ESLJP proglasio neosnovanim prigovor o pristranosti ustavnog suca Abramovića

Sud u Strasbourgu je naveo da prigovor u vezi s postojanjem osobne pristranosti suca Andreja Abramovića počiva na pretpostavci da je on bio svjestan pritužbi podnositeljice protiv njega dok je bio sudac Općinskog građanskog suda. Utvrdio je da je sudac mogao znati samo za dvije pritužbe, onu koju je podnio odvjetnik podnositeljice i onu koju je podnositeljica podnijela Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa. Međutim, iz odluke Povjerenstva nije se mogao razaznati identitet podnositelja prijave, jer je u njoj bilo naznačeno tek da je odluka donesena po „neanonimnoj“ prijavi. Sudac se iz sadržaja te odluke nije mogao sjetiti tko je podnositeljica i shvatiti da će odlučivati o njezinoj ustavnoj tužbi, tim više što podnositeljica nije ni spomenula parnični postupak u kojem je sudio taj sudac, izvijestio je ured hrvatske predstavnice pred sudom u Strasbourgu. Stoga je sud utvrdio da ta okolnost sama po sebi ne može pobiti pretpostavku nepristranosti suca prema subjektivnom testu. 

Što se tiče objektivnog testa, ESLJP je utvrdio da podnositeljica zahtjeva nije podnijela nikakve dokaze iz kojih bi proizlazilo da je sudac izrazio bilo kakve stavove u vezi s njezinom pritužbom Povjerenstvu, a kamoli pokazao neprijateljstvo ili želju za osvetom. U odnosu na pritužbu koju je podnio odvjetnik podnositeljice, sudac Abramović je zanijekao bilo kakvu namjeru vrijeđanja, a nakon detaljnog ispitivanja predsjednik Općinskog građanskog suda u Zagrebu utvrdio je da navodi odvjetnika nisu osnovani.

Europski sud je dodatno utvrdio da se u parničnom postupku pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, odlučivalo o obvezi podnositeljice da podmiri dug jednoj osobi, dok se u postupku pred Ustavnim sudom odlučivalo o ustavnosti rješenja o ovrsi kojom je naložena prodaja njene kuće radi otplate kreditnog duga banci. Podnositeljica se u ustavnoj tužbi, osim toga, ni na koji način nije pozvala na presudu iz parničnog postupka koju je donio sudac Abramovć pa ESLJP nije mogao zaključiti da su postupci bili tako suštinski povezani da su doveli u pitanje nepristranost suca. Europski sud, u odluci koja je konačna, nije prihvatio ni tvrdnju da se sudac Abramović trebao sam izuzeti iz postupka pred Ustavnim sudom.