Prevođenje radnih mjesta u javnim službama

Člankom 36. stavcima 3. i 4. Zakona o plaćama propisano je da će se stupanjem na snagu uredbe iz članka 14. stavka 4. ovoga Zakona (Uredba o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama) smatrati da su dotadašnji nazivi radnih mjesta u općem aktu kojim se utvrđuje sistematizacija radnih mjesta u javnoj službi izmijenjeni u nove nazive radnih mjesta u skladu s prevođenjem utvrđenim u toj uredbi te da je čelnik javne službe dužan u roku od 15 dana od dana stupanja na snagu ove uredbe ponuditi izmjenu ugovora o radu u skladu s odredbama ovoga Zakona.

Istim člankom je propisano da se na ponudu izmjene ugovora o radu zatečenim službenicima i namještenicima u javnim službama na odgovarajući način primjenjuju odredbe općeg propisa o radu, tj. Zakona o radu. Službenik i namještenik u javnoj službi koji smatra da mu je pogrešno utvrđeno prevođenje naziva radnog mjesta i novi koeficijent za obračun plaće ima pravo zatražiti ispravak. Ako čelnik javne službe utvrdi da je zahtjev osnovan, obavijestit će službenika i namještenika pisanim putem o prihvaćanju njegova zahtjeva, a ako utvrdi da zahtjev nije osnovan, dužan je donijeti odluku o odbijanju zahtjeva, a službenik i namještenik može tražiti zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom sukladno općem propisu o radu.

Člankom 25. Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj 22/24.) (u daljnjem tekstu: Uredba), koja je stupila na snagu dana 1. ožujka 2024., propisano je da se tablice prevođenja radnih mjesta od broja 1 do 62 nalaze se u prilogu ove Uredbe i čine njezin sastavni dio, a člankom 26. stavkom 1. je propisano da će se prevođenje radnih mjesta propisanih do sada važećim propisima, za koje uputu, po potrebi, daje ministar nadležan za rad, provesti prema tablicama za prevođenje iz članka 25. ove Uredbe. Sukladno stavku 2. istog članka prevođenje pojedinih radnih mjesta iz stavka 1. ovoga članka provodi se prema načelu opisa poslova radnog mjesta koje zaposlenik obavlja, neovisno o nazivu radnog mjesta za koje je sklopljen ugovor o radu.

Uredbom su propisane razine obrazovanja kao uvjet za raspored na radna mjesta, i to:

- radna mjesta I. vrste, za koja je uvjet završen sveučilišni diplomski studij ili sveučilišni integrirani prijediplomski i diplomski studij ili stručni diplomski studij (razina HKO-a 7.1.sv. ili 7.1.st.)
- radna mjesta II. vrste,  za koja je uvjet završen sveučilišni prijediplomski studij ili stručni prijediplomski studij (razina HKO-a 6.sv ili 6.st)
- radna mjesta III. vrste, za koja je uvjet završeno srednjoškolsko obrazovanje (razina HKO-a 4.2 ili 4.1) ili završen stručni kratki studij ili program za majstore (razina HKO-a 5)
- radna mjesta IV. vrste, za koja je uvjet završeno osnovno obrazovanje ili strukovno i umjetničko osposobljavanje (razina HKO-a 1 ili 2).

Nadalje, Uredbom su propisana opća radna mjesta i posebna radna mjesta.

Opća radna mjesta odnose se na sve javne ustanove, a minimalni stručni uvjeti koji

moraju biti ispunjeni prilikom zapošljavanja na opća radna mjesta propisuju se Uredbom.
Posebna radna mjesta odnose se na jednu ili više javnih ustanova, a minimalni stručni uvjeti u pravilu se propisuju posebnim propisom odnosno općim aktom ustanove, ako nisu propisani Uredbom.

Opća radna mjesta su rukovodeća radna mjesta, koja imaju tri razine i ostala radna mjesta.

Potom su navedena posebna radna mjesta po sustavima/ustanovama (u okviru kojih su rukovodeća i osta radna mjesta), svrstana u člancima 12. do 24.

U Prilogu Uredbe, kao njenom sastavnom dijelu, su tablice prevođenja radnih mjesta od broja 1 do 62.

S obzirom na relativno kratak rok za prevođenje (do 15. ožujka 2024.), osobito za poslodavce s velikim brojem radnika, odnosno radnih mjesta, na poveznicama u nastavku nalaze se Ogledni primjeri Dodatka Ugovoru o radu i Odluke o prevođenju radnog mjesta i obračunu plaće, koji se mogu prilagoditi za osobne potrebe poslodavca.

Za ove ogledne primjere potrebno je ukazati na sljedeće:

Zakonom o radu („Narodne novine“ br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23) propisan je obvezni sadržaj ugovora o radu, među kojim je i podatak o brutoplaći, uključujući brutoiznos osnovne odnosno ugovorene plaće, dodacima te ostalim primicima za obavljeni rad i razdobljima isplate tih i ostalih primitaka na temelju radnog odnosa na koja radnik ima pravo.

Umjesto tih podataka može se u ugovoru o radu uputiti na odgovarajući zakon, drugi propis, kolektivni ugovor ili pravilnik o radu kojim se uređuju ta pitanja.

U praksi, neki poslodavci u ugovoru o radu ugovaraju s radnikom odredbu o propisima i aktima temeljem kojih je određena plaća radnika te da će se plaća radnika urediti posebnom odlukom o obračunu plaće, koja mu se u pravilu uručuje prilikom potpisivanja ugovora.

Slijedom navedenog, prevođenje radnog mjesta i novi koeficijent u javnim službama, uređeni su naprijed navedenom odlukom, kao oglednim primjerom.

Plaća službenika i namještenika sastoji se od osnovne plaće i dodataka na osnovnu plaću utvrđenih Zakonom o plaćama te ostalih primitaka u skladu s tim Zakonom i općim propisom o radu.

Osnovna plaća je umnožak koeficijenta za obračun plaće radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen ili za koje je sklopio ugovor o radu i osnovice za obračun plaće, koja se utvrđuje kolektivnim ugovorom.

Zakonom o plaćama je propisano šest vrsta dodataka na plaću, među kojima je i dodatak za radni staž, koji iznosi 0,5 % na osnovnu plaću za svaku navršenu godinu radnog staža.

Kolektivnim ugovorom mogu se urediti druga materijalna prava službenika i namještenika koja nisu uređena Zakonom o plaćama.

U slučaju okolnosti koje dovode u pitanje redovito obavljanje poslova iz djelokruga državnog tijela odnosno javne službe, Zakon propisuje mogućnost da se kolektivnim ugovorom utvrdi posebni dodatak na osnovnu plaću zbog rada u tim okolnostima, najviše do 20 % osnovne plaće uvećane za dodatak na plaću za radni staž, s tim da se kolektivnim ugovorima ne mogu ugovarati uvećanja koeficijenata za obračun plaće odnosno dodaci na koeficijente.

S obzirom da se ugovorom o radu, među ostalim, određuje radno mjesto za koje se sklapa ugovor, potrebno je dodatkom ugovoru o radu izmijeniti naziv radnog mjesta te eventualno i druge odredbe ugovora, ako je potrebno, a na koncu i podatke o elementima za obračun plaće, ako je to uređeno ugovorom o radu, a ne odlukom o plaći.

Što se tiče obveza poslodavca u vezi novih plaća, prevođenje radnih mjesta je „prva faza“. Sljedeće obveze i rokovi propisani su Zakonom o plaćama, pa su čelnik državnog tijela ili čelnik javne službe odnosno upravljačko tijelo obvezni donijeti pravilnik o unutarnjem redu odnosno opći akt o sistematizaciji radnih mjesta u skladu s uredbama iz ovoga Zakona u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu uredbe.

Potom je čelnik državnog tijela dužan donijeti rješenje o rasporedu na radno mjesto i plaći državnih službenika i namještenika najkasnije u roku od tri mjeseca od stupanja na snagu novog pravilnika o unutarnjem redu donesenog u skladu s odredbama ovoga Zakona, a čelnik javne službe dužan je u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu općeg akta o sistematizaciji donesenog u skladu s odredbama ovoga Zakona ponuditi službenicima i namještenicima izmjenu ugovora o radu, ako se radi o promjeni u odnosu na ugovor sklopljen na temelju članka 36. stavka 4. ovoga Zakona.

Na ponudu izmjene ovog ugovora o radu na odgovarajući se način primjenjuju odredbe općeg propisa o radu.

Cecilija Tolo, dipl. iur.