Uvodno ističemo da prema članku 172. stavku 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22. – dalje: PZ) okrivljenik može imati branitelja tijekom cijelog prekršajnog postupka, a i prije njegova pokretanja, kad je to PZ-om propisano (članak 158. stavak 6. – ispitivanje osobe u svojstvu osumnjičenika prilikom provođenja nadzora). Funkciju branitelja u prekršajnom postupku može ostvariti samo odvjetnik, s tim da ga sukladno članku 115. stavku 1. PZ-a u tijeku postupka može zamijeniti odvjetnički vježbenik, no uz uvjet da ima položen pravosudni ispit, pri čemu se ne postavljaju ograničenja zamjene glede vrste i stupnja prekršajnog postupka.1
U pravilu si okrivljenik sam uzima branitelja, no odredba članka 115. stavka 4. PZ-a predviđa mogućnost da branitelja okrivljeniku mogu uzeti i njegov zakonski zastupnik, bračni ili izvanbračni drug, srodnik u uspravnoj liniji, posvojitelj, posvojenik, brat, sestra ili hranitelj, ali uz uvjet da se sam okrivljenik takvom uzimanju branitelja izričito ne protivi (u pisanom obliku ili usmeno na zapisniku kod suda).
K tome, propisana je i mogućnost da jedan odvjetnik u istom ili odvojenim postupcima bude zajednički branitelj za dva ili više okrivljenika, no samo pod uvjetom da to nije protivno probitcima njihovih obrana, gdje se, dakle, prije svega, misli na to da njihove obrane nisu kontradiktorne, pa u situaciji kada utvrdi takvu suprotnost obrana sud bi trebao uskratiti mogućnost zajedničkog branitelja.
Međutim, PZ u svojim odredbama ne propisuje mogućnost da jedan okrivljenik može u postupku imati više branitelja, no ako i unatoč tome okrivljenik uzme više branitelja nije mu moguće to uskratiti jer PZ u svojim odredbama izrijekom ne zabranjuje takvu pravnu situaciju.
U tom kontekstu upravo nam je interesantna jedna novija odluka i rješenje Ustavnog suda RH broj: U-III-6320/2022 od 9. svibnja 2024., kojima je odlučivano o ustavnoj tužbi podnesenoj u povodu presude Visokog prekršajnog suda RH.
Naime, u konkretnom prekršajnom postupku drugostupanjskom presudom u bitnome je potvrđena prvostupanjska presuda, a kojom je okrivljenik kažnjen višemilijunskom novčanom kaznom zbog počinjenja prekršaja iz Zakona o elektroničkim komunikacijama.
U ustavnoj tužbi podnositelj se žali, uz ostalo, i zbog toga da, iako je angažirao dva branitelja, jednom od njih nikada nije dostavljena prvostupanjska presuda. Međutim u tom dijelu Ustavni sud svojim rješenjem ustavnu tužbu odbacuje.
Prije svega, u svome obrazloženju Ustavni sud se u okviru mjerodavnog prava, između ostalih odredbi, referira na članak 82. stavak 3. Prekršajnog zakona, te članke 69. stavak 3.2 i 174. stavak 1.3 Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 126/19. – dalje: ZKP).
Napominjemo da članak 82. stavak 3. PZ-a propisuje supsidijarnu primjenu odredbi ZKP-a u slučaju kada PZ ne sadrži odredbe o pojedinim pitanjima (na odgovarajući način i kada to bude primjereno svrsi prekršajnog postupka).
Dakle, podnositelj prigovara da je tijekom prekršajnog postupka angažirao dva branitelja, no da, unatoč tome, prvostupanjska presuda nikada nije dostavljena branitelju D.S., čime da mu je povrijeđeno "pravo na branitelja" iz članka 29. stavka 2. alineje 3. Ustava i članka 6. stavka 3. točke c) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
U tom kontekstu Ustavni sud ponavlja da pravo na branitelja jamči da se okrivljenom u prekršajnom postupku osigura stručna obrana od strane kvalificiranog punomoćnika – odvjetnika, pri čemu se referira na svoju odluku i rješenje broj: U-III-7274/2021 od 12. srpnja 2022. te u nastavku ističe da podnositelj ne tvrdi da tijekom predmetnog prekršajnog postupka nije imao osiguranu stručnu obranu od strane kvalificiranog punomoćnika - odvjetnika, nego da povredu obrazlaže navodima da prvostupanjska presuda nije dostavljena i drugom branitelju.
Nastavno, „primjećuje da se u postupku u kojem okrivljenik ima više branitelja, sukladno člancima 69. stavku 3. i 174. stavku 1. Zakona o kaznenom postupku koji se primjenjuju na temelju članka 82. Prekršajnog zakona, smatra da je obrana okrivljenika osigurana kada sudjeluje jedan od branitelja te da se odluka i dostavlja samo jednom od njih.“
Osim toga, Ustavni sud ističe da podnositelj tijekom postupka nije odredio kojem se od izabranih branitelja imaju dostavljati odluke, pa da u takvoj situaciji, a imajući na umu što znači pravo na branitelja te prethodno navedene mjerodavne odredbe ZKP-a, prvostupanjski sud nije bio dužan dostaviti presudu svakom branitelju, pri čemu se posebno naglašava da je za očekivati da branitelji istog okrivljenog „surađuju i zajednički dogovaraju strategiju i obranu“, te se i referira na svoju odluku i rješenje broj: U-III-6870/2021 od 18. travnja 2023.
Na kraju, Ustavni sud zaključuje da je prigovor povrede prava na obranu iz članka 29. stavka 2. alineje 3. Ustava i članka 6. stavka 3. točke c) Konvencije očito neosnovan, s obzirom na to da je podnositelja tijekom žalbenog postupka zastupao jedan od branitelja kojega je podnositelj odredio po vlastitom izboru.
Konačno, napominjemo da prethodno prikazana pravna situacija posebno može biti interesantna u kontekstu sadržaja odredbe članka 146. stavka 6. PZ-a, prema kojem, ako se dostava odluke obavlja i okrivljeniku i branitelju, rok za podnošenje pravnog lijeka teče od kasnije dostave. Sukladno takvoj odredbi u članku 191. stavku 2. PZ-a je također propisano da ako je presuda dostavljena i okrivljeniku i njegovu branitelju ali u različite dane, žalbeni rok računat će se od kasnijeg dana.
Željko Kudrić, dipl. iur.
^ 1 Vidi članak „Branitelj u prekršajnom postupku“, autor: Željko Kudrić, objavljen 5. siječnja 2022. na portalu „IUS-INFO“, rubrika „U središtu“
^ 2 „(3) Jedan okrivljenik može imati istodobno najviše tri branitelja, a smatra se da je obrana osigurana kad u postupku sudjeluje jedan od branitelja.“
^ 3 „(1) Ako se odluka i dopis ima dostaviti branitelju okrivljenika, a okrivljenik ima više branitelja, dostavit će se onom koga su oni odredili, a ako oni to nisu učinili, dostavit će se jednome od njih.“
