U središtu

Novi Zakon o zaštiti zraka

19.02.2020 O značaju regulative zaštite zraka, najbolje nam govori podatak iz objavljenog izvješća Europske agencija za okoliš (EEA) pod nazivom „Kvaliteta zraka u Europi“, iz studenog 2016., koje je pokazalo da unatoč činjenici što se kvaliteta zraka znatno poboljšala u posljednjih nekoliko desetljeća, onečišćenje zraka i dalje ostaje najveća pojedinačna opasnost za zdravlje u Europi. Prema Organizaciji za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), onečišćenje zraka u gradovima postat će do 2050. glavni okolišni uzrok smrtnosti u svijetu, ispred nečiste vode i nedostatka higijenskih mjera.1

Kako bi se zaštitilo ljudsko zdravlje i okoliš u cjelini, posebno je važno boriti se protiv emisija onečišćujućih tvari na njihovom izvoru, te identificirati i primijeniti najučinkovitije mjere smanjenja emisije na lokalnoj i nacionalnoj razini. Stoga bi trebalo izbjegavati, spriječiti ili smanjiti emisije štetnih onečišćujućih tvari u zraku, te postaviti odgovarajuće ciljeve za kvalitetu zraka, vodeći računa o relevantnim normama, smjernicama i programima Svjetske zdrav­stvene organizacije.

Prijašnji Zakon o zaštiti zraka ("Narodne novine", br. 130/11., 47/14., 61/17., 118/18.) donesen je 2011. godine, tri put je izmijenjen i dopunjen zbog usklađenja s pravnom stečevinom Europske unije i zbog usklađenja s posebnim propisom kojim se uredio prestanak rada Hrvatske agencije za okoliš i prirodu. Zanimljivo je da je u srpnju 2019. Europska komisija protiv Hrvatske izdala službenu opomenu u kojoj je tada navela da Direktiva 2008/50/EZ o kvaliteti zraka i čišćem zraku za Europu nije ispravno implementirana u nacionalno zakonodavstvo, a koja je također bila jedan od poticaja za donošenje novog Zakona koji bi bio propisno usklađen sa odredbama citirane Direktive, na način kako je ukazano primjedbama Komisije.

Novi Zakon o zaštiti zraka objavljen je 17. prosinca 2019. ("Narodne novine" br. 127/2019.), a stupio je na snagu 1. siječnja 2020.

Osnovna pitanja koja se uređuju Zakonom

Zaštita i poboljšanje kvalitete zraka, u cilju održivog razvoja temelji se na načelima zaštite okoliša određenim sukladno Zakonu o zaštiti okoliša ("Narodne novine" br. 80/13., 153/13., 78/15., 12/18., 118/18., dalje: ZZO) i zahtjevima međunarodnog prava i pravne stečevine Europske unije. Načela zaštite okoliša su sadržana u člancima 8. – 19. ZZO-a. Najvažnije načelo među njima svakako je načelo održivog razvitka, koje je jedno od ključnih načela i u ovom Zakonu. Djelotvorna zaštita i poboljšanje kvalitete zraka i drugih dijelova okoliša koji su ugroženi zbog onečišćenosti zraka, osigurava se primjenom načela održivog razvitka, načela cjelovitog pristupa i primjenom najboljih raspoloživih tehnika, tehničkih rješenja i mjera.

Novim se Zakonom određuju nadležnost i odgovornost za zaštitu zraka, planski dokumenti, praćenje i procjenjivanje kvalitete zraka, mjere za sprječavanje i smanjivanje onečišćavanja zraka, izvještavanje o kvaliteti zraka i razmjeni podataka, djelatnost praćenja kvalitete zraka i emisija u zrak, informacijski sustav zaštite zraka, financiranje zaštite zraka, upravni i inspekcijski nadzor.

U cilju omogućavanja neposredne provedbe uredbi i odluka Europske unije, Zakon na primjeren način preuzima utvrđena nadležna tijela i zadaće nadležnih tijela za neposrednu provedbu akata Europske unije koji su doneseni do kraja 2018. godine i bili propisani starim Zakonom o zaštiti zraka, te utvrđuje nadležna tijela i zadaće nadležnih tijela, upravni i inspekcijski nadzor, te propisuje prekršajne odredbe za pravne i fizičke osobe – obrtnike na koje se Zakon primjenjuje.

Nadalje se definiraju ciljevi i mjere koje se poduzimaju u cilju zaštite i poboljšanja kvalitete zraka, kao i subjekti koji su nadležni za provedbu istih. To su Hrvatski sabor i Vlada Republike Hrvatske, te predstavnička tijela jedinica lokalne i regionalne samouprave u okviru svojih zakonom propisanih ovlasti (članak 7. stavak 1.).

Zakonom se daje ovlast Vladi Republike Hrvatske da donese Plan zaštite zraka koji je sastavni dio plana zaštite okoliša kao Program kontrole onečišćenja zraka te se propisuje sadržaj i način donošenja istih (članak 11.). Predstavničkom tijelu županije, Grada Zagreba i velikog grada ima ovlast donošenja program zaštite zraka koji je sastavni dio programa zaštite okoliša za područje županije, Grada Zagreba i velikog grada te se propisuje sadržaj i način donošenja istog. Dodatno se daje ovlast Vladi Republike Hrvatske da radi provedbe ispunjenja ugovornih obveza preuzetih međunarodnim ugovorima i sporazumima iz područja zaštite zraka po potrebi donosi nacionalne planove, programe i izvješća.

Uređuje se područje praćenja i procjenjivanja kvalitete zraka (članci 18. – 37.) na području Republike Hrvatske koja je podijeljena na zone i aglomeracije (članak 19.). Definiraju su razine onečišćenosti odnosno kategorije kvalitete zraka s obzirom na propisane granične vrijednosti (GV), ciljne vrijednosti i ciljne vrijednosti za prizemni ozon utvrđuju se sljedeće kategorije kvalitete zraka. Praćenje kvalitete zraka definirano je mjerenjima na mjernim postajama za praćenje kvalitete zraka državne mreže, mjernim postajama na području jedinica područne (regionalne) samouprave, Grada Zagreba, jedinica lokalne samouprave, te mjernim postajama onečišćivača. Sukladno navedenom definiraju se obaveze dionika vezane uz osiguranje praćenje kvalitete zraka, uređuje se način uspostave, odabira lokacija i praćenja kvalitete zraka na istim, te dostava podatka mjerenja i izvješća.

Odredbama zakona osigurava se javna dostupnost podataka o kvaliteti zraka. Definiraju se podaci koji se koriste za razmjenu informacija i izvješćivanja o kvaliteti zraka između Ministarstva i Europske komisije.

Zakonom se propisuje način utvrđivanja i provođenja mjera sprječavanja i smanjivanja onečišćivanja zraka kao i obveze svih dionika u provođenju istih. Nadalje, propisuju se obveze jedinicama lokalne samouprave i Gradu Zagrebu vezano uz izradu i donošenje akcijskog plana za poboljšanje kvalitete zraka kako bi se u što kraćem mogućem vremenu osiguralo postizanje graničnih ili ciljnih vrijednosti za pojedine onečišćujuće tvari kao i izrade i donošenja kratkoročnog akcijskog plana koji sadrži mjere koje se moraju poduzeti u kratkom roku kako bi se smanjio rizik prekoračenja pragova upozorenja.

Određuje se obveza Ministarstva, jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i Grada Zagreba o informiranju javnosti te sadržaj informacija (jedna od primjedbi Komisije odnosila se na određene nedostatke u uređenju obveze informiranja javnosti).

Definira se obveza Ministarstva da osigura dostupnost i razmjenu podataka o kvaliteti zraka, kao obveza da osigurava dostupnost podataka i provodi uzajamnu razmjenu informacija o mjerenjima kvalitete zraka i izvješćivanje o procjeni i upravljanju kvalitetom zraka posreduje i razmjenjuje podatke o emisijama s međunarodnim organizacijama i organizacijama drugih država sukladno potvrđenim međunarodnim ugovorima kao i nadležnim tijelima Europske unije, na način i u rokovima koji su određeni pravnom stečevinom Unije.

Uređuje se područje izdavanja dozvola za obavljanje djelatnosti praćenja kvalitete zraka, djelatnosti praćenja emisija onečišćujućih tvari u zrak iz nepokretnih izvora i/ili djelatnosti provjere ispravnosti mjernog sustava za kontinuirano mjerenje emisija onečišćujućih tvari u zrak iz nepokretnih izvora.

Propisuju se uvjeti koje moraju zadovoljiti pravne osobe – ispitni laboratoriji kao pravna osoba – s tim da ispitni laboratorij koji ima sjedište u državi ugovornici Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru može obavljati tu djelatnost u Republici Hrvatskoj ako ishodi dozvolu od Ministarstva za obavljanje navedenih djelatnosti (članak 65.).

Dodatno se propisuju poslovi referentnog laboratorija kao i uvjeti koje mora zadovoljiti pravna osoba – referentni laboratorij, za ishođenje dozvole za obavljanje djelatnosti osiguranja kvalitete mjerenja i podataka kvalitete zraka na području Republike Hrvatske.

Odredbama Zakona uređuje se informacijski sustav zaštite zraka koji je sastavni dio informacijskog sustava zaštite okoliša, propisuje se da ga vodi nadležno ministarstvo, a on sadrži:

– podatke o kvaliteti zraka iz državne mreže

– podatke o kvaliteti zraka iz mjernih postaja jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i mjerenja posebne namjene koje osigurava onečišćivač

– podatke o emisijama izvora onečišćivanja zraka

– podatke o kvaliteti proizvoda i opreme na terminalima

– podatke o kvaliteti proizvoda

– planove i programe za zaštitu i poboljšanje kvalitete zraka

– podatke o prekoračenju pragova upozorenja, praga obavješćivanja i mjere zaštite ljudi i okoliša u takvim prilikama

– podatke o pravnim osobama koje obavljaju djelatnost praćenja kvalitete zraka, praćenja emisija onečišćujućih tvari u zrak iz nepokretnih izvora, provjere ispravnosti mjernog sustava za kontinuirano mjerenje emisija onečišćujućih tvari u zrak iz nepokretnih izvora i osiguranja kvalitete mjerenja i podataka kvalitete zraka

– podatke iz registra onečišćivanja okoliša i

– druge podatke važne za zaštitu zraka.

Sredstva za financiranje zaštite zraka osiguravaju se u državnom proračunu Republike Hrvatske, proračunima jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, te iz drugih izvora, i to, sredstava onečišćivača, donacija, zajmova, sredstava državne potpore, sredstava međunarodne pomoći, sredstava stranih ulaganja namijenjenih za zaštitu i poboljšanje kvalitete zraka.

Nadalje, određuju se tijela i propisuje se način obavljanja upravnog i inspekcijskog nadzora i odgovarajuća primjena odredbi Zakona za upravni i inspekcijski nadzor.

U člancima 96. – 101. sadržane su prekršajne odredbe i propisane novčane kazne za neizvršenje propisanih obveza i provedbenih propisa. Najviše novčane kazne koje se mogu izreći na temelju Zakona iznose od 300.000,00 – 600.000,00 kuna za pravne osobe, a od 100.000,00 – 250.000,00 kuna za fizičke osobe – obrtnike.

Tihana Kozina Barišić

^ 1 https://ec.europa.eu/commission/presscorner/detail/EN/INF_19_4251