Uvodno
Na 32. sjednici Vlade RH, održanoj u srijedu, 16. listopada 2024., između ostaloga, prihvaćen je Nacrt prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o minimalnoj plaći te je upućen u daljnju saborsku proceduru.
Prijedlogom zakona hrvatsko se zakonodavstvo usklađuje s Direktivom (EU) 2022/2041 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. listopada 2022. o primjerenim minimalnim plaćama u Europskoj uniji, a koju su države članice dužne preuzeti do 15. studenog 2024.
Cilj Direktive je poticanje određivanja primjerenog iznosa minimalnih plaća u zemljama članicama, uz povećanje pokrivenosti radnika kolektivnim ugovorima, kojima poslodavci i sindikati autonomno ugovaraju plaće. Direktiva, između ostaloga, navodi i kriterije koji bi se koristili prilikom utvrđivanja iznosa primjerene minimalne plaće.
Nadalje, Vlada RH je tijekom listopada 2024. godine donijela Uredbu o visini minimalne plaće za 2025. godinu (NN 124/2024.), po kojoj će minimalna bruto plaća od 1. siječnja iznositi 970 eura bruto, što je porast za 130 eura ili 15,48 posto u odnosu na ovu godinu.
Nakon provedenih konzultacija sa socijalnim partnerima o visini minimalne plaće za 2025. godinu, na sastanku održanom 7. listopada 2024., a obzirom na to da socijalni partneri nisu postigli konsenzus oko mogućeg povećanja minimalne plaće, Vlada je, uvažavajući argumente oba socijalna partnera i ukupna kretanja u gospodarstvu u 2024. godini, predložila da minimalna plaća za 2025. godinu iznosi 970 eura, što je povećanje od 130 eura u odnosu na prethodnu godinu.
Dakle, od 1. siječnja 2025. godine, svi radnici u Hrvatskoj imaju pravo na veću plaću. Naime, minimalna bruto plaća povećana je sa 840 na 970 eura, što predstavlja značajan skok. Ova odluka Vlade Republike Hrvatske donijela je brojne promjene na tržištu rada i potaknula rasprave o njezinim posljedicama.
Prije svega, ovo povećanje je osmišljeno kako bi se odgovorilo na rastuće troškove života i inflaciju, koje su posljednjih godina smanjivale kupovnu moć radnika.
Novi kriteriji za određivanje minimalne plaće i ukidanje mogućnosti za niže ugovaranje
Predložene izmjene Zakona donose značajne promjene u načinu određivanja minimalne plaće u Hrvatskoj. Uvođenjem dva nova kriterija - kretanje produktivnosti i promjene u kupovnoj moći minimalne plaće želi se osigurati da se minimalna plaća usklađuje s ekonomskim kretanjima i da zaista predstavlja dostojanstven životni standard.
Kretanje produktivnosti: Ovaj kriterij će povezati rast minimalne plaće s rastom produktivnosti u gospodarstvu. To znači da će povećanja minimalne plaće biti održiva i neće ugroziti konkurentnost hrvatskih poduzeća.
Promjene u kupovnoj moći: Uvođenjem ovog kriterija želi se osigurati da minimalna plaća prati rast cijena, odnosno da se održava njena kupovna moć. To znači da će se minimalna plaća redovito usklađivati s inflacijom kako bi zaposlenici koji primaju minimalnu plaću mogli podmiriti svoje osnovne životne potrebe.
Osim ova dva nova kriterija, predlaže se i ukidanje mogućnosti da se u kolektivnim ugovorima ugovori iznos manji od zakonom propisane minimalne plaće. To znači da će minimalna plaća biti apsolutni minimum koji se mora poštivati u svim ugovorima o radu, bez obzira na to o kojem se sektoru ili djelatnosti radi.
Ove promjene imaju za cilj osigurati pravedniju raspodjelu dohotka, potaknuti ekonomski rast i smanjiti siromaštvo. Međutim, potrebno je pažljivo pratiti njihove učinke kako bi se osiguralo da ne dođe do neželjenih posljedica, poput povećanja nezaposlenosti ili smanjenja konkurentnosti hrvatskih poduzeća.
Kakve posljedice će biti za poslodavce?
Povećanje minimalne plaće predstavlja dodatni trošak za poslodavce. Posebno će to biti osjetljivo za mala i srednja poduzeća koja imaju uske marže. S druge strane, veće plaće mogu potaknuti veću produktivnost radnika i smanjiti fluktuaciju kadrova. Vlada je najavila i kompenzacijske mjere za poslodavce, posebno u prerađivačkoj industriji, kako bi ublažila negativne učinke ovog povećanja.
U svakom slučaju, povećanje minimalne bruto plaće predstavlja izazov za poslodavce. Veći troškovi rada mogu značiti smanjenje profitnih marži, osobito za mala i srednja poduzeća. Poslodavci će morati pažljivo planirati svoje financije i tražiti načine kako smanjiti operativne troškove, a da pritom zadrže kvalitetu proizvoda i usluga.
Poslodavci će se također suočiti s povećanim troškovima poreza i doprinosa koji se obračunavaju na temelju bruto plaće. Viši bruto iznos znači veće izdatke za zdravstveno i mirovinsko osiguranje, što dodatno opterećuje financijsku stabilnost poduzeća.
Jedan od glavnih izazova za poslodavce bit će osigurati profitabilnost unatoč povećanim troškovima rada. Ovo može uključivati automatizaciju proizvodnih procesa i uvođenje novih tehnoloških rješenja koja smanjuju potrebu za radnom snagom. No takve promjene mogu dovesti do smanjenja radnih mjesta u nekim sektorima.
S druge strane, poslodavci će možda morati povećati ulaganja u obuku i razvoj radnika kako bi povećali njihovu produktivnost i učinkovitost. Bolje obučeni radnici mogu doprinijeti povećanju kvalitete proizvoda i usluga, što može pomoći u održavanju konkurentnosti na tržištu.
Utjecaj na različite sektore gospodarstva:
− Uslužni sektor: Sektori poput ugostiteljstva, trgovine i turizma, u kojima je udio zaposlenih s minimalnom plaćom najveći, osjetit će najdirektniji utjecaj. Povećani troškovi rada mogu dovesti do povećanja cijena proizvoda i usluga, ali i do poboljšanja kvalitete usluge zbog veće motiviranosti zaposlenika.
− Prerađivačka industrija: Sektori poput tekstilne, obućarske i drvne industrije, gdje je proizvodnja često radno intenzivna, također će biti pogođeni. Povećanje troškova rada može dovesti do smanjenja konkurentnosti na globalnom tržištu, ali i do ubrzanja procesa automatizacije.
− Poljoprivreda: U poljoprivredi, gdje su plaće često niske, povećanje minimalne plaće može imati pozitivan utjecaj na životni standard poljoprivrednika, ali može dovesti do povećanja cijena poljoprivrednih proizvoda.
− Javni sektor: Iako se povećanje minimalne plaće ne odnosi direktno na javni sektor, ono može imati indirektan utjecaj na zahtjeve za povećanjem plaća i u tom sektoru.
Utjecaj na gospodarstvo i zapošljavanje
Ovo povećanje može imati nekoliko pozitivnih učinaka na gospodarstvo. Veća kupovna moć građana može potaknuti potrošnju, što bi dovelo do veće potražnje za proizvodima i uslugama te, posljedično, do stvaranja novih radnih mjesta. Također, smanjenje siromaštva može doprinijeti smanjenju socijalnih nejednakosti i povećanju opće dobrobiti.
S druge strane, postoji i mogućnost da povećanje plaća potakne blagi rast inflacije, odnosno općeg povećanja cijena. Međutim, ekonomisti se ne slažu oko toga koliko će taj učinak biti značajan.
Povećanje minimalne bruto plaće u 2025. godini sa sobom donosi niz kompleksnih učinaka na zapošljavanje i gospodarstvo. Povećanje minimalne plaće sa 840 eura na 970 eura mjesečno trebalo bi osigurati bolji standard života za radnike, ali i donijeti određene izazove za poslodavce i šire gospodarstvo.
Utjecaj na zapošljavanje:
− Kvaliteta radne snage: povećanje plaće može privući kvalitetnije radnike, smanjiti fluktuaciju zaposlenika i poboljšati zadovoljstvo radnika. Radnici koji su motiviraniji i zadovoljniji svojim plaćama često su produktivniji, što može pozitivno utjecati na poslovne rezultate.
− Smanjenje zapošljavanja niskokvalificirane radne snage: s druge strane, poslodavci koji se oslanjaju na radnu snagu s nižim kvalifikacijama mogu smanjiti broj radnih mjesta kako bi izbjegli povećane troškove rada. Ovo bi moglo negativno utjecati na zapošljavanje u određenim sektorima, poput ugostiteljstva, trgovine i poljoprivrede, gdje su plaće tradicionalno niže.
− Povećanje troškova za poslodavce: povećanje bruto plaće znači i veće troškove za poslodavce. Poslodavci će morati izdvajati više sredstava za isplatu plaća, kao i za poreze i doprinose. Ovi povećani troškovi mogu rezultirati smanjenjem zapošljavanja, posebno u malim i srednjim poduzećima koja imaju manje margine profita.
Utjecaj na gospodarstvo:
− Povećana kupovna moć: jedan od glavnih ciljeva povećanja plaća je povećanje kupovne moći radnika. S većim primanjima, radnici će moći trošiti više na robu i usluge, što će potaknuti domaću potrošnju i podržati gospodarski rast. Ovo može pozitivno utjecati na maloprodaju, uslužne djelatnosti i proizvodnju.
− Porast troškova života: povećanje minimalne plaće može također dovesti do rasta cijena proizvoda i usluga, budući da će poslodavci pokušati kompenzirati povećane troškove rada. Ovo može donekle umanjiti korist povećane plaće za radnike, jer će inflacija erodirati njihov povećani dohodak.
− Poticanje inovacija i efikasnosti: poslodavci će biti motivirani da traže načine za poboljšanje efikasnosti i smanjenje troškova. Ovo može uključivati ulaganje u automatizaciju i tehnologiju, što može povećati produktivnost. Dugoročno gledano, ovo može dovesti do rasta konkurentnosti poduzeća i bolje ekonomske situacije.
− Utjecaj na male i srednje poduzetnike: Mali i srednji poduzetnici mogu osjetiti najveći pritisak zbog povećanja troškova rada. Oni će morati pažljivo balansirati između povećanja cijena svojih proizvoda i usluga i zadržavanja konkurentnosti na tržištu. Ovo može dovesti do inovacija u poslovnim modelima, ali i do većeg broja zatvaranja poduzeća koja se ne mogu prilagoditi novim uvjetima.
Moguće mjere Vlade
Kako bi se ublažili potencijalni negativni učinci povećanja minimalne plaće, Vlada može poduzeti niz mjera:
− Poticaji za ulaganja: podržavanje ulaganja u novu tehnologiju i automatizaciju kako bi se povećala produktivnost.
− Olakšice za mala i srednja poduzeća: pružanje poreznih olakšica i drugih poticaja kako bi se pomoglo malim i srednjim poduzećima da se prilagode novim uvjetima.
− Potpora za prekvalifikaciju: ulaganje u programe prekvalifikacije kako bi se radnici osposobili za poslove koji zahtijevaju veće vještine.
− Povećanje minimalne plaće u fazama: umjesto naglog povećanja, minimalna plaća bi se mogla povećavati postupno kako bi se gospodarstvo bolje prilagodilo.
Povećanje minimalne plaće i inflacija su povezani pojmovi. Dok povećanje plaća može potaknuti potrošnju i ekonomski rast, ono može također pridonijeti rastu cijena, odnosno inflaciji.
Kako bi se ublažili potencijalni negativni učinci na inflaciju, Vlada može poduzeti sljedeće mjere:
− Podrška domaćoj proizvodnji: poticanjem domaće proizvodnje može se smanjiti ovisnost o uvozu i ublažiti utjecaj globalnih cijena na domaće tržište.
− Uvođenje mjera za stabilizaciju cijena energenata: s obzirom na to da su energenti jedan od glavnih pokretača inflacije, Vlada može uvesti mjere za stabilizaciju njihovih cijena, kao što su subvencije ili ograničenja cijena.
− Koordinacija monetarne i fiskalne politike: uska suradnja između središnje banke i Vlade može pomoći u usklađivanju monetarne i fiskalne politike kako bi se postigla stabilnost cijena.
− Socijalna davanja: uvođenje ili povećanje socijalnih davanja može ublažiti negativne učinke inflacije na najugroženije skupine stanovništva.
Važno je naglasiti da je borba protiv inflacije kompleksna i zahtjeva kombinaciju različitih mjera. U konačnici, uspjeh u suzbijanju inflacije ovisi o mnogim faktorima, uključujući globalne ekonomske trendove i domaće politike.
Zaključno
Povećanje minimalne bruto plaće na 970 eura mjesečno u 2025. godini donosi značajne promjene za radnike, poslodavce i cijelo gospodarstvo. Dok radnici mogu očekivati poboljšanje životnog standarda i povećanje kupovne moći, poslodavci će se suočiti s izazovima povećanih troškova rada. Balansiranje ovih promjena bit će ključno za održavanje ekonomske stabilnosti i rasta.
Povećanje minimalne bruto plaće predstavlja značajan iskorak u poboljšanju životnog standarda hrvatskih radnika i smanjenju siromaštva. Ova mjera rezultat je promišljenog pristupa Vlade i socijalnog dijaloga. Međutim, uspjeh ove reforme ovisi o pažljivom praćenju njezinih učinaka i spremnosti na prilagodbu, kako bi se ublažili potencijalni negativni utjecaji i osigurala održivost.
Uz povećanje minimalne plaće, potrebno je poduzeti i druge mjere, kao što su ulaganja u obrazovanje i prekvalifikaciju, kako bi se dugoročno ojačalo hrvatsko gospodarstvo i povećalo blagostanje svih građana.
Ivan Vidas, mag. oec.
Izvori:
