I. Uvod
Često se postavlja pitanje tko može biti stvarni obveznik primjene zakonskih i podzakonskih propisa iz područja zaštite na radu. Može li to biti poslodavac koji radi sam kao samozaposlena osoba bez zaposlenih radnika, poslodavac koji ima zaposlenu osobu temeljem ugovora o radu ili netko treći.
Naime, do trenutka donošenja navedenih izmjena i dopuna Zakona o zaštiti na radu, postojeći Zakon o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj 71/14., 118/14., 154/14., 94/18. i 96/18.) nije obuhvaćao samozaposlene osobe tj. fizičke osobe obrtnike koja rade bez zaposlenika (gdje rad obavlja isključivo sam vlasnik obrta), odnosno na trgovačka društva s jednim zaposlenikom.
II. Osnovni pojmovi
Mjesto rada obuhvaća svako mjesto na kojemu radnici i osobe na radu moraju biti, na koje moraju ići ili kojemu imaju pristup tijekom rada zbog poslova koje obavljaju za poslodavca, kao i svaki prostor, odnosno prostorija koju poslodavac koristi za obavljanje poslova i koja je pod njegovim izravnim ili neizravnim nadzorom.
Izdvojeno mjesto rada je mjesto rada u kojemu radnik ugovoreni posao obavlja kod kuće ili u drugom prostoru koji nije prostor poslodavca.
Poslodavac je fizička ili pravna osoba za koju radnik, odnosno osoba na radu obavlja poslove.
Radnik je fizička osoba koja u radnom odnosu obavlja poslove za poslodavca.
Druga osoba je osoba koja se po bilo kojoj osnovi rada nalazi na mjestu rada (poslovni suradnik, davatelj usluga i dr.)
Osoba na radu je fizička osoba koja nije u radnom odnosu kod tog poslodavca, ali za njega obavlja određene aktivnosti, odnosno poslove (osoba na stručnom osposobljavanju za rad; osoba na sezonskom radu za obavljanje privremenih, odnosno povremenih sezonskih poslova u poljoprivredi; osoba koja radi na određenim poslovima u skladu s posebnim propisom; redoviti student i redoviti učenik srednjoškolske ustanove na radu u skladu s posebnim propisom; osoba koja radi kao volonter, naučnik, student i učenik na praksi, osoba koja radi u vrijeme izdržavanja kazne zatvora ili odgojne mjere i slično).
Zaštita na radu je sustav pravila, načela, mjera, postupaka i aktivnosti, čijom se organiziranom primjenom ostvaruje i unapređuje sigurnost i zaštita zdravlja na radu, s ciljem sprječavanja rizika na radu, ozljeda na radu, profesionalnih bolesti, bolesti u vezi s radom te ostalih materijalnih i nematerijalnih šteta na radu i u vezi s radom.
III. Obveznici primjene propisa iz zaštite na radu
Unatoč činjenici da se odredbe Zakona o zaštiti na radu ne odnose na fizičke osobe - obrtnike koji registriranu djelatnost obrta obavljaju sami kao samozaposlene osobe bez zaposlenika niti na trgovačka društva s jednim zaposlenikom (j.d.o.o. i d.o.o.), oni su ipak podložni određenim obvezama koje propisuju neki drugi zakonski propisi.
Međutim, ukoliko fizičke osobe - obrtnici bez zaposlenika ili jedini zaposlenici d.o.o.-a i j.d.o.o.-a rade u zajedničkim prostorima tada se i na njih odnose odredbe Zakona o zaštiti na radu i to zbog same činjenice da se u istom prostoru nalazi više osoba na radu.
IV. Obavljanje poslova zaštite na radu za više poslodavaca
Također napominjemo da je moguće u slučaju kada više poslodavaca radi na istoj lokaciji ugovoriti obavljanje poslova zaštite na radu sa stručnjakom za zaštite na radu koji će biti zadužen za sve njih. Ujedno treba voditi računa o broju osoba i vrsti obavljanih poslova (npr. 7 d.o.o.-a s jednim zaposlenikom koji rade u zajedničkim prostorijama podliježe obvezama iz zaštite na radu kao jedan poslodavac koji zapošljava 4 zaposlenika).
Poslove zaštite na radu kod poslodavca može obavljati stručnjak zaštite na radu kada ispunjava uvjete propisane Pravilnikom o obavljanju poslova zaštite na radu, time da on može kod poslodavca, ovisno o broju radnika i djelatnosti, obavljati poslove zaštite na radu kao stručnjak zaštite na radu I. ili II. stupnja.
Stručnjak zaštite na radu koji kod poslodavca obavlja poslove zaštite na radu odnosno poslodavac koji sam obavlja poslove zaštite na radu mora imati odgovarajuće obrazovanje iz područja tehničkih, biotehničkih ili prirodnih znanosti ili iz drugog područja koje odgovara djelatnosti poslodavca.
Međutim, ako se ne radi o zajedničkim mjestima rada, kao što je prethodno navedeno, samozaposlena osoba:
- ne mora biti osposobljena za rad na siguran način,
- ne mora imati izrađenu procjenu rizika radnih mjesta,
- ne mora ispunjavati uvjete za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada,
- ne moraju se ispitivati sredstva rada
- ne se moraju ispitivati čimbenici radnog okoliša,
- ne moraju se ispitivati instalacije (električne, plinske),
- mjesta rada ne moraju biti u skladu s posebnim propisom.
Isto tako, samozaposlena osoba niti po definiciji ne može doći u situaciju obveze prijave radova na radilištu, a otpada i obveza prijave teške i smrtne ozljede.
Stoga, ukoliko samozaposlena osoba ima praktikante/naučnike, tada mora poštivati odredbe Zakona o zaštiti na radu, odnosno mora osigurati mjesta rada sigurnima i ispravnima za praktikante/naučnike jer uključuje i druge sudionike u proces rada.
V. Tko podliježe inspekcijskom nadzoru iz zaštite na radu?
Odredbe Zakona o zaštiti na radu primjenjuju se u svim djelatnostima u kojima radnici obavljaju poslove za poslodavca, te se ne odnose na samozaposlene osobe, jer ne postoji odnos radnik - poslodavac.
Također, ističemo da samozaposlene osobe moraju voditi računa o tome da ako u svoje prostore dovode osobe na radu više se neće isključivo smatrati samozaposlenim osobama.
Uzmimo kao primjer samozaposlenu osobu, fizičku osobu - obrtnika, koji kad je primio četiri naučnika na praksu temeljem ugovora o naukovanju, zbog navedene činjenice više nije samozaposlena osoba, već postaje poslodavac.
Samozaposlena osoba ne podliježe inspekcijskom nadzoru iz područja zaštite na radu, osim ako obavlja posao na zajedničkom radilištu, tada spada u kategoriju „poslodavca“ i podliježe inspekcijskom nadzoru iz područja zaštite na radu te mora ispunjavati obveze iz Zakona o zaštiti na radu.
Alan Vajda, mag. iur.
