U sudskoj praksi nailazimo na situacije kada ovlašteni tužitelji, umjesto izdavanja obaveznog prekršajnog naloga, podnose optužni prijedlog za prekršaje koji ulaze u režim obaveznog prekršajnog naloga, pa nam je u tom smislu interesantna relevantna odredba članka 239. stavka 7. Prekršajnog zakona koja uređuje upravo takvu pravnu situaciju.
Uvodno ćemo se podsjetiti na propisane modalitete izdavanja obaveznog prekršajnog naloga. Naime, prema odredbama Prekršajnog zakona (dalje: PZ) izdavanje obaveznog prekršajnog naloga možemo podijeliti na dva oblika:
- „obligatorno“ izdavanje obaveznog prekršajnog naloga – ovlašteni tužitelj mora izdati obavezni prekršajni nalog (članak 239. stavak 1. PZ-a)
- „fakultativno“ izdavanje obaveznog prekršajnog naloga – ovlašteni tužitelj može, ali ne mora izdati obavezni prekršajni nalog (članak 239. stavak 2. PZ-a).
Međutim, za potrebe ovoga članka fokusirat ćemo se na tzv. „obligatorno“ izdavanje obaveznog prekršajnog naloga, a čiji uvjeti su propisani u članku 239. stavku 1. točki 1. i 2. PZ-a (odnose se na kategoriju ovlaštenog tužitelja, vrstu propisa i na vrstu i visinu propisane prekršajnopravne sankcije).
Naime, u sudskoj praksi nailazimo na situacije kada ovlašteni tužitelji umjesto izdavanja obaveznog prekršajnog naloga podnose optužni prijedlog za prekršaje koji, dakle, ulaze u režim obaveznog prekršajnog naloga. U tom smislu se onda i postavlja pitanje - Kako će sud postupiti u situaciji kada bude podnesen optužni prijedlog za prekršaj koji ulazi u režim obaveznog prekršajnog naloga?
Odgovor na ovo pitanje nalazimo u odredbi članka 239. stavka 7. Prekršajnog zakona, a koja propisuje:
„Ako je ovlašteni tužitelj umjesto prekršajnog naloga iz stavaka 1. ovoga članka podnio optužni prijedlog, sud će taj optužni prijedlog odbaciti.“
Prema tome, kada u fazi ispitivanja optužnog prijedloga sud utvrdi da je optužni prijedlog podnesen zbog prekršaja koji ulazi u režim obaveznog prekršajnog naloga, odnosno ako su ispunjeni svi uvjeti za izdavanje obaveznog prekršajnog naloga iz članka 239. stavak 1. PZ-a, tada će sud takav optužni prijedlog odbaciti.
Dodajemo kako je protiv rješenja kojim se odbacuje takav optužni prijedlog dopuštena žalba, i to temeljem članka 211. stavak 1. PZ-a.
U tom kontekstu ističemo, a kako je to i uvodno već naznačeno, da se jedan od uvjeta za izdavanje obaveznog prekršajnog naloga odnosi i na ovlaštenog tužitelja, pa tako prema relevantnim odredbama PZ-a ovlašteni tužitelji koji su u obvezi izdati prekršajni nalog (obavezni prekršajni nalog) su:
- državni odvjetnik (univerzalni tužitelj)
- tijelo državne uprave (u pravilu policijska i inspekcijska tijela)
- nadležna tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (primjerice komunalna i prometna redarstva - prema čl. 109. st. 8. PZ-a na ova tijela kada je riječ o prekršajima iz njihove nadležnosti na odgovarajući način se primjenjuju odredbe PZ-a koje se odnose na tijela državne uprave).
Međutim, u praksi se događaju situacije gdje nadležni sudovi pravilno ne akceptiraju ovaj uvjet koji se odnosi na ovlaštenog tužitelja, iako je u članku 240. stavku 4. PZ-a izrijekom propisano da se odredbe o obaveznom izdavanju prekršajnog naloga ne primjenjuju u slučajevima kada je prekršaj propisan zakonom, a ovlašteni tužitelj je pravna osoba s javnim ovlastima ili oštećenik (primjerice: HRT, HDS-ZAMP).
Tako je u konkretnom predmetu Rješenjem Visokog prekršajnog suda RH (dalje: VPSRH), broj: Ppž-3724/2022 od 13. travnja 2022. ukinuto pobijano rješenje (kojim je na temelju čl. 239. st. 7. PZ-a odbačen optužni prijedlog tužitelja HRT-a), s obrazloženjem da kako je u konkretnom slučaju optužni prijedlog protiv okrivljenice za prekršaj propisan zakonom podnio tužitelj Hrvatska radiotelevizija, javna ustanova, koja ima svojstvo pravne osobe s javnim ovlastima, ona nije, u smislu odredbe članka 240. stavka 4. Prekršajnog zakona, bila u obvezi prije pokretanja prekršajnog postupka pred sudom izdati obavezni prekršajni nalog protiv počinitelja prekršaja, unatoč tome što je za predmetni prekršaj propisana novčana kazna u fiksnom iznosu od 1.000,00 kuna.
Na prethodno navedeno nadovezuje se slijedeće pitanje - Što može učiniti ovlašteni tužitelj nakon što sud odbaci takav optužni prijedlog?
Relevantnu odredbu nalazimo u članku 213. stavak 1. točka 2. PZ-a (obnova prekršajnog postupka na štetu okrivljenika) koja propisuje:
„(1) Prekršajni se postupak može ponovno provesti na zahtjev ovlaštenog tužitelja ako je:
…
2. optužni prijedlog pravomoćno odbačen iz razloga predviđenog člankom 239. stavkom 6. ovoga Zakona…“ (treba stajati „…stavkom 7….“ (posljedica neusklađivanja s dopunom članka 239. iz 2015. godine - N.N. br. 110/15.)).
Dakle, u ovakvoj procesnoj situaciji ovlašteni tužitelj će izdati obavezni prekršajni nalog za isti prekršaj, a za što nije preduvjet donošenje formalne odluke (rješenja) o dopuštanju obnove postupka.
To se upravo i ističe u Rješenju VPSRH-a, broj: IU-57/2023 od 4. travnja 2024., kojim je ukinuto pobijano rješenje, a kojim je na zahtjev tužitelja dopuštena obnova postupka, s obrazloženjem, uz ostalo, „kako se u konkretnom slučaju radi o prekršajima iz režima obaveznog prekršajnog naloga…, sukladno članku 213. stavak 2. Prekršajnog zakona tužitelj može ponovno izdati obavezni prekršajni nalog za predmetne prekršaje, što je tužitelj i učinio izdavanjem obaveznog prekršajnog naloga…, ali je isti pogrešno dostavio prvostupanjskom sudu kao zahtjev za obnovu prekršajnog postupka na štetu okrivljenika, umjesto da je isti dostavio okrivljenicima, pa nije bilo potrebe da se donosi formalna odluka (rješenje) o dopuštanju obnove postupka na štetu okrivljenika.“.
Konačno, postavlja se pitanje - Što ako u povodu takvog optužnog prijedloga sud umjesto odbacivanja optužnog prijedloga ipak provede postupak?
Odgovor je da odredbe PZ-a izrijekom ne uređuju pravnu posljedicu za takvu procesnu situaciju, no sud treba imati u vidu slijedeće:
- ograničenja iz članka. 239. stavka. 4. PZ (nedopustivo je da okrivljenik dođe u teži položaj zbog nepravilnog postupanja tužitelja i suda)
- protiv odluke donesene u tako provedenom postupku žalba je dopuštena (time se omogućava VPSRH da ispita, uz ostalo, jesu li poštovana ograničenja iz članka 239. stavka. 4. PZ-a).
Željko Kudrić, dipl. iur.