Prema članku 321. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ br. 103/15., 98/19., 47/20., dalje: ObZ) obvezno savjetovanje je oblik pomoći članovima obitelji da donesu sporazumne odluke o obiteljskim odnosima vodeći posebnu brigu o zaštiti obiteljskih odnosa u kojima sudjeluje dijete (npr. da sklope plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi – sporazum o pravnim posljedicama razvoda braka) te o pravnim posljedicama nepostizanja sporazuma i pokretanju sudskih postupaka u kojima se odlučuje o osobnim pravima djeteta. Obvezno savjetovanje provodi stručni tim centra za socijalnu skrb (u daljnem tekstu: centar) nadležnog prema mjestu djetetova prebivališta, odnosno boravišta, ili prema mjestu zadnjeg zajedničkog prebivališta, odnosno boravišta bračnih ili izvanbračnih drugova.
Prema članku 323. ObZ-a obvezno savjetovanje pokreće se na zahtjev stranke koji se podnosi centru u pisanom obliku ili usmeno na zapisnik. Brojni centri nude na svojim internetskim stranicama obrasce za pokretanje obveznog savjetovanja. Centar je dužan nakon primitka zahtjeva za provođenje obveznog savjetovanja zakazati sastanak i pozvati stranke. Iznimno, ako centar procijeni da u okolnostima konkretnoga slučaja zajednički sastanak ne bi bio svrhovit ili ako to jedna ili obje stranke iz opravdanih razloga zahtijevaju, zakazat će se i provesti odvojeni razgovori sa strankama.
Obvezno savjetovanje prije razvoda braka
Brak se može razvesti tužbom ili prijedlogom za sporazumni razvod braka. U parničnom postupku bračni drugovi su dužni uz tužbu podnijeti izvješće centra za socijalnu skrb o provedenom obveznom savjetovanju i dokaz o sudjelovanju na prvom sastanku obiteljske medijacije, a u izvanparničnom postupku su uz prijedlog za sporazumni razvod braka dužni podnijeti izvješće centra o provedenom obveznom savjetovanju i plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi.
Prema Pravilniku o obveznom sadržaju obrasca plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi („Narodne novine“ br. 123/15.) plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi (u daljnjem tekstu: plan) sastavlja se radi sporazumnog uređenja pitanja kao što su: mjesto i adresa djetetova stanovanja; vrijeme koje će dijete provoditi sa svakim od roditelja; način razmjene informacija u vezi s davanjem suglasnosti pri donošenju odluka bitnih za dijete, sukladno odredbama članka 108. ObZ-a, te razmjene važnih informacija u vezi s djetetom iz članka 111. ObZ-a; visina uzdržavanja djeteta; način na koji će roditelji rješavati buduća sporna pitanja. Plan može sadržavati uređenje drugih pitanja zajedničkog ostvarivanja roditeljske skrbi za koja roditelji smatraju da su bitna za dijete. Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi roditelji mogu sastaviti u postupku obveznog savjetovanja, ali ga mogu sklopiti i samostalno, kao i u postupku obiteljske medijacije (izvansudskom postupku u kojem bračni drugovi nastoje sporazumno riješiti spor iz obiteljskih odnosa uz pomoć jednog ili više obiteljskih medijatora – čl. 331. ObZ-a.).
Članak 3. Pravilnika o obveznom savjetovanju („Narodne novine“ br. 123/15., dalje: Pravilnik) propisuje da se obvezno savjetovanje prije razvoda braka provodi u centru u okviru najviše 3 susreta stranaka i članova stručnog tima centra. Na susrete u centru stranke mogu doći zajedno ili odvojeno.
U prvom susretu članovi stručnog tima centra strankama daju detaljna objašnjenja sadržaja navedenih u članku 5. točki 5. ovoga Pravilnika te ih upućuju na potrebu izrade plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi do sljedećeg susreta u centru. U drugom susretu u centru u pravilu se provodi zajednički pregled plana ukoliko su stranke sastavile plan, odnosno članovi stručnog tima centra strankama koje nisu sastavile plan pružaju pomoć oko postizanja sporazuma i sastavljanja plana. Ako postoji načelan sporazum stranaka, a članovi stručnog tima centra procijene potrebnim dodatni dogovor oko pojedinosti plana, može se održati treći susret u centru.
Ako su stranke sastavile plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi i suglasne su s njegovim sadržajem obvezno savjetovanje može se dovršiti na prvom sastanku.
Ako nije došlo do postizanja sporazuma, članovi stručnog tima centra upućuju stranke na mogućnost pristupanja postupku obiteljske medijacije koja je jedan od preduvjeta pokretanja tužbe radi razvoda braka (osim u slučajevima obiteljskog nasilja) te će ih, prema članku 327. ObZ-a, upozoriti da će sud u postupku radi razvoda braka pokrenutog tužbom po službenoj dužnosti:
1. donijeti odluku s kojim će roditeljem dijete stanovati, o roditeljskoj skrbi, o ostvarivanju osobnih odnosa s drugim roditeljem i o uzdržavanju djeteta
2. omogućiti djetetu izražavanje mišljenja
3. djetetu imenovati posebnog skrbnika te
4. može odrediti da troškove posebnoga djetetova skrbnika plaćaju roditelji.
S druge strane, ako sud u postupku u kojem je razveo brak stranaka odbije odobriti plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi kojeg su stranke izradile u postupku obveznog savjetovanja prije razvoda braka pred centrom, dužan je, prema članku 413. ObZ-a, odlukom kojom se utvrđuje da se brak razvodi, po službenoj dužnosti odlučiti o tome s kojim će roditeljem djeca stanovati, o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa djece s roditeljem te o uzdržavanju djece (Županijski sud u Splitu, br. odluke Gž Ob 629/2018-2 od 14. siječnja 2019.).
Obvezno savjetovanje prije razvoda braka ne provodi se u odnosu na bračnog druga ili oba bračna druga ukoliko su lišeni poslovne sposobnosti - nisu u stanju shvatiti značenje i posljedice postupka niti uz stručnu pomoć, nesposobni su za rasuđivanje ili kojima je nepoznato prebivalište ili boravište.
Obvezno savjetovanje prije pokretanja ostalih sudskih postupaka o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa s djetetom
Članak 329. ObZ-a propisuje da su roditelji i drugi članovi obitelji dužni pokrenuti i sudjelovati u obveznom savjetovanju prije pokretanja sudskih postupaka u kojima se odlučuje o:
1. medicinskim postupcima na djetetu
2. obrazovanju djeteta
3. odobravanju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazuma o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom, osim ako se radi o izmjeni plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazuma o ostvarivanju osobnih odnosa
4. ostvarivanju roditeljske skrbi
5. zastupanju djeteta u vezi s njegovim bitnim osobnim pravima
6. sporu između maloljetnog roditelja ili roditelja lišenog poslovne sposobnosti i djetetovog skrbnika, odnosno drugog roditelja u vezi s djetetovim bitnim osobnim pravima
7. ostvarivanju prava na informacije o bitnim okolnostima vezanim uz osobna prava djeteta i
8. ostvarivanju, ograničavanju ili zabrani ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom.
Valja napomenuti da su ostali sudski postupci ovdje taksativno navedeni te da, primjerice, dijete koje traži povišenje iznosa uzdržavanja prema roditelju koji je nositelj te obveze nije u obvezi pokrenuti postupak obveznog savjetovanja (Županijski sud u Splitu, br. odluke Gž Ob 39/2018-3 od 19. listopada 2018.)
U postupku obveznog savjetovanja djetetu se može, uz pristanak njegovih roditelja, omogućiti izražavanje mišljenja.
Roditelji i drugi članovi obitelji moraju pokrenuti i sudjelovati u postupku obveznog savjetovanja prije pokretanja sudskog postupka radi izmjene sudske odluke ili sporazuma o ostvarivanju roditeljske skrbi ili osobnih odnosa s djetetom samo ako nisu postigle sporazum o pitanju u vezi s kojim namjeravaju pokrenuti sudski postupak.
Članak 7. Pravilnika propisuje da se obvezno savjetovanje prije pokretanja sudskih postupaka u vezi s djetetom provodi u centru u okviru najviše 3 susreta stranaka i članova stručnog tima centra. Na prvi susret u centar stranke mogu doći zajedno ili odvojeno. U prvom susretu članovi stručnog tima centra strankama daju detaljna objašnjenja sadržaja navedenih u članku 9. točki 5. ovoga Pravilnika te ih upućuju na potrebu izrade plana rješavanja pitanja ostvarivanja roditeljske skrbi ili osobnih odnosa u vezi s djetetom do drugog susreta. U drugom susretu u centru se u pravilu zajednički razmatra stupanj i opseg postignutog sporazuma i plan rješavanja pitanja ostvarivanja roditeljske skrbi ili osobnih odnosa u vezi s djetetom te članovi stručnog tima centra strankama pružaju pomoć oko postizanja sporazuma. Ako postoji načelan sporazum stranaka, a članovi stručnog tima centra procijene potrebnim dodatni dogovor oko određenih pojedinosti, može se održati treći susret u centru.
Ako su stranke postigle plan rješavanja pitanja ostvarivanja roditeljske skrbi ili osobnih odnosa u vezi s djetetom, obvezno savjetovanje može se dovršiti na prvom sastanku. Ako nije došlo do postizanja sporazuma, članovi stručnog tima centra upućuju stranke na mogućnost pristupanja postupku obiteljske medijacije, uz upoznavanje s prednostima obiteljske medijacije i dostupnim obiteljskim medijatorima.
Obvezno savjetovanje ne provodi se u odnosu na osobe: koje su lišene poslovne sposobnosti, a nisu u stanju shvatiti značenje i posljedice postupka niti uz stručnu pomoć, koje su nesposobne za rasuđivanje ili koje su nepoznatog prebivališta i boravišta.
Izvješće centra za socijalnu skrb
Po okončanju obveznog savjetovanja centar za socijalnu skrb dužan je, prema članku 324. ObZ-a, sastaviti izvješće u kojem se navodi:
1. tko je sudjelovao u postupku
2. spremnost svake stranke na sporazumno rješavanje spora
3. spremnost svake stranke na sudjelovanje u obiteljskoj medijaciji
4. tko namjerava pokrenuti sudski postupak
5. ako se provodi obvezno savjetovanje prije pokretanja postupka radi razvoda braka, jesu li bračni drugovi upoznati s pravnim posljedicama nepostizanja sporazuma, odnosno plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi i
6. tvrdnje o obiteljskom nasilju, ako se navode, te ocjena o mogućnosti ravnopravnog sudjelovanja stranaka u postupku obiteljske medijacije.
Izvješće o obveznom savjetovanju vrijedi šest mjeseci od dana kad je okončano obvezno savjetovanje.
Smisao obveznog savjetovanja je dužnost države pružiti bračnim drugovima i drugim osobama sustavnu stručnu pomoć prije formalnog pokretanja sudskih postupaka, kako bi se u svakom pojedinom slučaju individualne potrebe djece i roditelja najprije sporazumno definirale i oblikovale u sporazum - plan o roditeljskoj skrbi izvan sudskoga postupka, a potom u sudskom postupku provjerile i dobile snagu ovršne isprave.
Lucija Prkačin, mag. iur.
