Među temeljnim načelima olimpizma je odgovornost sportskih organizacija olimpijskog pokreta (klubova i saveza) za osiguranje primjene načela dobrog upravljanja u sportu (engl. good governance in sport) koje uključuje očuvanje integriteta sporta.
Uvod
Institut za javne financije objavio je istraživački projekt pod nazivom „Financiranje sporta u Republici Hrvatskoj s usporednim prikazom financiranja u Europskoj Uniji“ (Zagreb, studeni 2012.) u kojem je vrlo detaljno opisana organizacija i upravljanje sportom na međunarodnoj razini i u Republici Hrvatskoj. Ovaj projekt sadrži i preporuku da je borba protiv korupcije unutar sportskih organizacija, protiv namještanja utakmica i nasilja na sportskim događanjima jedan od osnovnih preduvjeta za veće zanimanje publike, sponzora i privatnih investitora.
U vrijeme kada je ovaj projekt javno objavljen na snazi je bio prethodni Zakon o sportu koji je problem inkompatibilnosti (nespojivosti) u hrvatskom sportu shvatio ozbiljno. Njime su bile precizno propisane posljedice osude za kazneno djelo te zapreke i ograničenja u članstvu tijelima sportskih udruga za natjecanje, sportskih saveza i sportskih dioničkih društava. Unatoč svemu, u hrvatskom sportu i dalje postoje fizičke osobe kojima iz različitih razloga nije mjesto u sportu. Je li aktualni Zakon o sportu korak naprijed u zaštiti javnog interesa u sportu u Republici Hrvatskoj? O tome više u nastavku članka.
Inkompatibilnost po Zakonu o sportu iz 2006. i praksa Ustavnog suda Republike Hrvatske
U ranije važećem Zakon o sportu1, koji je bio na snazi od 6. srpnja 2006. do 31. prosinca 2022. (16 godina), fizičke osobe u sustavu sporta su: 1) sportaš, 2) trener, instruktor, voditelj i sl.), 3) sportski sudac, sportski delegat i sportski povjerenik, te 4) menadžer u sportu. Odredbe koje se tiču nespojivosti su: 1.) čl. 11. (osobe koje sudjeluju u organiziranju i vođenju sportskog natjecanja - sportski sudac, sportski delegat i sportski povjerenik), 2.) čl. 12. (menadžer u sportu), 3.) čl.13. (pravne posljedice pravomoćne osude, vođenja kaznenog i prekršajnog postupka), 4.) čl. 27. (članovi tijela sportskog kluba – udruge za natjecanje), 5.) čl. 34. (povezane osobe u sportskom dioničkom društvu), 6.) čl. 38. (članstvo u tijelima sportskog dioničkog društva), 7.) čl. 46. (članstvo u tijelima sportskog saveza), 8.) čl. 47. (članstvo u tijelima nacionalnog sportskog saveza). Svrha svih spomenutih odredbi je iz sustava hrvatskog sporta isključiti osobe čije su funkcije u tijelima sportskog kluba – udruge za natjecanje, sportskog dioničkog društva, sportskog saveza i nacionalnog sportskog saveza pojedinog sporta, nespojive.
Međutim, otvoreno je pitanje zašto nikakva ograničenja, odnosno isključenja nisu bila propisana za članstvo u tijelima krovnih sportskih udruženja, a to su: Hrvatski olimpijski odbor (dalje: HOO), Hrvatski paraolimpijski odbor (dalje: HPO), Hrvatski sportski savez gluhih (dalje: HSSG), Hrvatski školski sportski savez i Hrvatski akademski sportski savez?
Ovaj je Zakon prošao više testova suglasnosti s Ustavom Republike Hrvatske2 na Ustavnom sudu Republike Hrvatske (dalje: USRH). Prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom čl. 11.st.2. izvorne verzije ZoS-a/06 podnijela je pravna osoba Udruga Hrvatskih košarkaških sudaca iz Zagreba. USRH rješenjem br. U-I/2538/2006 od 11. srpnja 2017. nije prihvatio prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom predmetne odredbe uz obrazloženje da sportski sudac kao osoba koja sudjeluje u organiziranju i vođenju sportskog natjecanja i pritom treba biti neovisna i nepristrana – ne može biti član tijela niti osoba ovlaštena za zastupanje sportskog kluba – udruge za natjecanje, sportskog saveza ili nacionalnog sportskog saveza, zbog čega ne postoji nesuglasnost s ustavnim jamstvom slobode udruživanja iz čl. 43. st. 1. Ustava Republike Hrvatske. Nadalje, USRH rješenjem br. U-I-1882/2014 od 10. srpnja 2018. nije prihvatio prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnost s Ustavom čl. 12., čl. 27. st. 3., čl. 34. st. 3., čl. 38. st. 2., čl. 46. st. 5. i čl. 47. st. 7. ZoS-a (NN, br. 71/06., 124/10., 124/11., 86/12. i 94/13). USRH ocjenjuje, kad je riječ o udrugama, da postoje objektivni i razumni razlozi koji od članstva u tijelima sportske udruge, od zastupanja i vođenja poslova sportske udruge isključuju niz osoba, među ostalim menadžere u sportu odnosno osobe koje s njima zajednički djeluju. Svakako je najzanimljivije rješenje USRH br.U-I-378/2016 od 7. srpnja 2020.3, jer su predlagatelji ustavnosudske ocjene ZIDZoS-a/15 bili HOO, HPO, HSSG, i Hrvatski nogometni savez. U obrazloženju rješenja o neprihvaćanju prijedloga za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom cjelokupnog ZIDZoS-a/15 u formalnom smislu, USRH se poziva na Izvješće o postupcima donošenja zakona i o Poslovniku Hrvatskog sabora.4
Inkompatibilnost po važećem Zakonu o sportu iz 2022. I zakonu o udrugama
U važećem Zakonu o sportu5, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2023. zapreke za obavljanje poslova u sustavu sporta su njegov dio četrnaesti (čl. 111.-115.). Zapreke se odnose samo na ona kaznena djela koja su zbog svoje naravi i težine realna zapreka za obavljanje sportske djelatnosti.
U čl. 111. ZoS-a/22 je propisano da osoba koja je pravomoćno osuđena za određena kaznena djela ne može organizirati i voditi sportska natjecanja, obavljati stručne poslove u sportu, sudjelovati u radu skupština ili drugog tijela sportske udruge ili trgovačkog društva niti može biti ovlaštena za zastupanje te pravne osobe. Pravna osoba dužna je u roku od tri dana nakon saznanja za pravomoćnu osudu udaljiti osuđenu osobu od obavljanja sportske djelatnosti.
U čl. 112. ZoS-a/22 propisuje se da ista fizička osoba može biti osoba ovlaštena za zastupanje ili osoba ovlaštena za vođenje poslova, član uprave, nadzornog odbora, upravnog tijela ili izvršni direktor samo u jednom sportskom klubu u istom sportu, kao i tko to ne može biti.
S obzirom na to da je sportski klub temeljna sportska organizacija, potrebno je nabrojiti sve osobe koje ne mogu obavljati poslove upravljanja u njemu. To je osoba: a) koja je pravomoćno osuđena za kazneno djelo propisano čl. 111. st. 1. i 2. ovoga Zakona ili protiv koje se vodi kazneni postupak za kazneno djelo na štetu djeteta odnosno maloljetnika, b) koja je član upravljačkog tijela ili dioničar drugog sportskog kluba u istome sportu, c) koja je član tijela, osoba ovlaštena za zastupanje ili osoba ovlaštena za vođenje poslova prema odluci ovlaštenog tijela ili na temelju općeg akta sportskog kluba u istome sportu, d) koja je profesionalni sportaš u ugovornom odnosu sukladno čl. 11. ovoga Zakona s drugim sportskim klubom u istome sportu, e) koja je ili je posljednjih godinu dana bila posrednik u istome sportu, f) koja ima ili je posljednjih godinu dana imala sklopljen ugovor sa sportašem ili trenerom na temelju kojega ostvaruje pravo na dio prihoda koji proizlaze iz obavljanja djelatnosti sportaša ili trenera, g) koja je ovlaštena za zastupanje u pravnoj osobi koja ima sklopljen ugovor sa sportašem ili trenerom na temelju kojega ostvaruje pravo na dio prihoda koji proizlazi iz obavljanja djelatnosti sportaša ili trenera, h) koja je ili je posljednjih godinu dana bila član ili član tijela pravne osobe koja obavlja djelatnost organiziranja sportske kladionice ili i) koja s posrednicima u istome sportu i članovima pravnih osoba te članovima tijela pravnih osoba koje obavljaju djelatnost organiziranja sportskih kladionica djeluje zajednički u smislu čl. 95. st. 3. ovoga Zakona.
U čl. 113. ZoS-a/22 propisane su zapreke za upravljanje u sportskom savezu u jedinici lokalne ili područne (regionalne) samouprave i sportskoj jedinici, dok su u čl. 114. ZoS-a/22 propisane zapreke za upravljanje u nacionalnim sportskim savezima i krovnim sportskim udruženjima.
Nejasne su, međutim odredbe čl. 115. ZoS-a/22 kojima se propisuju zapreke za obavljanje poslova organiziranja i vođenja sportskog natjecanja. Naime, sudac u nogometu, košarci, rukometu, odbojci i vaterpolu ili osoba koja je u posljednjih godinu dana sudjelovala u organiziranju i vođenju sportskog natjecanja, u tom sportu ne može biti: - član upravljačkog tijela sportskog kluba, - osoba koja ima vlasnička prava u sportskom dioničkom društvu, te – osoba ovlaštena za zastupanje sportskog kluba. S druge strane, delegat u nogometu, košarci, rukometu, odbojci i vaterpolu ne može obavljati navedenu dužnost ako u tom rangu natjecanja, koje može podrazumijevati i ligaška i kup natjecanja tog sporta, sudjeluje sportski klub s kojim je povezan: - kao član upravljačkog tijela sportskog kluba, - osoba koja ima vlasnička prava u s. d. d.-u - osoba ovlaštena za zastupanje sportskog kluba.
Otvorena pitanja u svezi sa čl. 115. ZoS-a/22 su: 1. Zašto u krugu službenih osoba koje sudjeluju u organiziranju i vođenju sportskog natjecanja izrijekom nije naveden i sportski povjerenik, 2. Zašto se spomenuta isključenja odnose na pet ekipnih sportova, a ne na sve ekipne sportove (npr. i za hokej na ledu)?, 3. Zašto se isključenja ne odnose na pojedinačne sportove? 4. Zašto u Konačnom prijedlogu Zakona o sportu nisu navedeni razlozi zbog kojih je trajanje zapreka za sportske suce za rad u sportskim klubovima skraćen sa 3 godine (ZoS/06) na 1 godinu (ZoS/22)?
Također, u prijelaznim i završnim odredbama ZoS/22 postoje odredbe koje se tiču svih sportskih organizacija. Tako čl. 120. st. 3. ZoS-a/22 propisuje da su, primjerice, svi nacionalni sportski savezi dužni u roku od godinu dana od stupanja na snagu ovoga Zakona donijeti opće akte usklađene s odredbama ovog Zakona. Sportski su klubovi, kao članovi nacionalnih sportskih saveza morali u svoje statute ugradili odredbu da članovi tijela kluba ne mogu biti osobe za koje postoje zapreke iz čl. 111. st. 1. i 2. i čl. 112. ZoS/22 i iz čl. 19. st. 2. i 3. Zakona o udrugama6.
Zašto treba povezivati ZoS/22 s odredbama Zakona o udrugama? Prvo, velika većina pravnih osoba u sustavu sporta u Republici Hrvatskoj registrirana je kao udruga. Drugo, Zakon o udrugama i ZoS/22 nalaze se u međusobnom odnosu općeg i posebnog zakona pa se opći - Zakon o udrugama - primjenjuje supsidijarno, onda kada je tako ZoS-om/22 izričito propisano ili kada neko pitanje u ZoS-u/22 nije uređeno.
Pored ZoS/22 i Zakona o udrugama, borbi za integritet sporta u Republici Hrvatskoj doprinose još dva propisa: 1. Zakon o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima7, te 2. Zakon o sportskoj inspekciji.8
ZaključakU sustavu sporta u svijetu, pa tako i u Republici Hrvatskoj postoje fizičke osobe koje treba isključiti iz obavljanja svih sportskih djelatnosti u sportskim organizacijama. Zato je potpuno opravdano da su u ZoS-u/22 (dio četrnaesti, čl. 111.-115.), taksativno propisane sve zapreke za obavljanje poslova određenom broju fizičkih osoba u hrvatskom sportu, a u Zakonu o udrugama (čl. 19. st. 2. i 3.) određene fizičke osobe koje ne mogu biti osobe ovlaštene za zastupanje. Cilj oba zakona je prvo, iz sporta eliminirati sve osobe koje su pravomoćno osuđene za neko od kaznenih djela te drugo, propisati odredbe o inkompatibilnosti (nespojivosti) za obavljanje poslova upravljanja u sportskim klubovima te poslovima organiziranja i vođenja sportskog natjecanja.
Kako je velika većina pravnih osoba u sustavu hrvatskog sporta po pravnom obliku udruga, pa se najvećim dijelom financiraju u sklopu javnih potreba u sportu, u najboljem je interesu Republike Hrvatske iz sustava sporta, u najvećoj mogućoj mjeri isključiti sve fizičke osobe čije su funkcije u sportskim udrugama (klubovi, savezi, sportske zajednice) i u sportskim dioničkim društvima, nespojive s načelom dobrog upravljanja u sportu.
dr. sc. Ante Vuković, znanstveni suradnik u polju prava
^ 1 Narodne novine (dalje: NN), br. 71/06., 150/08., 124/10., 124/11., 86/12., 94/13., 85/15., 19/16., 98/19., 47/20., 77/00. – dalje: ZoS/06.
^ 2 NN, br. 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.
^ 3 Rješenje USRH br.U-I-378/2016 od 7. srpnja 2020. glasi: I. Ne prihvaća prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom čl. 13. st. 4., čl. 46. st. 6., čl. 47. st. 7. i 8., te čl. 75. st. 9., 10., 11., 12. i 13. ZoS (NN, br.71/06., 150/08., 124/10., 124/11., 86/12., 94/13. i 85/15.), II. Ne prihvaća prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom čl. 9. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sportu (NN, br. 85/15.) (dalje: ZID ZoS/15), kao ni zakona u cjelini, III. Na temelju čl. 31. st. 3. Ustavnog zakona o USRH (NN, br. 99/99., 29/02., 49/02.- pročišćeni tekst) USRH utvrđuje da osobe koje su do stupanja na snagu ZID ZoS/15, to jest do 9. kolovoza 2015. počinile prekršaj u sportu i na sportskim natjecanjima prema ZoS (NN, br.71/06., 150/08., 124/10., 124/11., 86/12., 94/13. i 85/15.) i posebnih propisa kojima se propisuju prekršaji u sportu i na sportskim natjecanjima nisu smjele podlijegati posljedicama osude propisanim čl. 13. st. 4. tog Zakona.
^ 4 NN, br. 12/13.
^ 5 NN, br. 141/22.
^ 6 NN, br. 74/14., 70/17., 98/19., 151/22. Čl. 19. st.2. Zakona o udrugama glasi: Osoba ovlaštena za zastupanje ne može biti osoba koja je: 1. pravomoćno osuđena za kazneno djelo financiranja terorizma, pranja novca, zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju, prijevare u gospodarskom poslovanju, prouzročenja stečaja, pogodovanja vjerovnika ili povrede obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz zakona kojim se uređuju kaznena djela i kaznenopravne sankcije ili ranije važeća kaznena djela zlouporabe stečaja i zlouporabe u postupku stečaja i to za vrijeme dok traju pravne posljedice osude kao i kojoj su uvedene međunarodne mjere ograničavanja raspolaganja imovinom, dok su te mjere na snazi ili 2. pravomoćno osuđena za kazneno djelo neke druge države koje po svojim bitnim obilježjima odgovara kaznenim djelima iz točke 1. ovoga stavka. Čl. 19. st. 3. Zakona o udrugama pak propisuje da osoba ovlaštena za zastupanje udruge koja je u izravnom doticaju s djecom ne može biti osoba koja je pravomoćno osuđena za neko od kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta na temelju zakona kojim se uređuju kaznena djela i kaznenopravne sankcije.
^ 7 NN, br. 117/03., 71/06., 43/09., 34/11., 114/22.
^ 8 NN, br. 86/12., 98/19., 34/21.