temeljem pravnih stajališta Ustavnog suda RH i Europskog suda za ljudska prava greške državnih tijela ne mogu ići na štetu stranaka.
Propušteno je definirati što se smatra brakom iz koristi, ili barem uputiti na relevantne podredne odredbe drugih zakona koji određuju brak iz koristi, primjerice Zakon o strancima. Taj Zakon u članku 57. stavku 2. propisuje da se brakom iz koristi smatra brak koji je sklopljen radi izbjegavanja uvjeta koji su potrebni za ulazak i boravak stranca.
U stavku 3. članak 57. Zakona o strancima propisuje da su okolnosti koje mogu ukazivati da je brak sklopljen iz koristi sljedeće:
1. bračni drugovi ne održavaju bračnu zajednicu
2. bračni drugovi ne izvršavaju obveze koje proizlaze iz braka
3. bračni drugovi nisu se upoznali prije sklapanja braka
4. bračni drugovi ne daju dosljedne osobne podatke
5. bračni drugovi ne govore jezik koji oboje razumiju
6. za sklapanje braka dana su materijalna sredstva, osim ako se ne radi o sredstvima koja se daju kao miraz, a supružnici dolaze iz zemalja u kojim je davanje miraza običaj
7. postoje dokazi ranijih brakova iz koristi na strani bilo kojeg bračnog druga u Republici Hrvatskoj ili inozemstvu.
Navedeno se na odgovarajući način primjenjuje i na izvanbračnu zajednicu i u postupku odobrenja stalnog boravka.
Iako zakonodavac promjenama Zakona o hrvatskom državljanstvu želi popraviti narušenu demografsku slike RH, ne možemo se oteti dojmu da je to samo jedna od parcijalnih demografskih mjera koja neće popraviti sadašnju demografsku situaciju. Naime, svi iseljenici iz RH koji se nalaze u različitim državama svijeta u kojima već vode uređen život neće sigurno napustiti stabilna i uredna materijalna primanja kako bi se vratili u RH u ovakvim ekonomskim uvjetima, u kojima vlada loša investicijska klima, birokratiziranost, korupcija… Stoga bi država prije svega trebala stvarati gospodarske, investicijske i druge uvjete koji bi omogućili prije svega ostanak hrvatskih državljana u matičnoj zemlji, a tek onda kako bi privukla i hrvatske državljane - iseljenike iz inozemstva kako bi se eventualno vratili i nastavili život u svojoj domovini i doprinijeli novim ulaganjima daljnjem razvoju gospodarstva. Za ostvarenje tih ciljeva potrebna je sustavna i kvalitetna demografska strategija kako za ostanak hrvatskih državljana, tako i za privlačenje hrvatskih državljana iz inozemstva na povratak, a koje zasada nema i pitanje je kada će je uopće i biti.
Bernard Iljazović(1) Upravni sud Republike Hrvatske, broj: US-8368/2004-5, od 24. rujna 2008 g.
(2) Prirođenje je poseban način stjecanja državljanstva na vlastitu molbu osobe koja to želi. Za stjecanje državljanstva na temelju prirođenja potrebno je uz zahtjev zainteresirane osobe ispunjenje određenih pretpostavki predviđenih zakonom i akt nadležnog državnog tijela Borković, I., Upravno pravo, NN, Zagreb, 2002., str.180.
(3) Zakon o općem upravnom postupku „Narodne novine“, br. 47/09. (dalje: ZUP), čl. 123. st. 2 točka 1.
(4) ZUP, čl. 3 st.1.
