Psihološka testiranja u službeničkim odnosima – podaci (ne)dostupni korisniku

Kod prijma u (državnu) službu, ponekad i prilikom donošenja drugih kadrovskih odluka, u nekim se slučajevima provodi psihološko testiranje kandidata.¹ U praksi se katkad javlja pitanje u kojoj mjeri testirani kandidat ima pravo uvida u materijal svojeg testiranja. Ovo naročito dobiva na važnosti kada je rezultat psihološkog testiranja odlučan razlog za neizbor konkretnog kandidata.

Prema terminologiji posebnog zakonodavstva (Zakona o psihološkoj djelatnosti, „Narodne novine“, br. 98/19.), korisnik psiholoških usluga je osoba ili skupina osoba prema kojoj se provode stručni postupci psihološke djelatnosti, dok je naručitelj psiholoških usluga fizička ili pravna osoba koja naručuje psihološku uslugu zbog procjene osobe ili skupine osoba u svrhu objašnjavanja i predviđanja njihova ponašanja, pronalaženja uzroka nedjelotvornosti ili poremećaja te planiranja i provođenja psiholoških programa i tretmana, a koja za taj zahtjev ima valjanu pravnu osnovu ili privolu korisnika psiholoških usluga (članak 3. točka 3. i 4. toga Zakona).²

Korisnik psiholoških usluga ima pravo upoznati se s rezultatima obavljenih psiholoških usluga u skladu s etičkim kodeksom psihološke djelatnosti i propisima kojima se uređuju područja zaštite osobnih podataka i tajnosti podataka (članak 18. stavak 1. Zakona o psihološkoj djelatnosti). Odredbama stavka 3. i 4. navedenoga članka propisano je da je podatke o osobnom ili obiteljskom životu korisnika psiholoških usluga ovlašteni psiholog dužan čuvati kao profesionalnu tajnu, koja obveza traje i nakon prestanka prava na obavljanje psihološke djelatnosti.

Etički kodeks na koju upućuje norma članka 18. stavak 1. Zakona o psihološkoj djelatnosti jest Kodeks etike psihološke djelatnosti („Narodne novine“, br. 13/05., dalje: Kodeks). Prema članku 8. stavak 1. Kodeksa, na zahtjev korisnika psiholoških usluga psiholog ga je dužan upoznati s rezultatima procjene njegovog psihičkog stanja. U stavku 2. toga članka propisano je da iznimno, ako psiholog ocijeni da bi upoznavanjem korisnika psiholoških usluga s procjenom njegovog psihičkog stanja, korisnika psiholoških usluga doveo u teže psihičko stanje ili ocijeni da bi nastale štetne posljedice po korisnika psiholoških usluga odnosno po druge osobe iz njegove okoline, psiholog može korisnika psiholoških usluga samo djelomično upoznati s rezultatima ili mu uskratiti informaciju i zatražiti od nadležnih tijela odnosno stručnjaka poduzimanje potrebnih mjera za rje­ša­vanje ocijenjene situacije.

Pri redovnoj situaciji iz članka 8. stavak 1. Kodeksa, psiholog je korisnika dužan upoznati s rezultatima procjene, ne i s cjelokupnim materijalom koji je doveo to konkretnog rezultata. Istodobno, člankom 17. Kodeksa propisano je da će pri interpretaciji rezultata mjerenja psiholog uzeti u obzir sve osobine korištenog postupka, kao i obilježja pojedinca čiji se rezultati tumače. Time se nastoji povećati preciznost i kontrola mogućnosti krive interpretacije ostvarenih rezultata. Psiholog je dužan jasno istaći značajnije čimbenike koji utječu na njegovu suzdržanost pri interpretaciji.

Na umu je potrebno imati i dužnost psihologa da štiti sadržaj zaštićenih psihodijagnostičkih sredstava (članak 16. Zakona o psihološkoj djelatnosti).

Dakle, podaci koji ne ulaze u rezultate testiranja s kojima se korisnik ima pravo upoznati, nisu dostupni iako ne ulaze u doseg profesionalne tajne iz članka 18. stavak 3. i 4. navedenog Zakona. Potonje odredbe odnose se na podatke o osobnom ili obiteljskom životu korisnika, koji su korisniku ionako poznati, a propisana zaštita odnosi se na pristup trećih osoba tim podacima.

Općenito, u dijelu koji nije uređen posebnim zakonima (poput Zakona o psihološkoj djelatnosti), u pogledu profesionalne tajne primjenjiva je opća odredba članka 27. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, br. 108/96.).³ Po toj odredbi, profesionalnu tajnu predstavljaju podaci o osobnome ili obiteljskom životu stranaka koje saznaju svećenici, odvjetnici, zdravstveni i socijalni djelatnici, i druge službene osobe u obavljanju svog poziva. Profesionalna tajna, uz poslovnu tajnu, ulazi u krug privatnih tajni. Za razliku od poslovne tajne (kojom se štite vlastiti podaci), profesionalnom tajnom štite se tuđi podaci.

Spomenimo i da se kršenjem odredaba spomenutih u ovome tekstu psiholozi izlažu disciplinskoj odgovornosti (v. napose odredbe članka 40. stavak 2. podstavak 1. i 4. Zakona o psihološkoj djelatnosti).

doc. dr. sc. Alen Rajko

______________________________________

^ 1 V. npr. odredbe članka 11. stavak 2., članka 16., članka 17. stavak 2., članka 20. stavak 1. i članka 21. Uredbe o raspisivanju i provedbi javnog natječaja i internog oglasa u državnoj službi („Narodne novine“, br. 78/17. i 89/19.).

^ 2 Sadržaj psihološke djelatnosti normativno je definiran u članku 4. navedenog Zakona.

^ 3 S time u vezi. v. prijelaznu odredbu članka 34. Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“, br. 79/07. i 86/12.).