Zatezne kamate kao dio troškova upravnog spora

Novim Zakonom o upravnim sporovima (dalje: ZUS) zatezne kamate ¹ izrijekom su određene kao dio troškova spora, ali samo pod za to propisanim pretpostavkama. Članak 144. stavak 4. ZUS-a glasi:

Troškovi spora obuhvaćaju i zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku. O zateznim kamatama na iznos troškova spora sud odlučuje na zahtjev stranke.

Korisno je uočiti da ova odredba nije jednaka odredbi članka 151. stavka 3. Zakona o parničnom postupku, koja glasi:

Parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. O zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke.

Tekst ZUS-ove odredbe, naime, sadržava dodatnu pretpostavku: ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku.

Sljedeće su, dakle, pretpostavke za dosuđivanje zateznih kamata kao dijela troškova upravnog spora:

a) stranci je priznata naknada troškova spora u određenom iznosu

b) u sporu u kojem je provedena rasprava, stranka mora zatražiti dosuđivanje zateznih kamata najkasnije do zaključenja rasprave

c) u sporu dovršenom rješenjem ili presudom bez rasprave, stranka mora zatražiti dosuđivanje zateznih kamata najkasnije u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je spor okončan ²

d) ako je plaćanje naknade troškova spora naloženo prvostupanjskom odlukom, zatezne kamate teku od dana donošenja te odluke, a ako je plaćanje naloženo drugostupanjskom odlukom, zatezne kamate teku od dana donošenja drugostupanjske odluke (u oba slučaja zatezne kamate teku do isplate)

e) ako stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova spora podmiri te troškove u ostavljenom roku (tj. u roku određenom sudskom odlukom), zatezne kamate ne čine dio troškova spora.

Navedenim pretpostavkama treba biti prilagođena i izreka odluke suda o naknadi troškova spora. Ta odluka čini zasebni dio izreke presude ili posebno rješenje o troškovima spora (članak 148. stavak 4. ZUS-a).

Još nekoliko riječi o pretpostavci navedenoj pod e). Ako sud odredi da je stranka dužna podmiriti dosuđene troškove spora protivnoj stranci, primjerice, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima spora ³ , a stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova to i učini, nema zateznih kamata. Ako, pak, stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova to ne učini u roku koji odredi sud, protivnoj stanci  pripadaju i zatezne kamate, ali ne od isteka paricijskog roka (kao što je to bila ustaljena sudska praksa do stupanja ZUS-a na snagu), nego od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova. To bi trebalo potaknuti disciplinu stranke koja je dužna podmiriti troškove spora (u pravilu je riječ o tuženiku), jer ta stranka pravodobnim podmirenjem troškova može izbjeći plaćanje zateznih kamata. Istodobno, u slučaju prekoračenja paricijskog roka, iznos zateznih kamata koje pripadaju stranci (najčešće tužitelju) veći je od onoga koji bi bio priznat prema dosadašnjoj praksi. Smatramo da kao dan početka roka za naknadu troškova spora sud ne treba odrediti dan presuđenja, tj. dan donošenja prvostupanjske odluke, jer odluka o troškovima tada još nije ni pravomoćna ni izvršna.

S obzirom na postojanje i sadržaj posebnih odredaba ZUS-a u pogledu (ne)uvrštavanja zateznih kamata u troškove spora, ovdje nema mjesta primjeni odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona, kojom je supsidijarno uređena naplata zateznih kamata kada plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno već u ovršnoj ispravi.

dr. sc. Alen Rajko