U Hrvatskom državnom arhivu 25. listopada 2024. održana je svečanost dodjele priznanja Zaklade dr. sc. Jadranko Crnić, kojom se već 14 godina odaje počast pravnicima za njihov izniman doprinos pravnoj struci i vladavini prava u Hrvatskoj.
Okupljenim uglednicima, pravnicima i gostima iz raznih dijelova zemlje u uvodnom se govoru obratio dr. sc. Zoran Pičuljan, predsjednik Zakladne uprave, izražavajući zahvalnost svima koji su svojim prisustvom uveličali ovaj važan događaj.
Dr. sc. Zoran Pičuljan je podsjetio na naslijeđe dr. Jadranka Crnića, „čuvara Ustava“, istaknutog pravnika koji je svojom jednostavnošću, humanizmom i golemim pravnim znanjem inspirirao generacije hrvatskih pravnika. Njegova ostavština, prema riječima dr. Pičuljana, nije samo u djelima, već u trajnoj vjeri u ljude i pravnu struku.
Kultura sjećanja i priznavanja izvrsnosti vodi ovu Zakladu, vjerujući da ona nije zastarjela u današnjem pragmatičnom svijetu. Suvremeno pravo živi kroz ravnotežu između pravne teorije i prakse, na njega snažno utječu novi pravni izvori, a pred njime su i neizbježni izazovi, poput umjetne inteligencije. Suvremeni pravni poziv nosi velike odgovornosti. I kada se uloga prava osporava, od pravnika se uvijek puno očekuje. Na hrvatskim pravnicima je da odgovore izazovima vremena, ostvarujući svoju poziciju inventivnošću i uvjerljivim djelovanjem. Ljepota pravnog poziva leži u idealizmu i samoodricanju, a zadovoljstvo pri tom neće izostati, kazao je dr. Pičuljan.
„Ovogodišnji dobitnici priznanja sazdani su upravo od tog materijala – maštovitosti i zalaganja, razumijevanja klasične pravne misli i prakse te njihovih suvremenih dometa“ kazao je dr. Pičuljan, ističući kako je misija Zaklade očuvanje tih vrijednosti i njegovanje kulture sjećanja na pravnu izvrsnost.
Pisana riječ, knjiga, kao zapis vlastitog promišljanja, izloženog kritici i darovanog struci ostaje. Ove su godine dodijeljena dva priznanja za knjige i jedno za časopis kojima je, po ocjeni Zaklade, značajno unaprijeđena naša pravna struka.
Priznanje za knjige od značaja za unapređenje pravne struke uručeno je autorima kompleksnog djela koje analizira presude Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Republike Hrvatske. Radi se o četiri knjige: Presude o roditeljskoj skrbi Europskog suda za ljudska prava protiv Republike Hrvatske, Presude o skrbništvu i lišenju poslovne sposobnosti Europskog suda za ljudska prava protiv Republike Hrvatske, Presude Europskog suda za ljudska prava o mjerama za zaštitu dobrobiti djeteta, Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske o mjerama za zaštitu prava i dobrobiti djeteta.
Za autorstvo i uredništvo ovih knjiga zaslužne su profesorice Dubravka Hrabar i Aleksandra Korać Graovac, zajedno s grupom autora, među kojima su i Irena Majstorović, Anica Čulo Margaletić, Barbara Preložnjak, Jasna Omejec, Štefica Stažnik, Ivan Šimović i Marko Bratković. Knjige su rezultat trogodišnjeg sustavnog istraživanja, a njihova kvaliteta i dubina analize čine ih neprocjenjivim doprinosom u obiteljskom pravu.
Izdavač ovog značajnog djela je Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, najstarije i najveće pravno učilište u Hrvatskoj.
Ovo djelo značajno doprinosi obogaćivanju teorijske obradbe obiteljskog prava, upoznaje stručnu i širu javnost s presudama Europskog suda za ljudska prava i njihovim utjecajem na nacionalnu sudsku praksu te pruža kritički osvrt na kvalitetu dijela domaće sudske prakse. Također, djelo naglašava važnost razumijevanja međunarodnih konvencija i nacionalnog zakonodavstva.
Zaklada dr. sc. Jadranko Crnić, po riječima Roberta Travaša, člana Zakladne uprave, prepoznala je ovo djelo kao iznimnu sinergiju pravne teorije i prakse te ga stavlja kao nezaobilaznu literaturu za sve stručnjake uključene u obiteljsku problematiku, od akademske zajednice do sudaca, odvjetnika i socijalnih radnika.
Izvanrednom profesoru Marku Bratkoviću uručeno je priznanje za njegov osobit doprinos hrvatskoj pravnoj struci za knjigu Revizija po dopuštenju. Ova knjiga, prva znanstvena monografija posvećena institutu revizije u hrvatskom parničnom pravu, nedavno je izazvala veliki interes stručne javnosti, potvrđujući svoju važnost i relevantnost u pravnoj teoriji i praksi.
Za ostvarenje cilja koji si je postavio, autor u knjizi traži odgovor na temeljno pitanje - u kojoj se mjeri u pravnom sustavu pristup Vrhovnom sudu kao najvišem sudištu građanima može ograničiti, a da se ne povrijedi njihovo ustavno i konvencijsko pravo na pristup sudu. Dilema normiranja kriterija dopuštenosti revizije i samog uređenja revizijskog postupka prvorazredan je pravni izazov i teška zadaća.
Institut revizije autor promatra i s motrišta stranke u postupku. Opisujući i kritički preispitujući ulogu obrazloženja odluke revizijskog suda zaključuje da obrazloženje odluke o osnovanosti za razliku od onog o dopuštenosti revizije treba biti iscrpnije, dok sam izostanak obrazloženja odluke o nedopuštenosti revizije ima implikacije na samu zaštitu prava na pravičan postupak.
Jedno je poglavlje, iz razloga koji zaslužuje osobitu pozornost, naknadno napisano: naime, od autora ponuđeni funkcionalni koncept, ili kako je zapisao jedan od recenzenata „bljesak novoga doktrinarnog pristupa", gotovo je trenutačno prenesen u zakonski tekst. Učinjeno je to novelama Zakona o parničnom postupku iz 2019. i 2020.
Još jedan pokazatelj vrijednosti knjige „Revizija po dopuštenju“ je da ona, po ocjeni recenzenata, postaje i „tihi pomoćnik sudaca Vrhovnog suda u njihovom svakodnevnom radu“, zaključio je, u obrazloženju razloga za dodjelu priznanja, mr. sc. Dražen Jakovina, član Zakladne uprave.
Priznanje za doprinos pravnoj struci dodijeljeno je Pravnom fakultetu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera iz Osijeka za časopis „Pravni vjesnik“. Ovaj časopis, koji izlazi od 1985. godine, zaslužio je priznanje zbog kontinuiteta i visokog dosega u pravnoj publicistici.
„Pravni vjesnik“ je od svog osnutka bio platforma za objavu radova domaćih i stranih autora, a posljednjih godina časopis je proširio svoj međunarodni doseg, uključujući radove na engleskom jeziku i suradnju s autorima iz zemalja šire regije. Uz modernizaciju uredništva i podizanje kriterija za objavljivanje, za što je osobito zaslužna njegova glavna urednica izvanredna profesorica Ivana Tucak, časopis se etablirao kao jedan od najcjenjenijih pravnih časopisa u Hrvatskoj, prisutan u značajnim međunarodnim bazama podataka.
O visokom statusu „Pravnog vjesnika“ svjedoči i njegov plasman u tri glavne baze podataka prve (A1) skupine, a posebno je istaknuta njegova zastupljenost u bazi podataka druge (A2) skupine, što potvrđuje kvalitetu i međunarodnu prepoznatljivost, a što je u postupku dodjele priznanja, po obrazloženju prof. dr. sc. Petra Miladina, člana Zakladne uprave, ocijenjeno posebno važnim.
Vrhunac svečanosti bila je dodjela najvišeg priznanja Zaklade – Nagrade dr. sc. Jadranko Crnić za cjeloživotni doprinos i iznimna postignuća u pravnoj struci i promociji vladavine prava, proglašenjem ovogodišnjeg laureata Zaklade, prof. dr. sc. Alda Radolovića, profesora u miru Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, dugogodišnjeg suca i suca Ustavnog suda Republike Hrvatske. Dr. sc. Pičuljan je prof. dr. sc. Radolovića opisao kao „mirnog čovjeka iznimne pravničke erudicije i goleme radne energije“ koji svojim djelovanjem povezuje pravnu teoriju i praksu te godinama nadahnjuje pravnu zajednicu svojim humanizmom i posvećenošću pravnom pozivu.
"Ima i pravnika koji se ne rukovode trenutačnim modernizmom i koji ne rade, predaju, pišu, sude, samo zbog 'kruha svagdašnjeg', nego iz unutrašnjeg poriva da učine nešto dobro. Aldo Radolović jedan je od takvih disidenata", zapisao je profesor Zvonimir Slakoper u hommageu posvećenom svom kolegi i prijatelju. Ove riječi savršeno oslikavaju ljudski i profesionalni habitus ovogodišnjeg laureata Zaklade, Alda Radolovića.
Na svečanosti dodjele priznanja prisutni su se složili da upravo ovaj citat u potpunosti odražava životnu filozofiju i pristup pravu ovog iznimnog pravnika.
„Aldo Radolović, pravnik je koji svoju cijelu životnu posvećenost pravu nije strogo dijelio na zasebna razdoblja - on je dio svoje karijere živio isprepleteno, često istovremeno. I u svakoj od njih ostavio je svoj snažni pečat, oznaku izvornosti i osobnosti. Sveučilišni profesor, sudac, ustavni sudac. Znanstvenik, nastavnik i pravni praktičar.“ rekao je dr. sc. Pičuljan, dodajući kako je Aldo Radolović jedan od iznimno rijetkih pravnika kojima je to u suvremenim hrvatskim prilikama uspjelo.
Sveučilišnu mu je karijeru obilježio rad na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Rijeci na Katedri za građansko pravo. Stalno tinjajuća iskra neodvojivosti teorijskog od praktičnog pravnog djelovanja ponukala ga je da na Fakultetu, već davne 1996., osnuje i Kliniku za građansko pravo.
Znanstveni mu je opus raznovrstan i bogat. Iza njega je preko stotinu znanstvenih i stručnih radova. U temeljnom području svoje ekspertize – građanskom pravu napisao je brojne vrijedne i danas aktualne znanstvene radove (posebno ga zanimaju pitanja neimovinske štete, naknade štete, odgovornost države za štetu).
Ne ostaje samo u svom području, istraživački duh i sudac u njemu ne dopuštaju mu to. Na pravno dojmljiv način preispituje odnose između građanskog prava i ustavnog sudovanja, redovnog i ustavnog sudovanja te građanskog i upravnog prava. Smiono se bavi intrigantnim temama, kao što su granice sudačkog nepoznavanja zakona – opisuje dr. Pičuljan te dodaje da Aldo Radolović, kao odgovoran pravnik, piše vrlo korisne stručne radove, poput Komentara Zakona o obveznim odnosima i pojedinih poglavlja Komentara Zakona o kaznenom postupku, uvijek s istančanim osjećajem za praktičnu primjenu prava. Pravo osobnosti njegova je isklična točka, kojoj daje osobito velik doprinos.
Sudac Aldo Radolović prošao je dug put od pripravnika, suca Općinskog suda u Puli, s radom u Poreču 1972. do suca Okružnog suda u Puli 1984. i njegova predsjednika u dva mandata, stekavši visoko povjerenje i priznanje pravosudne zajednice. Oba dijela njegova profesionalnog izbora u svojevrsnom su skladu – nastavlja dr. Pičuljan - sudac znanstvenika osnažuje pravnom prosudbom in concreto, a znanstvenik ukazuje sucu na nužnost stalnog teorijskog usavršavanja.
Vrhunac pravne karijere i priznanja pravne izvrsnosti uslijedio je 2007. kada je izabran za suca Ustavnog suda Republike Hrvatske na kojem do isteka mandata 2016. dva puta obnašao dužnost zamjenika predsjednice.
„I nakon svih postignuća u svakoj sastavnici svoje pravne cjeline, Aldo Radolović, sveobuhvatni vrsni pravnik koji pravnu struku svim svojim bićem živi kao poziv, ostaje skroman, dostupan i ljudski topao.“
Dr. Pičuljan govor zaključuje citatom autora s početka predstavljanja: “Njegova otvorenost, dobronamjernost, uvažavanje različitosti, spremnost postavljanja osjetljivih pitanja i otvaranja novih i važnih tema, a da sve odražava prema čovjeku i njegovoj osobnosti, jest i treba biti putokaz i poticaj svima, a posebnom mlađima, koji žele doprinositi stvaranju društva u kojem će pravo imati utjecaj, biti djelotvornije i povećavati pravnu sigurnost, a time i dobrobit čovjeka i društva.”
U svom obraćanju profesor Radolović zahvalio je na priznanju i naglasio važnost kontinuiteta u pravnoj struci, nužnost poštovanja etičkih normi i dubokog razumijevanja prava kao sredstva za ostvarivanje pravde u društvu.
Profesor Radolović, laureat Zaklade, u iznimno nadahnutom govoru osvrnuo se i na odnos između pravne teorije i prakse: „Između prakse i teorije mora postojati veća suradnja, veća sinergija, jer je praksa bez znanosti sve češće slijepa i nemoćna (i riskira se pretvoriti u suhoparni birokratizam), a s druge strane znanost koja nije naslonjena na život, koja nije lokomotiva koja pravo vuče naprijed, riskira se pretvoriti u larpurlartističku skolastiku i skribomaniju od čega nema nikakve koristi. Osobno me raduje što sam bio sudionikom nastajanja stvaranja sinergije između prakse i znanosti prava.“
No, osim što je u svojoj profesionalnoj karijeri obavljao poslove suca praktičara i sveučilišnog nastavnika u svim zvanjima, profesor Radolović je u svojoj dugoj karijeri (46 godina) radio i u dvije države i dva različita pravna sustava, stoga o etici sudbene vlasti ima reći: „Temeljem takva iskustva (a svakako i moje naobrazbe) moj je zaključak da nema dobro uređene države bez slobodnih, samostalnih, visoko stručnih i visoko etičnih institucija sudbene vlasti.”
Profesor Radolović govor nastavlja isticanjem važnosti Ustavnog suda: „Moramo i dalje razvijati i osmišljavati Ustavni sud kako bi uistinu bio jamac ustavnosti odnosno kako to kažu naš, austrijski i njemački ustav - Hüter der Verfassung und der Verfassungswerte (čuvar ustava i ustavnih vrijednosti).“
Smatra kako je pozitivno što sudovi svih razina mogu sudjelovati u zaštiti ustavnosti te da je potrebno poticati sudove da sami podnose zahtjeve za ispitivanje ustavnosti zakona, a ne samo putem predsjednika suda. Također, pozdravlja novinu u hrvatskom pravu koju razvija Ustavni sud, a i pod utjecajem Europskog suda za ljudska prava - da sudac u konkretnoj stvari odbije primijeniti zakon i izravno primijeni Ustav.
O vrijednosti Ustava stoga nastavlja: „U svakom slučaju, raniji izričaj ''jadna je žalba koja se poziva samo na Ustav'' treba zamijeniti novim izričajem ''izvrsna je žalba koja se utemeljeno poziva na Ustav''.
Pritom, ipak, treba paziti da se dosta općenita načela Ustava i Konvencije (Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe) - jednakost, pravednost, zdrav razum i sl. - ne pretvore u pogubni pravni populizam.
Ako, pak, ovi pojmovi budu tumačeni u svjetlu najviših pravno-filozofskih načela navedenih riječi, dobit ćemo pravdu mnogo veće razine od sadašnje.“
Zaključno, profesor Radolović je rekao nekoliko riječi o sebi i poslao vrijednu poruku mladim pravnicima:
„Prema svom podrijetlu, kućnom odgoju, naslijeđenoj i stečenoj osobnosti kao i prema osobinama kraja iz kojeg dolazim, ja sam se uvijek osjećao ''skromnim, malim radnikom na velikoj njivi Gospodnjoj'' (da se malo biblijski izrazim).
Iz istih razloga, ja sam u posao unosio dosta žara, srca i oduševljenja. To možda izaziva povećanu potrošnju osobne energije, ali je to cijena koju svaki od nas može i treba platiti.
Mlađim generacijama sudaca i pravnika stoga poručujem: malo više zanosa, malo više oduševljenja, malo više srca. Jer ne zaboravimo što nam je pred više od 100 godina u pjesmi ''Pri Svetom Kralju'' poručio veliki A.G. Matoš: (Samo) ''Dok je srca, bit će i Kroacije!''
Na kraju svečanosti prisutni su uputili dugi pljesak profesoru Aldu Radoloviću, koji je svojim radom, znanjem i angažmanom ostavio neizbrisiv trag u hrvatskoj pravnoj zajednici.
Ovogodišnja svečanost, uz izbor povijesnog prostora Arhiva, obilježena je i novinom: suradnjom s pravnim portalom IUS-INFO, čime Zaklada nastoji još više približiti rad i postignuća hrvatskih pravnika široj pravničkoj javnosti.
Svečanost je završena zahvalom mr. sc. Sanje Nole, tajnice Zaklade i moderatorice skupa, svim prisutnima na doprinosu i odavanju priznanja pravnicima čiji rad ne samo da unapređuje pravnu struku, već utječe na očuvanje temeljnih društvenih vrijednosti.