Institut rada na nepuno radno vrijeme u hrvatskom zakonodavstvu uređen je prvenstveno radnim propisima, odnosno Zakonom o radu. Rad na nepuno radno vrijeme još uvijek je nedovoljno prepoznat i zastupljen u praksi. Jedan od najčešćih razloga za angažiranjem radnika na nepuno radno vrijeme od strane poslodavaca je radi karakteristika posla, odnosno obavljanja određenog posla za koje nije potreban rad na puno radno vrijeme.
Shodno tome, u nastavku teksta bit će više riječi o mogućnosti rada za više poslodavaca, odnosno uređenju rada na nepuno radno vrijeme, u skladu s pozitivnim zakonskim propisima.
Nepuno radno vrijeme
Sklapanje ugovora o radu na nepuno radno vrijeme moguće je kada obje ugovorne strane, to jest poslodavac i radnik daju svoj pristanak, neovisno o njihovim preferencijama za takvim načinom uređenja radnog odnosa.
Sukladno članku 62. Zakona o radu, nepuno radno vrijeme radnika je svako radno vrijeme kraće od punog radnog vremena. Naime, radnik ne može kod više poslodavaca raditi s ukupnim radnim vremenom dužim od četrdeset sati tjedno, osim u slučaju iz članka 18.a Zakona (dodatni rad).
Radnik koji je zaposlen i radi u punom radnom vremenu kod jednog poslodavca (matični poslodavac) odnosno radi u nepunom radnom vremenu kod više matičnih poslodavaca tako da je njegovo ukupno radno vrijeme 40 sati tjedno može dodatno raditi na temelju ugovora o dodatnom radu za drugog poslodavca. Sukladno tome, ne postoji zakonska mogućnost da dodatan rad bude ugovoren s istim poslodavcem odnosno istim poslodavcima (matični poslodavci). Rad preko ugovorenog nepunog radnog vremena za istog, matičnog poslodavca predstavljao bi prekovremeni rad.
Zakonskim odredbama nije određeno najmanje trajanje nepunog radnog vremena tako da najmanje trajanje nepunog radnog vremena može biti 1 sat tjedno, do najviše 39 sati tjedno.
Jedan od primjera nepunog radnog vremena u praksi je da poslodavac radi čišćenja i pospremanja uredskih prostorija treba angažirati radnika na 25 tjedno. Što znači da zbog okolnosti posla nema objektivnog razloga za angažiranjem radnika na puno radno vrijeme. Pri tome, nepuno radno vrijeme može biti raspoređeno tako da određeni dan radnik odradi više sati rada, a druge dane manje.
Prilikom sklapanja ugovora o radu za nepuno radno vrijeme radnik je dužan obavijestiti poslodavca o sklopljenim ugovorima o radu za nepuno radno vrijeme s drugim poslodavcem, odnosno drugim poslodavcima. U slučaju da radnik ne obavijesti poslodavca, odredbama Zakona o radu nisu propisane prekršajne mjere. Stoga je na poslodavcu da prosudi hoće li to kršenje imati učinak na ugovor o radu.
Poslodavac je dužan razmotriti zahtjev radnika koji je stranka ugovora o radu sklopljenog za puno radno vrijeme za sklapanje ugovora za nepuno radno vrijeme, kao i radnika koji je stranka ugovora o radu sklopljenog za nepuno radno vrijeme za sklapanje ugovora za puno radno vrijeme, ako kod njega postoji mogućnost za takvu vrstu rada.
Ako je za stjecanje prava iz radnog odnosa važno prethodno trajanje radnog odnosa s istim poslodavcem, tada se razdoblja rada u nepunom radnom vremenu smatraju radom u punom radnom vremenu.
Uvjeti rada radnika koji rade u nepunom radnom vremenu
Poslodavac je dužan radniku koji je kod njega zaposlen na temelju ugovora o radu za nepuno radno vrijeme osigurati iste uvjete rada kao i radniku koji je sklopio ugovor o radu za puno radno vrijeme s istim poslodavcem ili prema posebnom propisu s njim povezanim poslodavcem, s istim ili sličnim stručnim znanjima i vještinama, a koji obavlja iste ili slične poslove.
Ako kod poslodavca nema radnika koji je sklopio ugovor o radu za puno radno vrijeme s istim ili sličnim stručnim znanjima i vještinama, a koji obavlja iste ili slične poslove, tada je poslodavac dužan radniku koji je kod njega zaposlen na temelju ugovora o radu za nepuno radno vrijeme osigurati uvjete uređene kolektivnim ugovorom ili drugim propisom koji ga obvezuje, a koji su utvrđeni za radnika koji je sklopio ugovor o radu za puno radno vrijeme te obavlja slične poslove i ima slična stručna znanja i vještine.
Ako kolektivnim ugovorom ili drugim propisom koji obvezuju poslodavca nisu uređeni uvjeti rada, poslodavac je radniku koji je kod njega zaposlen na temelju ugovora o radu za nepuno radno vrijeme dužan osigurati primjerene uvjete rada kao radniku koji je sklopio ugovor o radu za puno radno vrijeme, a koji obavlja slične poslove i ima slična stručna znanja i vještine.
Treba istaknuti da je poslodavac dužan radnicima koji imaju sklopljene ugovore o radu za nepuno radno vrijeme omogućiti usavršavanje i obrazovanje pod istim uvjetima kao i radnicima koji imaju sklopljene ugovore o radu za puno radno vrijeme.
Radnik koji je u radnom odnosu na temelju sklopljenog ugovora o radu za nepuno radno vrijeme kod istog poslodavca proveo duže od šest mjeseci, uključujući i razdoblje probnog rada kada je bio ugovoren, može zatražiti sklapanje ugovora o radu za puno radno vrijeme.
Poslodavac je dužan razmotriti mogućnost sklapanja ugovora o radu za puno radno vrijeme te je u slučaju nemogućnosti sklapanja takvog ugovora dužan radniku dostaviti obrazloženi, pisani odgovor u roku od 30 dana od dana zaprimanja zahtjeva.
Ako radnik poslodavcu uputi naknadni sličan zahtjev, tada je poslodavac koji je u nemogućnosti sklapanja ugovora o radu za puno radno vrijeme dužan radniku dostaviti obrazložen pisani odgovor u roku od 30 dana od dana zaprimanja zahtjeva, samo ako je od prethodno podnesenog zahtjeva radnika proteklo najmanje 12 mjeseci.
Iznimno, rok za dostavu obrazloženoga pisanog odgovora poslodavca je 60 dana od dana zaprimanja zahtjeva ako poslodavac zapošljava manje od 20 radnika.
Godišnji odmor i stanka
Što se tiče godišnjeg odmora, treba istaknuti da su radniku koji radi u nepunom radnom vremenu kod dva ili kod više poslodavaca, a poslodavci ne postignu sporazum o istodobnom korištenju godišnjeg odmora, dužni omogućiti korištenje godišnjeg odmora prema njegovu zahtjevu.
Radnik odnosno maloljetnik koji u nepunom radnom vremenu radi kod dva ili više poslodavaca, a ukupno dnevno radno vrijeme kod svih poslodavaca traje najmanje šest, odnosno četiri i pol sata, pravo na stanku ostvaruje kod svakog poslodavca razmjerno ugovorenom nepunom radnom vremenu.
Prekovremeni rad, rad u nejednakom rasporedu radnog vremena i preraspodjeli radnog vremena
Radnik koji radi u nepunom radnom vremenu kod više poslodavaca može raditi prekovremeno samo ako dostavi poslodavcu pisanu izjavu o dobrovoljnom pristanku na takav rad, osim u slučaju više sile.
Također, radnik koji radi u nepunom radnom vremenu kod više poslodavaca, može raditi u nejednakom rasporedu radnog vremena (čl. 66. Zakona o radu) i preraspodjeli radnog vremena (čl. 67. Zakona o radu) samo ako dostavi poslodavcu pisanu izjavu o dobrovoljnom pristanku na takav rad.
Treba napomenuti da će u provedbi inspekcijskog nadzora u području rada inspektor usmenim rješenjem u zapisniku zabraniti: prekovremeni rad radnika koji radi u nepunom radnom vremenu kod više poslodavaca (osim u slučaju više sile) ako nije dostavio poslodavcu pisanu izjavu o dobrovoljnom pristanku na takav rad te rad u nejednakom rasporedu radnog vremena radnika koji radi u nepunom radnom vremenu kod više poslodavaca ako nije dostavio poslodavcu pisanu izjavu o dobrovoljnom pristanku na takav rad.
Pravo na plaću i druga materijalna prava
Plaća i druga materijalna prava radnika (jubilarna nagrada, regres, nagrada za božićne blagdane i slično) utvrđuju se i isplaćuju razmjerno ugovorenom radnom vremenu, osim ako kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije uređeno.
Ako se primici (prigodne nagrade (božićnica, naknada za godišnji odmor…), novčane nagrade za radne rezultate i drugi oblici dodatnog nagrađivanja radnika (dodatna plaća, dodatak uz mjesečnu plaću...), naknade za podmirivanje troškova ugostiteljskih, turističkih i drugih usluga namijenjenih odmoru radnika prema propisima ministarstva nadležnog za turizam, novčane paušalne naknade za podmirivanje troškova prehrane radnika, troškovi prehrane radnika nastali za vrijeme radnog odnosa kod poslodavaca na temelju vjerodostojne dokumentacije, premije dopunskog i dodatnog zdravstvenog osiguranja na temelju vjerodostojne dokumentacije isplaćuju radniku koji radi istovremeno kod dva ili više poslodavaca u poreznom razdoblju za koje se primci isplaćuju i/ili je tijekom poreznog razdoblja imao zasnovan radni odnos kod dva ili više poslodavaca, ali ne istovremeno, radnik je obvezan prije isplate primitaka svakom poslodavcu podnijeti pisanu izjavu u kojoj će navesti je li kod drugog i/ili bivšeg poslodavca ostvario isplatu tih primitaka za određeno razdoblje i u kojem iznosu. U slučaju da su navedeni primici već dijelom isplaćeni za isto razdoblje, tada se neoporezivo može isplatiti samo razlika do propisanih iznosa, sukladno članku 7. Pravilnika o porezu na dohodak (npr. poslodavac može svojim radnicima prigodne nagrade isplatiti neoporezivo do maksimalno 700,00 eura godišnje).
Prekršajne sankcije
Poslodavac pravna osoba snosi prekršajne sankcije za nepridržavanje zakonskih normi vezano za nepuno radno vrijeme. Stoga će se poslodavac pravna osoba kaznit novčanom kaznom u iznosu od 8.090,00 do 13.270,00 eura u sljedećim slučajevima:
Za navedeni prekršaj kaznit će se i poslodavac fizička osoba i odgovorna osoba pravne osobe, novčanom kaznom u iznosu od 920,00 do 1.320,00 eura. U slučaju da je taj prekršaj počinjen u odnosu na maloljetnika, iznos novčane kazne uvećava se dvostruko.
Bernard Iljazović
Izvori:
1. Zakon o radu, NN, br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22, 46/23., 64/23.
2. Pravilnik o porezu na dohodak, NN, br. 10/17., 128/17., 106/18., 1/19., 80/19., 1/20., 74/20., 1/21., 102/22., 112/22., 156/22., 1/23., 56/23., 143/23.
