Rokovi u pravu

1. Uvodno

Pravo (lat. ius) prema rimskim pravnicima je skup pravnih pravila (normi) koji sačinjavaju pravni poredak (tzv. pravo u objektivnom smislu) koje se pak razlikuje od prava u subjektivnom smislu kojim se označavaju ona pravna ovlaštenja koja pojedincima pripadaju iz pravnih normi s obzirom na stanovite stvari i druge osobe.¹

Prema definiciji rok (lat. dies) je uzgredna odredba pravnog posla kojom je učinak pravnog posla vremenom ograničen na način da nastaje tek od određenog vremena (npr. iznajmljujem ti stan od 1. siječnja 2025., tzv. početni rok ili dies a quo) ili traje samo do određenog vremena (npr. iznajmljujem ti stan do 30. lipnja 2025., tzv. završni rok ili dies ad quem).²

Stoga prema rimskom pravu postoje četiri glavne klasifikacije rokova:

• Točno određeni rok, dan za koji je sigurno da će se dogoditi i kad će se dogoditi (dies certus an, certus quando=prosti ili jednostavni rok) koji se računa od prvog dana sljedećeg mjeseca
• Unaprijed neodređen rok čiji je nastup siguran (dies certus an, incertus quando=prosti ili jednostavni rok) npr. na dan smrti neke osobe
• Rok je određen, ali nastup mu je neizvjestan (dies incertus an, certus quando=složeni rok ili rok-uvjet) npr. kada neka osoba navrši pedeset godina
• Nastup roka je neizvjestan (dies incertus an, incertus quando=složeni rok ili rok-uvjet) npr. dobit ćeš automobil na dan završetka studija

Iz prethodne podjele može se primijetiti da kada je sam nastup roka neizvjestan, tada se govori o uvjetima (lat. condicio). ³ Početni su rokovi slični suspenzivnim uvjetima jer se njima učinak posla odgađa, a završni su rokovi slični rezolutivnim uvjetima jer učinak pravnog posla prestaje nastupom roka

2.      Pojam roka i podjele rokova

Rok je određeno vremensko razdoblje u kojemu se neka procesna radnja može poduzeti odnosno prije čijeg se isteka ne može poduzeti. ⁴ Iz navedene definicije proizlazi da se radi o institutu procesnog prava koji je u hrvatskom zakonodavstvu propisan procesnim zakonima koji uređuju pojedine vrste postupaka kao što su Zakon o parničnom postupku, dalje: ZPP ⁵, Zakon o općem upravnom postupku, dalje: ZUP ⁶, Zakon o upravnim sporovima, dalje: ZUS ⁷,  Zakon o nasljeđivanju, dalje: ZN ⁸, Zakon o zemljišnim knjigama, dalje: ZZK ⁹,  Ovršni zakon, dalje: OZ ¹⁰, Zakon o kaznenom postupku, dalje: ZKP ¹¹. Međutim, rokove nalazimo i u materijalnim zakonima kao što su Zakon o obveznim odnosima, dalje: ZOO ¹², Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, dalje: ZVSP ¹³, Obiteljski zakon, dalje: ObZ ¹⁴, Zakon o trgovačkim društvima, dalje: ZTD ¹⁵, Kazneni zakon, dalje: KZ ¹⁶ te mješovitim materijalnopravno-postupovnim zakonima poput Prekršajnog zakona, dalje: PZ. ¹⁷

Tako rokovi mogu biti građanskopravni i procesnopravni. Građanskopravni su oni kojima se određuje vremensko razdoblje za ostvarivanje ovlaštenja ili za ispunjenje dužnosti koji proizlaze iz odredaba građanskog materijalnog prava, dok su procesnopravni rokovi oni kojima se određuje razdoblje za ostvarivanje ovlaštenja ili ispunjenje dužnosti koji proistječu iz odredaba građansko procesnog prava. Pri tome je osnovni razlikovni kriterij za tretiranje roka procesnopravnim dovodi li propuštanje roka do odbacivanja radnje (npr. rok od 30 dana za podnošenje tužbe u upravnom sporu). ¹⁸

Rok u građanskom materijalnom pravu predstavlja nuzgrednu odredbu dodanu pravnom poslu kojom se učinak pravnog posla ograničuje vremenom, tj. učinak pravnog posla nastaje tek od određenog vremena ili pak traje do određenog vremena. ¹⁹

U ZPP-u rokovi su određeni člancima 111.-113. koji sadrže slične odredbe glede računanja rokova.

Osnovno pravilo parničnog postupka je da su rokovi primarno određeni zakonom (zakonski rokovi), pa ih ni sud ni stranke ne mogu mijenjati, a tek podredno ukoliko neki rok nije određen zakonom, određuje ga sud s obzirom na okolnosti slučaja, time što je ponekad vezan u pogledu minimalne ili maksimalne granice njihovog trajanja. ²⁰ Zakonski rokovi su neproduživi, dok se sudski rokovi mogu produžiti samo jednom na prijedlog zainteresirane osobe ako za to postoje opravdani razlozi, o čemu odlučuje sud, s tim da se prijedlog  mora podnijeti prije proteka roka čije se produljenje traži. ²¹ Protiv rješenja o produljenju roka nije dopuštena žalba. Produljeni rok počinje teći prvog sljedećeg dana nakon isteka roka čije je produljenje zatraženo. (članak 111.)

Daljnja podjela rokova je na subjektivne i objektivne, ovisno o trenutku od kojeg se računaju. Subjektivni rokovi su oni čiji početak ovisi od saznanja ovlaštene osobe za događaj koji je relevantan za njihovo računanje ili od stjecanja mogućnosti da ta osoba poduzme procesnu radnju. Objektivni rokovi su oni koji se računaju od nastupanja relevantne činjenice neovisno od saznanja ovlaštenih za tu činjenicu, ²² dakle ti rokovi su fiksirani i egzaktno utvrdivi. Npr. rok za podnošenje prijedloga za povrat u prijašnje stanje prema ZPP-u može biti subjektivni (osam dana od dana saznanja za prestanak razloga koji je uzrokovao propuštanje; a ako je stranka tek kasnije saznala za propuštanje — od dana kad je za to saznala) te objektivni (dva mjeseca od dana propuštanja radnje). ²³

Za stranke možda najbitnija podjela rokova je ona na prekluzivne (peremptorne) i instruktivne (monitorne ili neprave) rokove. Prvi su u pravilu zakonski rokovi jer propuštanje poduzimanja radnje u zakonom određenom roku dovodi do gubitka prava na naknadno poduzimanje te procesne radnje (npr. rok za žalbu i općenito rokovi za podnošenje pravnih lijekova), dok potonji rokovi ne dovode do gubitka prava na poduzimanje radnje, ukoliko ista nije podnesena u propisanom roku, naravno ako je radnju s obzirom na stadij postupka još uvijek moguće naknadno poduzeti već se određuju radi poticanja suda i stranaka na procesnu disciplinu i izbjegavanja nepotrebnog odugovlačenja ²⁴ (u prilog čemu im govori i sam naziv).

Osim rokova kojima se u pravilu određuje vremensko razdoblje u kojemu se neka procesna radnja može podnijeti, postoje i rokovi (dilatorni) kojima se određuje vremensko razdoblje prije isteka kojeg nije dopušteno poduzeti radnju (npr. prije isteka paricijskog roka u kojem je određeno poduzimanje neke radnje, najčešće ispunjenje novčane obveze, ne može se dopustiti ovrha). ²⁵

3.      Računanje rokova

Pravila o računanju rokova odnose se na sve rokove. Rokovi se računaju na dane, mjesece i godine, po jedinicama određenim punim danima (computatio civilis, a die ad diem) ²⁶, dok se u kaznenom pravu mogu računati i na sate pa tako rokovi za računanje uhićenja, zadržavanja, pritvora te istražnog zatvora, počinju teći od trenutka lišenja slobode (computatio naturalis, a momento ad momentum). ²⁷

I u građanskom pravu i u kaznenom pravu vrijedi pravilo ako je rok određen na dane, u rok se ne računa dan kada je dostava ili priopćenje obavljeno, odnosno dan u koji pada događaj od kojega treba računati trajanje roka, već se za početak roka uzima prvi idući dan. Isto pravilo vrijedi kada je rok određen na sate. ²⁸

Potonja odredba sadržana je i članku 300. ZOO-a kojim je propisano da rok određen u danima počinje teći prvog dana poslije događaja od kojega se rok računa, a završava istekom posljednjeg dana roka. Rok određen u tjednima, mjesecima ili godinama završava se onoga dana koji se po imenu i broju podudara s danom nastanka događaja od kojega rok počinje teći, a ako takva dana nema u posljednjem mjesecu, kraj roka pada na posljednji dan toga mjeseca. Ako posljednji dan roka pada u dan kad je zakonom određeno da se ne radi, kao posljednji dan roka računa se sljedeći radni dan. Početak mjeseca označava prvi dan u mjesecu, sredina - petnaesti, a kraj – posljednji dan u mjesecu, ako što drugo ne proizlazi iz namjere strana ili iz naravi ugovornog odnosa.

Člankom 112. ZPP-a propisano je da se rokovi u parničnom postupku računaju na dane, mjesece i godine. Pri tome je osnovno pravilo, ako je rok određen na dane, da se u rok ne uračunava dan kad je dostava ili saopćenje obavljeno odnosno dan u koji pada događaj otkad treba računati trajanje roka već se za početak roka uzima prvi idući dan.

Rokovi određeni na mjesece odnosno na godine završavaju se protekom onog dana posljednjeg mjeseca odnosno godine koji po svom broju odgovara danu kad je rok otpočeo ²⁹. Ako nema tog dana u posljednjem mjesecu, rok se završava posljednjeg dana tog mjeseca.

Ako posljednji dan roka pada na državni blagdan, ili u nedjelju ili u koji drugi dan kad sud ne radi ³⁰, rok se produljuje te istječe protekom prvoga idućeg radnog dana.

Člankom 113. ZPP-a propisano je kada se smatra da je podnesak predan u roku nadležnom sudu. Kad je podnesak vezan za rok, smatra se da je predan u roku ako je prije nego što rok protekne predan nadležnom sudu. Danom predaje sudu kojemu je upućen smatra se i dan kada je podnesak upućen preko pošte preporučenom pošiljkom ili telegrafski. Pri tome, ako je podnesak upućen telegrafski, a ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, smatrat će se da je dan u roku ako uredan podnesak naknadno bude predan sudu ili bude upućen sudu preporučenom pošiljkom u roku od tri dana od dana predaje brzojava pošti.

Za osobe koje se nalaze na službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, u službi u ustrojstvenim jedinicama Oružanih snaga Republike Hrvatske u mjestima u kojima ne postoji redovita pošta te za osobe koje su lišene slobode, dan predaje podneska sudu smatra se dan predaje podneska ustrojstvenoj jedinici Oružanih snaga Republike Hrvatske, odnosno dan predaje podneska upravi zatvora, kazneno-popravnoj ustanovi ili odgojno-popravnom domu.

Ako je podnesak koji je vezan za rok predan ili upućen nenadležnom sudu prije proteka roka, a stigne nadležnom sudu nakon proteka roka, smatrat će se da je podnesen na vrijeme ako se njegovo podnošenje nenadležnom sudu može pripisati neznanju ili očitoj pogrešci podnosioca.

I odredbama ZUP-a propisano je da se za poduzimanje pojedinih radnji u postupku određuju  rokovi. Nadalje je određeno da ukoliko rok nije propisan zakonom, odredit će ga službena osoba za obavljanje radnje u postupku i takav se rok, kao i rok za koji je propisano da se može produžavati, može iz opravdanih razloga produžiti. ³¹

Člankom 80. ZUP-a propisano je da se rokovi računaju na dane, mjesece i godine. Kada je rok određen na dane, dan kad je dostavljeno pismeno od kojeg počinje teći rok odnosno dan u koji pada događaj od kojega se računa trajanje roka ne uračunava se u rok, već se početak roka računa od prvoga sljedećeg dana. Rok određen na mjesece, odnosno na godine istječe onog dana, mjeseca ili godine koji po svom broju odgovara danu kad je pismeno dostavljeno, odnosno danu u koji pada događaj od kojega se računa trajanje roka. Ako toga dana nema u mjesecu u kojem rok istječe, rok istječe posljednjeg dana toga mjeseca. Istjecanje roka može se označiti i određenim datumom. I ovdje je propisano da kada zadnji dan roka pada u nedjelju, na blagdan ili u drugi dan kad javnopravno tijelo ne radi, rok istječe prvoga sljedećega radnog dana (članak 81. ZUP-a). Međutim, zanimljivo je da ZUP sadrži i izričitu odredbu da nedjelje, blagdani i neradni dani ne utječu na početak i na tijek roka, koju ZPP ne sadrži eksplicitno, iako implicitno proizlazi iz gore citiranih članaka.

I ovaj zakon propisuje da je podnesak predan u roku ako je prije isteka roka zaprimljen u javnopravnom tijelu kojem je trebao biti predan. Kad je podnesak upućen poštom preporučeno ili predan ovlaštenom pružatelju poštanskih usluga, dan predaje pošti, odnosno ovlaštenom pružatelju poštanskih usluga smatra se danom predaje javnopravnom tijelu kojem je upućen. Službenim osobama, odnosno osobama na službi u oružanim snagama ili policiji, osobama u suhozemnom, riječnom, pomorskom i zračnom prometu te osobama koje su lišene slobode ili su na drugi način spriječene samostalno poslati, odnosno predati podnesak u roku, dan predaje podneska nadležnom zapovjedništvu, upravi, drugim službenim tijelima odnosno pravnim osobama u kojima su zaposlene ili u kojima se nalaze smatra se danom predaje javnopravnom tijelu kojem je upućen. ³²

I upravni spor ima određenje rokova i to u članku 111. ZUS-a koji također propisuje da ako rokovi nisu propisani određuje ih sud prema okolnostima slučaja. Sud rokove određuje na dane ili određenim datumom. Kad je rok određen na dane, dan kada je dostava izvršena odnosno dan u koji pada događaj od kojega se računa trajanje roka ne uračunava se u rok, već se početak roka računa od sljedećeg dana. Nedjelje, blagdani i neradni dani ne utječu na početak i tijek roka. Kad zadnji dan roka pada u nedjelju, na blagdan ili drugi dan kada sud ne radi, rok istječe prvog sljedećeg radnog dana.

Upravni spor sadrži pravila o rokovima za podnošenje tužbe. Tako se tužba podnosi sudu u roku od 30 dana od dostave osporene pojedinačne odluke ili odluke o prigovoru na osporeno postupanje, što je po naravi subjektivni i prekluzivni rok. Međutim, ako se spor pokreće zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke ili propuštanja postupanja u propisanom roku tužba se sudu podnosi najranije osam dana nakon isteka propisanog roka i tada govorimo o objektivnom i dilatornom roku. ³³

ZN propisuje različite rokove u ostavinskom postupku. Tako se kao dan otvaranja nasljedstva osobe koja je proglašena umrlom smatra dan kad je rješenje o proglašenju osobe umrlom postalo pravomoćno, ako u samom rješenju nije kao dan smrti određen neki drugi dan. Stoga, rokovi koji počinju teći od dana otvaranja nasljedstva počinju teći u slučaju proglašenja osobe umrlom tek od dana kad je rješenje o tome postalo pravomoćno. ³⁴

I u ovom zakonu nalazimo subjektivne i objektivne rokove. Primjerice rok za zahtijevanje poništenja oporuke ili pojedinih njezinih odredaba zbog mana volje je godinu dana od dana kada je osoba koja za to ima pravni interes doznala za postojanje uzroka nevaljanosti (subjektivni rok), ali najkasnije za deset godina od proglašenja oporuke (objektivni rok) i taj jednogodišnji rok ne može početi teći prije proglašenja oporuke što ga čini dilatornim rokom. ³⁵ Naravno, oba roka su prekluzivni po svojoj prirodi i njihovim protekom gubi se pravo na poduzimanje radnje (zahtijevanje poništenja oporuke u cijelosti ili pojedinih njezinih odredaba).

ZZK u svom tekstu sadrži brojne rokove kojima se propisuju pojedine vrste upisa u zemljišne knjige. Generalna odredba kojom je načelno zabranjeno produživanje rokova kao i povrat u prijašnje stanje propisana je člankom 102. tog zakona uz iznimku ukoliko u nekom konkretnom slučaju nije drukčije određeno tim zakonom. Primjer iznimke od tog načelnog pravila nalazimo u članku 67. ZZK-a koji određuje da tužbu radi opravdanja predbilježbe osoba u čiju je korist predbilježba dopuštena može podnijeti u roku od 15 dana od dana dostave rješenja kojim je predbilježba dopuštena te da zemljišnoknjižni sud na zahtjev svojim rješenjem može produžiti taj rok ako postoji opravdani razlog, s time da će se u rješenju točno naznačiti za koliko se rok produljuje.

I posebnim zakonom kojim se regulira postupak prisilnog ostvarenja tražbina i postupak osiguranja (OZ) propisani su brojni rokovi (primjerice za izjavljivanje žalbi i prigovora), iako taj zakon poput ZPP, ZKP, ZUP ili ZUS ne sadrži opće odredbe o računanju rokova s obzirom da je u članku 21. OZ-a propisano kako se u ovršnom postupku i postupku osiguranja na odgovarajući način primjenjuju odredbe ZPP-a, dok se na materijalnopravne pretpostavke i posljedice provedbe ovršnoga postupka i postupka osiguranja na odgovarajući način primjenjuju odredbe zakona kojima se uređuju stvarna prava, odnosno obvezni odnosi.

ZKP glavu VIII. tog zakona posvećuje rokovima koje odredbe se sadržajno uglavnom preklapaju s odredbama ZPP-a, uz neke osobitosti koje prate kazneni postupak.

Osnovno pravilo je da se rokovi predviđeni tim zakonom ne mogu produljiti, osim u situacijama kada to zakon izričito dopušta. Zanimljivo je da ZKP i PZ za razliku od drugih vrsta postupaka propisuju i mogućnost skraćivanja rokova, ali pod strogo određenim uvjetima i to ako je riječ o roku koji je zakonom propisan radi zaštite prava obrane i drugih prava okrivljenika u postupku te ako to zahtijevaju okrivljenik ili branitelj pisano ili usmeno na zapisnik pred tijelom koje vodi postupak. ³⁶

Nadalje, u istom članku propisane su različite mogućnosti davanje izjave koja je vezana uz rok i kada se smatra da je dana u roku. Navedeno u slučaju ako je prije nego što rok protekne predana onome tko je ovlašten da je primi, a ako je izjava (podnesak) dana putem informacijskog sustava smatra se da je predana u roku tijelu kojem je upućena u trenutku kada je informacijski sustav podnositelju potvrdio primitak podneska. Međutim, ukoliko sustav nije potvrdio primitak ili podnositelj nije primio izjavu suda o primitku podneska zbog pogrešnog rada informacijskog sustava, a za koji pošiljatelj nije znao tada će se smatrati da pošiljatelj podneska koji je postupio u roku nije propustio rok. I ovdje je propisano da se, kada je izjava predana poštom preporučenom pošiljkom, brzojavom ili drugim telekomunikacijskim sredstvom, dan predaje pošti odnosno dan slanja telekomunikacijskim sredstvom smatra danom predaje onomu komu je dostavljena s tim da se smatra kako pošiljatelj izjave nije propustio rok ako primatelj poslanu izjavu nije dobio na vrijeme zbog pogrešnog rada uređaja za predaju ili prijam poruka, a za koji pošiljatelj nije znao.

Propisani su i posebni načini predaje podneska (izjave) za one okrivljenike koji se nalaze u pritvoru ili istražnom zatvoru kao i za osuđenike na izdržavanju kazne ili osobe u ustanovi radi primjene odgojne mjere ili za osobe prisilno smještene u psihijatrijskoj ustanovi. U tim slučajevima izjavu koja je vezana za rok osoba će predati pritvorskom nadzorniku, ili upravi zatvora, odnosno upravi ustanove u kojoj je smještena, a dan i sat predaje takve izjave upravi ustanove smatrat će se trenutkom predaje nadležnom tijelu. Ako je podnesak koji je vezan za rok zbog neznanja ili očite pogreške podnositelja, predan ili dostavljen nenadležnom tijelu prije proteka roka, pa nadležnom tijelu stigne nakon proteka roka, uzet će se da je podnesen na vrijeme.

Člankom 90. ZKP-a propisano je da se rokovi računaju na sate, dane, mjesece i godine. Kao što je već spomenuto, sat ili dan kad su dostava ili priopćenje obavljeni, odnosno u koji pada događaj od kada treba računati trajanje roka ne uračunava se u rok, već se za početak roka uzima prvi sljedeći sat, odnosno dan. Iznimku od tog pravila čine rokovi za računanje uhićenja, zadržavanja, pritvora te istražnog zatvora koji počinju teći od trenutka lišenja slobode. Određeno je da se kao dan računaju dvadeset četiri sata, dok se mjesec računa po kalendarskom vremenu. Rokovi određeni po mjesecima odnosno godinama završavaju protekom onog dana posljednjeg mjeseca odnosno godine koji po svom broju odgovara danu kad je rok počeo. Ako nema tog dana u posljednjem mjesecu (npr. kod veljače koja ima 28, odnosno 29 dana), rok završava posljednjeg dana tog mjeseca, a ako se zbrajaju dani, kao mjesec se računa trideset dana.

Ako posljednji dan roka pada na državni blagdan ili u subotu ili u nedjelju ili u koji drugi dan kada državno tijelo nije radilo, rok istječe protekom prvog sljedećeg radnog dana. Ova odredba (koju sadrži i PZ) neznatno se razlikuje od istovrsne odredbe sadržane u ZPP-u i ZUP-u i ZUS-u jer se kao posljednji dan rok koji se ne računa u rok navodi i subota (a ne samo nedjelja), no to nije od značaja s obzirom da vikend ionako potpada pod dane koji nisu uredovni za sudove odnosno javnopravna tijela.

ZKP sadrži i specifičnu odredbu u članku 91. (koja se nalazi i u PZ-u u članku 122. stavku 1.), a kojom je propisano svojevrsno postupanje in favorem okrivljenika u slučajevima ako je dopis od kojega teče rok dostavljen i okrivljeniku i njegovu branitelju, ali u različite dane. Tada se rok za poduzimanje radnje računa od kasnijeg dana. PZ ima skoro identične odredbe o rokovima kao i ZKP, pa ih ovdje nećemo posebno iznositi.

Kada govorimo o rokovima KZ kao materijalni zakon uglavnom sadrži odredbe o rokovima za plaćanje novčane kazne ³⁷, javljanje nadležnom tijelu za probaciju radi izvršavanja rada za opće dobro ³⁸, vraćanje imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom ³⁹ , izvršenje posebnih obveza iz članka 62. KZ-a, određivanje zaštitnog nadzora iz članka 64. KZ-a, zastarne rokove za kazneni progon u članku 81. KZ-a i za izvršenje kazne u članku 83. KZ-a itd.

Rokove nalazimo i u ZVSP-u, a odnose se na brojne institute stvarnog prava koji su regulirani tim zakonom, ali i tužbe koje mogu proizići iz primjene tih instituta (npr. tužba za brisanje zbog nevaljanog upisa prednika iz članka 123. ZVSP-a).

ObZ sadrži rokove za podnošenje tužbi za utvrđivanje/osporavanje majčinstva/očinstva kao i druge rokove koji se tiču instituta obiteljskog prava i sporova koji iz njih proizlaze. Naposljetku, ZTD propisuje mnogobrojne rokove vezano uz postupanje organa pojedinih trgovačkih društava, statusne promjene društava, ali i sporove koji su propisani tim zakonom poput tužbe za zaštitu tvrtke iz članka 31. ZTD-a ili tužbe za  pobijanje odluka skupštine društva ili utvrđivanje njihove ništetnosti iz članka 529. ZTD-a itd.

Tatjana Martinović, dipl. iur.,

savjetnica ministrice MZOZT