U središtu

Jednakost plaće za jednak rad (s prikazom sudske prakse)

30.10.2023

Diskriminacijom se u smislu članka 1. stavka 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“, broj: 85/08. i 112/12., dalje: Zakon) smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi rasne ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije.

Različito uređenje prava i obveza smatrat će se diskriminirajućim ako propisano razlikovanje nema objektivnog i razumnog opravdanja, odnosno ako se time ne ostvaruje legitiman cilj ili ako ne postoji razmjernost između propisane zakonske mjere i cilja koji se nastoji postići.

Prema odredbi članka 9. stavka 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23., dalje: Zakon o radu) ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

Jednakost plaće žena i muškaraca normirana je člankom 91. Zakona o radu. Odredbama toga članka propisano je da je poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad ili za rad jednake vrijednosti (stavak 1.). Jednak rad u smislu stavka 1. ovoga članka obavljaju dvije osobe različitog spola ako: 1. obavljaju isti posao u istim ili sličnim uvjetima ili bi mogle jedna drugu zamijeniti u odnosu na posao koji obavljaju, 2. je rad koji jedna od njih obavlja slične naravi radu koji obavlja druga, a razlike između obavljenog posla i uvjeta pod kojima ih obavlja svaka od njih nemaju značaja u odnosu na narav posla u cijelosti ili se pojavljuju tako rijetko da ne utječu na narav posla u cijelosti (stavak 2.). Rad jednake vrijednosti u smislu stavka 1. ovoga članka obavljaju dvije osobe različitog spola ako je rad koji jedna od njih obavlja jednake vrijednosti kao rad koji obavlja druga, uzimajući u obzir kvalifikaciju stečenu određenom razinom obrazovanja i narav posla određenu prema objektivnim kriterijima kao što su potrebna znanja, vještine, odgovornost i samostalnost te uvjeti u kojima se rad obavlja (stavak 3.). Poštivanje pravila jednakosti rada i rada jednake vrijednosti koji obavljaju dvije osobe različitog spola odnosi se i na primitke koje radnik ostvaruje na temelju radnog odnosa u skladu s člankom 90.a ovoga Zakona (stavak 4.). Odredba ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugoga pravnoga akta utvrđena protivno stavku 1. ovoga članka ništetna je (stavak 5.). Poslodavac je dužan, radi ostvarivanja prava na jednakost plaća žena i muškaraca, na zahtjev radnika, radniku dostaviti podatke o kriterijima na temelju kojih je radnik koji obavlja poslove iste ili slične naravi ostvario plaću, ako takav radnik kod njega postoji.

Plaća, u smislu stavka 1. članka 90. Zakona o radu, je primitak radnika koji poslodavac isplaćuje radniku za obavljeni rad u određenom mjesecu.

Primici koje radnik može ostvariti na temelju radnog odnosa su: 1.) primici koje poslodavac, u skladu s propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, aktom poslodavca ili ugovorom o radu isplaćuje radniku kao materijalno pravo iz radnog odnosa (jubilarna nagrada, regres, božićnica i sl.); 2.) primici koje poslodavac, u skladu s propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, aktom poslodavca ili ugovorom o radu isplaćuje radniku, a koji predstavljaju naknadu troška. Primici u smislu stavka 1. članka 90.a Zakona o radu, ne smatraju se plaćom iz članka 90. Zakona o radu.

Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-14631/2021-14 od 13. svibnja 2021., naloženo je tuženiku, poslodavcu, da tužitelju, radniku, isplati razliku plaće, odnosno jednaku plaću koju je u utuženom razdoblju isplaćivao drugom radniku za jednak rad. Presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž R-73/2022-1 od 11. listopada 2022.

Sudovi su u obrazloženju svojih odluka, u bitnome, naveli da je u postupku utvrđeno da je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao poslove koje obavlja i sada, plaća mu je obračunavana prema umanjenom koeficijentu od 2,20 umjesto od 2,40, pri čemu su svi radnici s kojima je tužitelj u utuženom razdoblju mijenjao smjenu i koji su za jednak posao koji je radio i tužitelj primali plaću prema koeficijentu 2,40. Nadalje od zaključenja prvog ugovora o radu pa nadalje, na snazi je bio Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta iz 2015. godine prema kojem postoje tri kategorije vozača (vozač I, II i III). U Pravilniku nije uređeno (obrazloženo) što znače te tri  kategorije radnih mjesta, odnosno u čemu se razlikuju zadaci i opisi poslova vozača iz te tri grupe osim što se razlikuju koeficijenti za obračun plaće. Također, tuženik nije objasnio niti u čemu se promijenio opis posla tužitelja kada ga je ugovorom o radu od 22. srpnja 2022. rasporedio u kategoriju vozač III, pa su sudovi utvrdili da je tuženik postupao arbitrarno u utuženom razdoblju kada je tužitelja rasporedio u kategoriju vozač I s koeficijentom 2,20 i time ga diskriminirao u odnosu na ostale vozače koji su, obavljajući jednake poslove kao i on, primali veću plaću s obzirom da im se plaća obračunavala prema koeficijentu 2,40. Time je tuženik u utuženom razdoblju postupao protivno odredbi članka 91. Zakona o radu.

Navedenu odredbu sudovi su tumačiti na ekstenzivan načinda nije dopuštena diskriminacija niti po jednoj osnovi za jednak rad, a ne samo po osnovi spola. To stoga što je tuženik povećao tužitelju koeficijent složenosti poslova temeljem ugovora o radu od 22. srpnja 2022. iako se način obavljanja poslova vozača tužitelja kod tuženika nije promijenio, iz kojeg razloga je, posljedično, u utuženom razdoblju plaća tužitelja trebala biti obračunavana prema koeficijentu od 2.40, a temeljem članka 9. stavka 3. Zakona o radu odnosno primjenom članka 91. Zakona o radu.

Josip Petković, dipl. pravnik