U središtu

Što donosi Prijedlog novog Zakona o privremenom uzdržavanju?

16.09.2024 Zakon o privremenom uzdržavanju koji je na snazi od 2014. godine sadrži pravila kojima se utvrđuju korisnici prava na privremeno uzdržavanje te uređuje stjecanje prava na privremeno uzdržavanje i visina iznosa, nadležnost i postupak za ostvarivanje prava, isplata i vraćanje iznosa privremenog uzdržavanja, financiranje, evidencija i nadzor te druga pitanja značajna za ostvarivanje privremenog uzdržavanja.

Privremeno uzdržavanje je novčano primanje koje koristi dijete, a isplaćuje se iz sredstava državnoga proračuna Republike Hrvatske radi potpore uzdržavanja.

U dosadašnjoj primjeni, Zakon o privremenom uzdržavanju je pokazao brojne manjkavosti od kompliciranog ispunjavanja propisanih pretpostavki za ostvarivanje prava, dokazivanja činjenica, do visine novčane potpore. Stoga je bilo neophodno unaprijediti zakonski okvir na osnovu kojega će se stvoriti preduvjeti koji će omogućiti povećanje iznosa privremenoga uzdržavanja i produljenje vremenskoga trajanja potpore te jednostavniji postupak ostvarivanja prava na privremeno uzdržavanje i isplate priznatoga iznosa privremenoga uzdržavanja. U tu svrhu donesen je novi Prijedlog Zakona o privremenom uzdržavanju. Shodno tome, u nastavku teksta, naglasak će se staviti na njegove najznačajnije promjene.

Pretpostavke za ostvarivanje prava na privremeno uzdržavanje

Prilikom priznavanja prava na privremeno uzdržavanje, u slučaju kad je obveznik uzdržavanja po ovršnoj ispravi roditelj djeteta, više se neće uvjetovati prethodno utvrđivanje vjerojatnosti da baka i djed po roditelju obvezniku uzdržavanja ne doprinose uzdržavanju najmanje u iznosu privremenog uzdržavanja. Na taj način djetetu će se omogućiti što prije ostvarivanje prava na privremeno uzdržavanje neovisno o tome je li u tijeku sudski postupak prema baki i djedu radi uzdržavanja sukladno odredbama Obiteljskog zakona. Također, omogućit će se podnošenje zahtjeva za isplatu privremenog uzdržavanja iako nije podnijet ovršni prijedlog za izravnu naplatu protiv obveznika uzdržavanja.

Prema važećem Zakonu, postupak radi ostvarivanja prava na privremeno uzdržavanje, kao i postupak rješavanja o obvezi povrata isplaćenih iznosa privremenog uzdržavanja Republici Hrvatskoj, provode područni uredi Hrvatskoga zavoda za socijalni rad (ranije su to bili centri za socijalnu skrb). Prema Zakonu o socijalnoj skrbi 1, centri za socijalnu skrb prestali su s radom 31. prosinca 2022. godine te je Hrvatski zavod za socijalni rad preuzeo i poslove u vezi s privremenim uzdržavanjem s 1. siječnjem 2023. godine.

Uzimajući u obzir nadležnost Hrvatskog zavoda za socijalni rad, odnosno da obavlja djelatnost u području socijalne skrbi, obiteljskopravne i kaznenopravne zaštite djece, udomiteljstva i u drugim upravnim područjima u skladu s posebnim propisima, neophodno je provesti njegovo rasterećenje te se u tu svrhu mijenja nadležnost za navedene postupke, odnosno ti postupci bi bili u nadležnosti Agencije za osiguranje radničkih tražbina (u nastavku teksta: Agencija). No promjena stvarne nadležnosti za odlučivanje u vezi s ostvarivanjem prava na privremeno uzdržavanje neće imati utjecaja na nadležnost i obavljanje poslova Hrvatskoga zavoda za socijalni rad u području zaštite djece i obitelji u riziku. Naime, Hrvatski zavod za socijalni rad će i dalje zadržati nadležnost u procjeni ugroženosti prava i dobrobiti djeteta te je u slučaju saznanja o ugroženosti djetetovih prava i dobrobiti, obvezan pratiti obitelj u riziku i poduzimati sve potrebne mjere i radnje u svrhu zaštite djeteta. Pri tome treba istaknuti da je svaki građanin Republike Hrvatske dužan prijaviti povredu djetetovih osobnih i imovinskih prava Hrvatskom zavodu za socijalni rad.

Trajanje prava

Pravo se priznaje s danom podnošenja urednog zahtjeva i traje sve dok obveznik uzdržavanja ne počne izvršavati obvezu uzdržavanja najmanje u iznosu koji je Zakonom određen kao iznos privremenog uzdržavanja.

Naime, dijete ima pravo na privremeno uzdržavanje do navršene 18. godine života, a nakon navršenih 18 godina ima pravo na privremeno uzdržavanje pod uvjetima propisanima za uzdržavanje punoljetnog djeteta sukladno propisu kojim se uređuju obiteljski odnosi.

Sukladno posebnom propisu kojim se uređuju obiteljski odnosi, odnosno Obiteljskom zakonu 2, punoljetno dijete ima pravo na uzdržavanje dok se školuje u srednjoj školi, odnosno polazi sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima, odnosno program za osnovno obrazovanje ili program srednjoškolskog obrazovanja odraslih, te redovito i uredno ispunjava svoje obveze, a najdulje do navršene dvadeset šeste godine života djeteta. Za punoljetno dijete koje je završilo navedeno obrazovanje, a ne može se zaposliti, godinu dana nakon prestanka obrazovanja ako dijete nije navršilo dvadeset šest godina te najkasnije do navršenih dvadeset šest godina života. Isto tako, punoljetno dijete koje zbog teške i trajne bolesti ili invaliditeta nije sposobno za rad ima pravo na uzdržavanje, za cijelo vrijeme dok ta nesposobnost traje.

To je značajna novina u odnosu na postojeće zakonsko rješenje, prema kojem pravo na privremeno uzdržavanje traje najviše tri godine, te do djetetove 18. godine života.

Visina iznosa privremenog uzdržavanja

Prema važećem Zakonu, visina iznosa privremenog uzdržavanja određena je u iznosu od 50% zakonskog minimuma uzdržavanja, s time da se ne može odrediti u iznosu većem od iznosa uzdržavanja za dijete određenog ovršnom ispravom. Trenutno, prosječni mjesečni iznos privremenog uzdržavanja iznosi 100 eura mjesečno za prosječno 1.470 korisnika (50 % mjesečnog iznosa potrebnog za uzdržavanje djeteta).

Iz zakonskih odredbi je razvidno da ne osiguravaju dovoljnu potporu uzdržavanju djece iz sredstava Državnog proračuna Republike Hrvatske.

Posebice treba spomenuti i Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima djeteta, koja je usvojena 20. studenoga 1989. godine (Rezolucija br. 44/25), a kojoj je Republika Hrvatska pristupila 1991. godine. Iz te Konvencije proizlazi da države stranke priznaju svakom djetetu pravo na životni standard primjeren njegovu tjelesnom, duševnom, duhovnom, moralnom i društvenom razvoju.

Stoga će se prema novom Prijedlogu Zakona o privremenom uzdržavanju pravo na privremeno uzdržavanje priznavati u iznosu zakonskog minimuma uzdržavanja, što će predstavljati povećanje od 100 % u odnosu na postojeće zakonsko rješenje. To bi značilo da će prosječni mjesečni iznos privremenog uzdržavanja iznositi oko 200 eura.

Iznimno, dijete će ostvariti pravo u manjem iznosu, kada obveznik uzdržavanja plaća uzdržavanje u iznosu manjem od iznosa zakonskog minimuma uzdržavanja, u kome slučaju će dijete ostvariti razliku do toga iznosa.

Isplata privremenog uzdržavanja

Privremeno uzdržavanje isplaćuje Agencijau mjesečnim iznosima i to za za prethodni mjesec. Naime, privremeno uzdržavanje isplaćuje se do 15. dana u mjesecu, djetetu putem banke na njegov račun.

Treba istaknuti da će Agencija prije isplate iznosa privremenog uzdržavanja od Financijske agencije zatražiti podatak je li i u kojem iznosu u prethodnom mjesecu naplaćena tražbina radi uzdržavanja djeteta po bilo kojoj ovršnoj ispravi upisanoj u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje.

Rješenje o obvezi povrata isplaćenog iznosa privremenog uzdržavanja

Agencija će po službenoj dužnosti pokrenuti postupak povrata isplaćenih iznosa privremenog uzdržavanja i donijeti rješenje kojim će utvrditi iznos tražbine po osnovi isplaćenog iznosa privremenog uzdržavanja te obvezniku uzdržavanja naložiti da u roku od osam dana od dana zaprimanja rješenja plati Republici Hrvatskoj isplaćeni iznos privremenog uzdržavanja za svako šestomjesečno razdoblje ili kraće razdoblje isplate ako je privremeno uzdržavanje trajalo kraće od šest mjeseci, s pripadajućom zateznom kamatom.

U rješenju će se obavijestiti obveznika plaćanja o mogućnosti povrata isplaćenog iznosa putem instituta javnog rada u slučaju nemogućnosti novčanog ispunjenja obveze utvrđene rješenjem o obvezi povrata isplaćenog iznosa privremenog uzdržavanja.

Rješenje se dostavlja obvezniku uzdržavanja koji će imati pravo na žalbu, s tim da žalba protiv tog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.

O žalbi protiv rješenja odlučuje ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi. Protiv drugostupanjskog rješenja može se pokrenuti upravni spor pred nadležnim upravnim sudom.

Ispunjenje novčane tražbine putem javnog rada

Jedna od značajnijih novina je da se obvezniku uzdržavanja omogućava da isplaćeni iznos privremenog uzdržavanja vrati putem javnog rada, uz preduvjet da je neuspješno provedena ovrha na plaći i drugim stalnim novčanim primanjima te na novčanim sredstvima po računu obveznika uzdržavanja.

Ovrha na plaći i drugim stalnim novčanim primanjima te na novčanim sredstvima po računu smatra se neuspješnom ako u razdoblju od šest mjeseci nakon pokretanja ovrhe nije naplaćeno više od pola tražbine utvrđene rješenjem.

Pravilnikom će se detaljnije propisati način ispunjenja novčane tražbine putem javnog rada, postupanje i suradnju nadležnih tijela i obveznika povrata isplaćenih iznosa u vezi s ispunjenjem novčane tražbine putem javnog rada i kriterij mjerljivosti javnog rada.

Smrt obveznika uzdržavanja

Prema Prijedlogu Zakona doći će do određenih promjena u pogledu odgovornosti za isplaćeni iznos privremenog uzdržavanja u slučaju smrti obveznika uzdržavanja, odnosno propisat će se iznimka od odgovornosti. Naime, ako je nasljednik preminulog obveznika uzdržavanja bio ili je korisnik prava na privremeno uzdržavanje temeljem kojeg je nastala tražbina, neće se potraživati ispunjenje toga duga, odnosno dug će se otpustiti. Prema važećem zakonskom rješenju dug se nasljeđuje te je moguće da dijete bude obvezno iz ostavine vratiti dug bez iznimke, a što može ugroziti njegovu egzistenciju.

Donošenje novog Zakona o privremenom uzdržavanju zasigurno će donijeti određene promjene, a koje će se pozitivno odraziti na položaj djeteta, od unaprijeđenja materijalnog položaja djeteta do jače zaštite prava, interesa i dobrobiti djece, a što će ujedno pridonijeti i smanjenju socijalne isključenosti.

Bernard Iljazović


^ 1 Zakon o socijalnoj skrbi, NN, br. 18/22.

^ 2 Obiteljski zakon, NN, br. 103/15., 98/19., 47/20., 49/23., 156/23.