U središtu

Prava i povlastice osoba s invaliditetom – tjelesnim oštećenjem

08.11.2023 Osobe s invaliditetom često nisu upoznate s pravima i povlasticama koje na temelju zakonskih i podzakonskih propisa mogu ostvariti, a na ostvarivanje kojih u najvećoj mjeri utječe stupanj invaliditeta, odnosno postotak tjelesnog oštećenja.

U skladu s Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom koja je usvojena  u  New Yorku 13. prosinca 2006. godine, koju je Republika Hrvatska potpisala 30. ožujka 2007. godine (kao treća zemlja na svijetu), a Hrvatski sabor ratificirao 1. lipnja 2007. godine, pojam osobe s invaliditetom implementiran je u domaće zakonodavstvo na način da je člankom 3. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom ("Narodne novine" br. 157/13., 152/14., 39/18., 32/20.) i člankom 15. stavkom 1. točkom 11. Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine“, br. 18/22., 46/22., 119/22., 71/23.)(dalje u tekstu: ZSS), osoba s invaliditetom definirana kao osoba koja ima dugotrajna tjelesna, mentalna, intelektualna ili osjetilna oštećenja koja u međudjelovanju s različitim preprekama mogu sprječavati njezino puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugim, a  kako je navedeno i u Konvenciji.

Također, članak 61. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22.)(dalje u tekstu: ZMO), propisuje da tjelesno oštećenje postoji kada kod osiguranika nastane gubitak, značajnije oštećenje ili znatnija onesposobljenost pojedinog organa ili dijelova tijela što otežava normalnu aktivnost organizma i zahtijeva veće napore u obavljanju životnih potreba, bez obzira na to uzrokuje li ono ili ne uzrokuje smanjenje ili gubitak radne sposobnosti osiguranika.

Invaliditet ili nesposobnost obavljanja svakodnevnih životnih aktivnosti širok je pojam koji obuhvaća niz poremećaja koji uzrokuju ograničenja u normalnom funkcioniranju. Tjelesno oštećenje uži je pojam invaliditeta, a odnosi se na trajno prisutan poremećaj u smislu narušenog tjelesnog funkcioniranja osobe. Priznavanje prava na osnovi invaliditeta uvjetovano je prethodnim utvrđivanjem invaliditeta, odnosno vrste i stupnja težine bolesti ili tjelesnog ili mentalnog oštećenja i njihovih posljedica na fizički i psihički život pojedinca. Invaliditet predstavlja stanje, odnosno posljedicu bolesti ili oštećenja.

U skladu s člankom 3. stavkom 2. Zakona o jedinstvenom tijelu vještačenja („Narodne novine“, br. 85/14., 95/15., 102/15.) vještačenje se provodi u svrhu ostvarivanja prava u području socijalne skrbi, mirovinskog osiguranja, profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba s invaliditetom, prava po osnovi rodiljnih i roditeljskih potpora, zaštite ratnih i civilnih žrtava rata, kao i u svrhu ostvarivanja prava u drugim područjima u kojima se prava ostvaruju na temelju nalaza i mišljenja tijela vještačenja kada je to propisano ovim Zakonom ili posebnim propisom.

Način i postupak vještačenja uređen je Uredbom o metodologijama vještačenja ("Narodne novine" br. 96/23.)(dalje u tekstu: Uredba), a tijelo koje provodi vještačenje je Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom. Za napomenuti je kako je Vlada RH na sjednici održanoj 17. kolovoza 2023. godine donijela novu Uredba, a ista je stupila na snagu 31. kolovoza 2023. godine.

U daljnjem tekstu upućujemo na neka od prava koja pripadaju osobama s invaliditetom, odnosno tjelesnim oštećenjem s naglaskom da se navedena prava odnose na „civilne invalide“ te u tekstu nisu obrađena i prava koja se ostvaruju na temelju propisa o braniteljima i invalidima domovinskog rata.

Ostvarivanje prava iz područja mirovinskog osiguranja

Člankom 61. stavkom 2. ZMO-a, propisano je da pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja stječe osiguranik kod kojega tjelesno oštećenje od najmanje 30% nastane kao posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti, dok stavak 3. propisuje da se vrste tjelesnih oštećenja i postoci tih oštećenja, na osnovi kojih se stječe pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, utvrđuju posebnim propisom, odnosno naprijed navedenom Uredbom koje je sastavni dio  Lista štećenja organizma -LISTA I. Nadalje, članak 62. propisuje da ukoliko osiguranik za isti slučaj tjelesnog oštećenja stekne pravo na naknadu prema ZMO i pravo na naknadu prema drugim propisima, može koristiti samo jedno od tih prava, prema vlastitom izboru.

Ostvarivanje prava iz područja socijalne skrbi

Člankom 135. stavkom 1. ZSS-a, propisano je da Hrvatski zavod za socijalni rad na temelju nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom prema propisima kojima se uređuje vještačenje i metodologija vještačenja, utvrđuje postojanje tjelesnog, intelektualnog, osjetilnog i mentalnog oštećenja, invaliditeta, funkcionalne sposobnosti te radne sposobnosti potrebnog za odlučivanje o naknadama i uslugama u sustavu socijalne skrbi, a sve prema Listi vrsta i težine invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti – LISTA II  Uredbe.

Pravo na osobnu invalidninu

ZSS člankom 50. određuje da se pravo na osobnu invalidninu priznaje djetetu i osobi kod koje je utvrđen četvrti stupanj težine invaliditeta - oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja, a u svrhu zadovoljavanja životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice. Pravo na osobnu invalidninu neće se priznati osobi kojoj je priznata usluga smještaja ili organiziranog stanovanja, koja osobnu invalidninu ostvaruje prema drugim propisima ili osobi koja ostvaruje doplatak za pomoć i njegu (članak 51.). Pravo na osobnu invalidninu priznaje se u postotku od osnovice koji iznosi 350 %  232.26 EUR (1.750,00 kuna), a na temelju Odluke o osnovici za izračun iznosa drugih naknada u sustavu socijalne skrbi (Narodne novine“, br. 23/22.) kojom je propisano da osnovica na temelju koje se izračunava iznos drugih naknada u sustavu socijalne skrbi iznosi 66.36 EUR (500,00 kuna). Osobna invalidnina isplaćuje se mjesečno na račun korisnika.

Pravo na naknadu za ugroženog kupca energenata

Pravo na naknadu za ugroženog kupca energenata, kolokvijalno nazvano „vaučer“ za električnu energiju, priznaje se samcu ili kućanstvu koji ispunjavaju uvjete za stjecanje statusa ugroženog kupca u skladu s Uredbom o kriterijima za stjecanje statusa ugroženih kupaca energije iz umreženih sustava, („Narodne novine“, br. 95/15., 31/22.), a pravo se priznaje na zahtjev samca ili predstavnika kućanstva, koji se podnosi Hrvatski zavod za socijalni rad (članak 43.).  U skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom 3. i 4. i stavkom 2. Uredbe o kriterijima za stjecanje statusa ugroženih kupaca energije iz umreženih sustava, status ugroženog kupca može imati krajnji kupac na umreženom sustavu iz kategorije kućanstva koji se opskrbljuje kroz obveznu javnu uslugu u okviru univerzalne usluge i/ili obveznu javnu uslugu opskrbe plinom i/ili uslugu opskrbe toplinskom energijom i krajnji kupac na umreženom sustavu iz kategorije kućanstva koji se opskrbljuje kod ostalih opskrbljivača električnom i toplinskom energijom i plinom pod uvjetom da je korisnik osobne invalidnine kojemu nije osigurana usluga smještaja ili organizirano stanovanje ili da živi u kućanstvu s korisnikom osobne invalidnine.

Status i iznos socijalne potpore ugroženog kupca utvrđuje Hrvatski zavod za socijalni rad u upravnom postupku pojedinačnim aktom, a naknada za ugroženog kupca energenata iznosi od 26,54 eura do najviše 70 eura mjesečno do 31. ožujka 2024. godine.

Pravo na doplatak za pomoć i njegu

Člankom 55. ZSS-a određeno je da se pravo na doplatak za pomoć i njegu priznaje djetetu i osobi koja ne može sama udovoljiti osnovnim životnim potrebama zbog čega joj je prijeko potrebna pomoć i njega druge osobe u organiziranju prehrane, pripremi i uzimanju obroka, nabavi namirnica, čišćenju i pospremanju stana, oblačenju i svlačenju, održavanju osobne higijene, kao i obavljanju drugih osnovnih životnih potreba.

Pravo na doplatak za pomoć i njegu može se priznati u punom ili smanjenom iznosu ovisno o tome postoji li prijeka potreba pomoći i njege druge osobe u punom ili smanjenom opsegu, a izračunava se u postotku od osnovice iz Odluke o osnovici za izračun iznosa drugih naknada u sustavu socijalne skrbi (osnovica iznosi 66.36 EUR), odnosno 120 % osnovice za puni iznos (79.63 EUR) ili 84 % osnovice za smanjeni iznos (55.74 EUR) doplatka za pomoć i njegu. Pravo u punom iznosu priznati će se osobi kod koje je utvrđen treći stupanj težine invaliditeta - oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja, a u smanjenom iznosu, osobi kojoj je utvrđen drugi stupanj težine ako prosječan mjesečni prihod samca ne prelazi iznos od 250 % navedene osnovice, odnosno ako prosječan mjesečni prihod po članu kućanstva ne prelazi iznos od 200 % osnovice u prethodna tri mjeseca prije pokretanja postupka (članak 58.). Ovo pravo neće se priznati osobi koja ima u vlasništvu drugi stan ili kuću, osim stana ili kuće koju koristi za stanovanje ili koja ima u vlasništvu poslovni prostor koji ne koristi za obavljanje registrirane djelatnosti uz izuzetak ako se radi o osobi kojoj je utvrđen treći stupanj težine invaliditeta, nadalje, kojoj je osiguran smještaj u ustanovi socijalne skrbi i kod drugih pružatelja socijalnih usluga, u zdravstvenoj ili u drugoj ustanovi odnosno organizirano stanovanje, koja je sklopila ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, koja doplatak za pomoć i njegu ostvaruje prema drugim propisima ili koja ostvaruje osobnu invalidninu (članak 57.).

Oslobađanje od plaćanja dopunskog zdravstvenog osiguranja

Za osigurane osobe s invaliditetom koje imaju 100% oštećenja organizma, odnosno tjelesnog oštećenja prema posebnim propisima, osobe kod kojih je utvrđeno više vrsta oštećenja te osobe s tjelesnim ili mentalnim oštećenjem ili psihičkom bolešću zbog kojih ne mogu samostalno izvoditi aktivnosti primjerene životnoj dobi sukladno propisima o socijalnoj skrbi, sredstva za premiju dopunskoga zdravstvenog osiguranja koje provodi Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, osiguravaju se u državnom proračunu (članak 14.a. Zakona o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju, "Narodne novine" br. 85/06., 150/08., 71/10., 53/20., 120/21., 23/23.).

Ostala prava

Pravo na znak pristupačnosti radi korištenja parkirališnih mjesta za osobe s invaliditetom

Znak pristupačnosti omogućava parkiranje vozila kojima se prevoze osobe s invaliditetom na parkirališna mjesta koja su za tu svrhu posebno obilježen (označena kao mjesta za invalide).

Uvjeti za stjecanje i korištenje znaka pristupačnosti propisani su Pravilnikom o uporabi parkirališne karte za osobe s invaliditetom ("Narodne novine" br. 139/21., 146/22., 34/23.). Pravilnikom je parkirališna karta za osobe s invaliditetom definirana kao javna isprava koja omogućava pravo na parkiranje vozila kojima se prevoze osobe s invaliditetom na parkirališno mjesto koje je za tu svrhu posebno obilježeno, a označava se simbolom znaka pristupačnosti kao međunarodnim simbolom pristupačnosti. Pravo na znak pristupačnosti imaju osobe sa 80 ili više posto tjelesnog oštećenja, odnosno osobe koje imaju oštećenja donjih ekstremiteta 60 ili više posto i to fizičke osobe upisane u Hrvatski registar osoba s invaliditetom (HROI), koje imaju regulirano prebivalište u Republici Hrvatskoj. Prava koja proizlaze iz znaka pristupačnosti ne smije koristiti osoba koja nije osoba s invaliditetom (članak 40. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.)) i vrijedi samo kada vozilom upravlja osoba s invaliditetom na ime koje glasi znak pristupačnosti ili se ta osoba nalazi u vozilu. Zahtjev za izdavanje znaka pristupačnosti podnosi osoba s utvrđenim naprijed navedenim postotkom tjelesnog oštećenja, a ako nema postupovnu sposobnost za nju zahtjev podnosi njezin zakonski zastupnik. Zahtjev se podnosi prema mjestu prebivališta upravnom tijelu u županiji nadležnom za promet, odnosno upravnom tijelu Grada Zagreba nadležnom za promet, osobno ili putem pošte, a može se podnijeti i elektronički putem sustava e-Građani, a podnosi se na obrascu Zahtjev za izdavanje parkirališne karte za osobe s invaliditetom, koji je sastavni dio Pravilnika.

Pravo na oslobađanje od plaćanja godišnje naknade za uporabu javnih cesta i pravo na oslobađanje od plaćanja cestarine (invalidska SMART kartica)

Osobe s 80% ili više postotaka tjelesnog oštećenja, odnosno osobe kod kojih je utvrđeno tjelesno oštećenje koje ima za posljedicu nesposobnost donjih ekstremiteta 60% ili više postotaka imaju pravo na oslobađanje od plaćanja godišnje naknade za uporabu javnih cesta koja se plaća pri registraciji motornih i priključnih vozila, dok osobe kod kojih je utvrđeno tjelesno oštećenje koje ima za posljedicu nesposobnost donjih ekstremiteta 80% ili više postotaka te HRVI sa 100% tjelesnog oštećenja te osobe kojima je utvrđeno tjelesno oštećenje osjetila vida od 100%, imaju pravo na oslobađanje od plaćanja cestarina za uporabu autoceste i objekta s naplatom (most, tunel, vijadukt i slično), za jedan osobni automobil koji imaju u svom vlasništvu, odnosno koji koriste na temelju ugovora o leasingu (članak 88. Zakona o cestama ("Narodne novine" br. 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21., 114/22., 114/22., 4/23.)). Zahtjev za oslobađanje od plaćanja naknade za uporabu javnih cesta i cestarine osoba s invaliditetom podnosi Ministarstvu pomorstva, prometa i infrastrukture uz prilaganje dokaza o invaliditetu iz kojeg je vidljiv postotak tjelesnog oštećenja, odnosno invalidnosti. Nakon što Ministarstvo donese rješenje pravo na oslobađanje od plaćanja godišnje naknade za uporabu javnih cesta ostvaruje se predočenjem navedenog rješenja prilikom registracije vozila u stanicama za tehnički pregled.

Za oslobađanje od plaćanja cestarina za uporabu autoceste i objekta s naplatom na temelju rješenja Ministarstva potrebno je Hrvatskim autocestama d.o.o. podnijeti zahtjev za izdavanje SMART kartice. Zahtjev se podnosi osobno ili poštom na adresu: Hrvatske autoceste d.o.o., Jadranska avenija 6, 10250 Lučko, a cijena izdavanja SMART kartice iznosi 2,65 € kada se osobno preuzima SMART kartica, odnosno 4,71 € kod dostave SMART kartice putem pošte. Nakon što Hrvatske autoceste d.o.o. osobi s invaliditetom izdaju SMART karticu, pravo na oslobađanje plaćanja cestarine ostvaruje se samo uz predočenje iste i to kada osoba na koju glasi upravlja osobnim automobilom koji je u njenom vlasništvu ili ga koristi na temelju ugovora o leasingu, odnosno kada se nalazi u osobnom automobilu koji je u njenom vlasništvu (Pravilnik o postupku i načinu ostvarivanja prava na oslobađanje plaćanja godišnje naknade za uporabu javnih cesta i cestarine ("Narodne novine" br. 136/11.)).

Navedena prava mogu se ostvariti samo za jedan automobil koji osoba s invaliditetom ima u svom vlasništvu.

Oslobađanje od poreza na cestovna vozila

Člankom 12. Zakona o lokalnim porezima ("Narodne novine" br. 115/16., 101/17., 114/22., 114/23.) propisano je da se porez na cestovna motorna vozila, između ostalo, ne plaća na vozila prilagođena za prijevoz osoba s invaliditetom kao ni osobe koje su u cijelosti bile oslobođene plaćanja carine i poreza na dodanu  vrijednost pri nabavi vozila.

Povlastice za putovanje brodom ili željeznicom

Zakon o prijevozu u linijskom i povremenom obalnom pomorskom prometu ("Narodne novine" br. 19/22.) člankom 32. stavkom 3. točkom 10. propisuje da pravo na besplatan prijevoz ostvaruju osobe s invaliditetom kod kojih je utvrđeno tjelesno oštećenje donjih ekstremiteta 80% i više, hrvatski ratni vojni invalidi sa 100% tjelesnog oštećenja te osobe s invaliditetom kojima je utvrđen III. i IV. stupanj funkcionalnog oštećenja i djeca (točka 11.) s teškoćama u razvoju s prebivalištem na otoku te sva djeca s teškoćama u razvoju kojima je utvrđen III. i IV. stupanj funkcionalnog oštećenja bez obzira na mjesto prebivališta, uključujući i osobno vozilo kojim se te osobe, odnosno djeca prevoze, a pravo na besplatni prijevoz ostvaruju na svim trajektnim linijama s obvezom javne usluge, dok je stavkom 4. propisano da pratitelj osobe s invaliditetom i djeteta s teškoćama u razvoju ostvaruje pravo na besplatni prijevoz na svim trajektnim linijama s obvezom javne usluge, osim kada to pravo ostvaruje u skladu s propisima kojima se uređuje pravo osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju. Pravo na besplatan prijevoz utvrđuje se izvršnim rješenjem Agencije za obalni linijski pomorski promet nakon provedenog upravnog postupka pokrenutog na zahtjev stranke, a od 1. listopada 2021. godine ostvaruje se isključivo predočenjem iskaznice za pomorski prijevoz osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju (OSI). Zahtjev za izdavanje Iskaznice moguće je uputiti elektroničkim putem na portalu e-Građani ili poštom na adresu: Agencija za obalni linijski pomorski promet, PP 8, 10 002 Zagreb.  Nadalje, člankom 2. stavkom 1. točkom 3. Zakona o povlasticama u unutarnjem putničkom prometu ("Narodne novine" br. 97/00., 101/00., 98/19.), propisano je da pravo na povlasticu u putničkom prometu na teritoriju Republike Hrvatske u željezničkom i pomorskom putničkom prometu imaju slijepe osobe koje imaju do 10% sposobnosti vida, gluhe i gluhoslijepe osobe, osobe s mentalnom retardacijom (težom i teškom), tjelesno invalidne osobe s oštećenjem organa za kretanje od najmanje 70%, kronični bubrežni bolesnici na hemodijalizi, osobe koje po posebnim propisima ostvaruju pravo na doplatak za pomoć i njegu druge osobe, invalidna djeca čiji roditelji ostvaruju pravo na dopust do sedme godine djetetova života i na rad s polovicom punog radnog vremena zbog njege djeteta s težim smetnjama u razvoju, a koje osobe se u smislu ovog Zakona smatraju osobama s invaliditetom (invalidnim osobama). Osobe s invaliditetom plaćaju 25% od redovne cijene vozne karte za četiri putovanja željeznicom ili brodom, a jednim putovanjem smatra se odlazak iz polaznog u uputno mjesto (vožnja u odlasku) i povratak iz uputnog mjesta (vožnja u povratku), a pratitelj ima pravo na besplatnu vožnju. Povlastica se može koristiti za prijevoz brodom i za prijevoz u prvom i drugom razredu putničkog ili brzog vlaka. Povlastica se ostvaruje objavom koju osoba s invaliditetom i pratitelj pribavljaju u nadležnom upravnom tijelu županije, a vrijedi do datuma koji je naveden na objavi osobe s invaliditetom koju prati pratitelj, odnosno 60 dana od dana ispostavljanja. Pravo korištenja povlastice regulirano je člankom 4. Pravilnika o postupku za ostvarivanje prava na korištenje povlastica u unutarnjem putničkom prometu ("Narodne novine" br. 14/01.).

Oslobađanje od plaćanja turističke pristojbe

Člankom 5. stavkom 1. točkom 2.  Zakona o turističkoj pristojbi ("Narodne novine" br. 52/19., 32/20., 42/20.), određeno je da turističku pristojbu ne plaćaju osobe s invaliditetom od 70 % i većim i jedan pratitelj. Pravo se ostvaruje predočenjem rješenja o tjelesnom oštećenju ili članske iskaznice udruge osoba s invaliditetom.

Povlastice kod plaćanja mjesečne HRT pristojbe

Nadzorni odbor HRT-a Odlukom o utvrđivanju mjesečne pristojbe koja se plaća Hrvatskoj radioteleviziji te povlasticama za određene kategorije obveznika plaćanja, utvrđuje povlastice za određene kategorije obveznika plaćanja HRT pristojbe. Odlukom za 2023. godinu, određeno je da se od plaćanja mjesečne pristojbe u visini od 50% oslobađaju osobe oboljele od mišićne distrofije i srodnih neuromišićnih oboljenja, osobe koje su preboljele cerebralnu ili dječje paralizu s oštećenjem organa za kretanje preko 80 posto, osobe s invaliditetom s dijagnozom oboljenja: paraplegija, tetraplegija, sc. Multiplex, amputacija donjih ekstremiteta, s oštećenjem organa za kretanje preko 80 posto i gluhe osobe (100 posto oštećenje sluha), dok se od plaćanja mjesečne pristojbe u cijelosti oslobađaju: 100 % slijepe osobe, bolesnici koji seliječe dijalizom bubrega, gluhoslijepe osobe koje po jednom od oštećenja, gluhoća ili sljepoća imaju 100% oštećenja. Ovjerenu liječničku potvrdu radi oslobađanja od plaćanja HRT pristojbe podnosi se izravno HRT-u putem pošte (HRT, RJ PRISTOJBA, Prisavlje 3, 10000 Zagreb) ili e-maila (pristojba@hrt.hr) te HRT u dostavljenoj odluci o oslobađanju naznačuje za koje razdoblje se korisnik oslobađa od plaćanja (najčešće na 5 godina), nakon proteka kojeg vremena je ponovno potrebno zatražiti oslobađanje.

Mirta Brkić-Gverieri, dipl. iur.