Analizirana je razlika između pozivanja stranke da otkloni nedostatke u nerazumljivom ili nepotpunom podnesku i pozivanja stranke da se iznese izjašnjenja tijekom ispitnog postupka.
Ispitni postupak, kao jedan od dvaju načina provedbe upravnog postupka (uz neposredno rješavanje), uređen je sljedećim odredbama Zakona o općem upravnom postupku (dalje: ZUP):
- članak 51. – opće odredbe o ispitnim postupku, koji se provodi kad je to nužno radi utvrđivanja odlučnih činjenica i okolnosti, i/ili kad u postupku sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima, i/ili radi omogućavanja strankama ostvarenja i zaštite njihovih prava i pravnih interesa
- članak 52. – prava i dužnosti stranke u ispitnom postupku
- članak 101. stavak 2. – rok za donošenje i dostavu rješenja u slučaju vođenja ispitnog postupka na zahtjev stranke
- članak 113. stavak 3. – provedba ispitnog postupka na zahtjev stranke iznesen u žalbi, kada je rješenje doneseno u postupku neposrednog rješavanja
- članak 161. stavak 3. – predujmljivanje očekivanih troškova ispitnog postupka.
Nadalje, člankom 71. ZUP-a regulirani su podnesci, člankom 72. toga Zakona podnošenje podneska unutar roka, dok je postupanje u slučaju nedostataka u podnesku uređeno člankom 73. ZUP-a, koji glasi:
(1) Kad podnesak sadržava kakav nedostatak koji onemogućuje postupanje po podnesku odnosno ako je podnesak nerazumljiv ili nepotpun, službena osoba zaključkom će upozoriti na to stranku i odredit će rok u kojem je stranka dužna otkloniti nedostatak, uz upozorenje na pravne posljedice ako to u određenom roku ne učini.
(2) Ako se nedostaci ne otklone u određenom roku, a po podnesku se ne može postupiti, službena osoba rješenjem će odbaciti podnesak.
No, kada službena osoba javnopravnog tijela pozove stranku da otkloni nedostatke u nerazumljivom ili nepotpunom podnesku, ona time ne poziva stranku da iznese izjašnjenja, izjave i prijedloge iz članka 52. ZUP-a. 1 Članak 73. stavka 1. ZUP-a podrazumijeva tek pozivanje stranke da uredi svoj podnesak (primjerice, zahtjev kojim je pokrenut upravni postupak), kako bi se po tom podnesku moglo dalje postupati. Stoga okolnost da je stranka pozvana da uredi neki od svojih podnesaka tijekom upravnog postupka sâma po sebi ne znači da je u konkretnom predmetu došlo do primjene ispitnog postupka. To razgraničenje može biti važno, primjerice, kada je odnosna upravna stvar trebala biti riješena provedbom ispitnog postupka, a ispitni postupak nije proveden, pri čemu nije od utjecaja je li službena osoba tijekom upravnog postupka pozvala stranku na uređenje nekog podneska.
dr. sc. Alen Rajko
^ 1 S time je povezano i sudjelovanje stranke u postupku. Više o tome v. primjerice u: Rajko, Alen, Kada se smatra da je stranci omogućeno sudjelovanje u upravnom postupku?, Informator, br. 6546/18.
